Sara Popović, 22-godišnjakinja koja je javnosti postala poznata nakon što je 2016. godine pretrpjela dva moždana udara, ipak je doživjela svoj sretan kraj.
Jedina želja koju je Sara imala nakon dva preboljena moždana udara bila je da odbaci štap koji nosi već dvije godine, a nakon rehabilitacije u Poliklinici 'Glavić' u Dubrovniku to joj je sad i uspjelo. Njezina želja, ali i stav vlasnika Poliklinike dr. Joška Glavića da se ima pravo nadati kako će joj neurorehabilitacija robotikom pomoći u ostvarenju njezinog sna, obistinila se, piše Glas Slavonije.
Podsjetimo, javnost je za Saru čula u siječnju ove godine nakon skromne molbe za pomoć od samo 2000 kuna kako bi njezina majka Biljana bila uz nju u KBC-u Sestre milosrdnice tijekom trećeg operativnog zahvata nakon dva moždana udara.
Javnost je za Saru čula u sriječnju ove godine nakon što je njena obitelj od javnosti zatražila doista skromnu pomoć u skupljanju 2000 kuna kako bi njezina majka Biljana bila uz nju u KBC-u Sestre milosrdnice tijekom trećeg operativnog zahvata nakon dva moždana udara.
Brojni ljudi odazivali su se i pružali financijsku pomoć kako bi Saa moglaputovati na pretrage u Zagreb. Priča o ovoj hrabroj djevojci dospjela je i do dr. Glavića koji joj je potom ponudio besplatnu neurorehabilitaciju robotikom u svojoj Poliklinici, a o čemu je Sarina obitelj tek mogla sanjati. Naime, moždani udari ostavili su posljedice pri hodu i držanju ruke, točnije stopalo joj je bilo gotovo nepokretno, nije mogla micati prstima, što joj je svakodnevno otežavalo život.
Terapija u Poliklinici dr. Glavića bila je jedina, no financijski za Sarinu obitelj - nemoguća opcija. No, nije dugo trebalo da dr. Glavić, poznat kao veliki filantrop, Sari omogući besplatnu neurorehabilitaciju robotikom, jer je vjerovao da će aparati s kojima Poliklinika raspolaže reahabilitirati mozak kao centar oštećenja nakon moždanog udara. Čim je bilo slobodnog mjesta u Poliklinici u Dubrovniku, Sara je uz pratnju majke Biljane krenula s mukotrpnom rehabilitacijom.
Tri mjeseca kasnije ostvarila joj se želja - Sara je konačno odbacila svoj štap.
"Iako sam se bojala neurorehabilitacije robotikom, duboko u sebi znala sam da je pitanje vremena kad mi štap više neće trebati. Tijekom rehabilitacije bilo je i bolova i suza, ali nisam odustajala. Ne samo da hodam bez štapa, nego mi sad i ruka više nije ukočena i mogu je spustiti uz tijelo, što ranije nisam nikako mogla. Treba još mnogo vježbi i truda i ne odustajem, no ipak vodim računa da ne preforsiram tijelo kako ne bi došlo do neželjenih posljedica. Ne mogu vam opisati koliko sam sretna što sam uspjela proći neurorehabilitaciju robotikom, jer da je nije bilo, još uvijek bih se nesigurno oslanjala na štap, a sanjala sam o tome da jednog dana ponovno hodam samostalno, kao i prije tih moždanih udara koji su me pogodili", priča presretna Sara.
Saru sad još čeka operacija u kojoj će joj staviti nadomjestak umjesto dijela lubanje koji su morali ukloniti.
"Ne mogu dočekati da i to završi!", zaključila je 21-godišnja Sara.
