Dakle da sad malo rezimiramo: dva sata nakon potresa prvi ugostitelji kreću iz Zagreba za Petrinju i već tog dana stradalim ljudima, vatrogascima, HGSS-u, Civilnoj zaštiti isporučuju 1150 obroka.
Idućeg dana uspostavlja se još nekoliko kuhinja na stradalom području a svu hranu i namirnice osiguravaju ugostitelji preko donacija tvrtki i poslovnih partnera. Ulaze u dnevni ritam od oko 15.000 obroka dnevno a Crveni križ im 02. siječnja daje na raspolaganje svoje skladište u Zagrebu. 07. siječnja vijest o potresu dolazi u Ministarstvo gospodarstva koje daje nalog da im se dostave namirnice iz Robnih zaliha.
U međuvremenu netko se sjetio da država ima svoju tvrtku za pripremu hrane pa se od jučer uključuje Pleter s cijenom od 23 kune po obroku a ugostitelji dobivaju jedno veliko drugarsko hvala.
Ukupno su podijelili oko 150.000 obroka što bi po cijeni od 23
kune/obrok bilo
3 milijuna i 450.000 kuna. Dakle, realno, hrvatski ugostitelji su
državi donirali 3 milijuna i 450.000 kuna.
Spasili obraz državi
Državi koja im je prije toga silom prilika i pandemije zatvorila posao i svela ih na socijalnu pomoć od dvije, tri ili četiri tisuće kuna, ovisno o padu prihoda. Istodobno im ni tu socijalnu pomoć nije još posve isplaćena.
Neki od ugostitelja, kuhara i konobara koji su ova dva tjedna proveli u Petrinji, Sisku, Glini i Topuskom tu pomoć nisu dobili još ni za listopad, dosta njih za studeni a naravno nitko je nije dobio za prosinac.
I sada kad su spasili obraz državi, odradili ono što je trebala odraditi država, država umjesto da im prepusti dio posla, makar ljudima koji su iz tog kraja, kaže a ne: Kad su pare u pitanju to ćemo mi dijeliti među sobom i sa svojima, hvala lijepa, možete ići i dobar tek.
Ali nema veze, važno je da smo spremni odgovoriti na svaku nevolju koja nas može snaći. Već se zna da će recimo u slučaju vojnog napada prvi na fronti bit lovci, a vojska kad dođe dođe.
