Ako ubacite u tražilicu pitanje što ponijeti sa sobom u slučaju potresa ona će izbaciti niz podataka pa tako i onaj o 11 nužnih stvari što ih unaprijed treba pospremiti i staviti u torbu kako bi ih ponijeli sa sobom ukoliko se nesreća dogodi pa treba bježati iz stanova i kuća. Pisali smo i mi o tome. Na popisu Crvenog križa su baterija, lijekovi, mobitel i punjač, higijenski set, malo hrane, voda, odjeća i deka, dokumenti, set prve pomoći i novac. Sisačko-Moslavačku županiju, Petrinju, Sisak, Glinu, sela u o široj okolici, najprije je pogodio potres u ponedjeljka 28. prosinca 2020. godine, a onda dan poslije razoran potres snage 6,2 po Richteru, koji je udario 60 puta jače od prvog.
Taj drugi potres iznenadio je sve, osjetio se i u Zagrebu, gradovima uz more, susjednim državama, odnio za sobom ljudske živote i ostavio za sobom srušene kuće, zgarišta. Tamo gdje se do jučer živjelo, radilo, družilo ostala je cigla i pod njom predmeti od kojih se rekonstruirati može čime se tko bavio, što je volio, za što je bio talentiran. Malo tko je, kad je zatreslo, izašao na ulicu, a da je u rukama imao ruksak s onih 11 stvari što ih preporučuju stručnjaci. Ljudi su spašavali živote, svoje i svojih najmilijih.
Gospođa Slađana ostala je bez stana u centru Petrinje. Kada je zatreslo zidovi su se počeli rušiti, svuda oko nje je bio dima, ona se skrila se pod štok i zatim jedva uspjela naći izlaza i to, kako kaže, na krivu stranu kuće u dvorište umjesto na ulicu. Kaže kako je skoro pa u pidžami izletjela van. Stigla je tek ponijeti jaknu i u svom tom metežu zazvati svog psića Bugu. Tek kasnije je shvatila da je u stanu ostalo sve što su ona i suprug stekli, pa tako i dokumenti i novac bez kojih ni otići iz grada ne mogu. Po dokumente i novac morat će se vratiti pa ih naći pod srušenim. No, ni novac ni dokumenti nisu joj bili prvi na pameti kada je spašavala svoj život. Na pameti su joj bili njeni najbliži, koji su se srećom za potresa našli dalje od stana, i život malog psića.
Čekali da prođe ili da zajedno poginu
Spasiti kućnog ljubimca prvo je što je mnogim stradalnicima bilo primarno. U Majskim Poljanama Tomislav Suknaić zagrlio se sa sinom kad je krenulo tresti, pa su zajedno stali ispod štoka od vrata i čekali da prođe ili da zajedno poginu. Na sreću uspjeli su se izvući ispod ruševina. A kad su se izvukli odmah su krenuli spašavati jednog od svojih 16 ljubimaca, konja hladnokrvnjaka, onog koji je jedini bio vezan u štali. Spasiti svog ljubimca bilo je Suknaiću najvažnije. Teško mu je jedino bilo što je zatrpana ostala ona zdrava hrana koju je spremio za zimu za svoje ljubimce. Malo dalje baka Draga Lončar tugovala je za svojim kravama. Dvije su ostale zatrpane u štali. Dvije je spasila, ona sa svojih preko 70 godina. Tuga je u Drage bila veća za kravama negoli za srušenim zidovima.
U prihvatnom domu u dvoranu i jedne od sisačkih osnovnih škola i osmogodišnja Madina. Ona je stigla sa sobom pokupiti jaknu, tenisice i tablet! Barbika joj je ostala zatrpana, ali je u prihvatilištu dobila drugu. Ponosna je na sebe i svoj tablet, makar joj malo smeta što ga sada koriste svi u dvorani jer je jedini. Pred dvoranom i gospodin koji se slatko nasmijao na pitanja što je ponio sa sobom, što mu je bilo najpreče. Kaže, tenisice, jer bez njih ne bi mogao ništa. A zapravo je želio ponijeti sa sobom televizor, šali se. Televizor mu najviše nedostaje.
Dva dana nakon potresa vlasnici radnji što su bukvalno nestale pod ruševinama u centru Petrinje, riskirali su svoje živote i vraćali se pod stropove opasnih zgrada da vide isplati li se išta spašavati. Vlasnik kavane Concord izvukao je zajedano s prijateljima vani na cestu aparat za pikado, koju gajbu pića, nešto čaša, slika, ogledalo, stol za biljar, hrvatski grab, zidni sat i limene pehare zaslužene na malonogometnim turnirima u Petrinji i okolici. Da je do njega bila frizerski i kozmetičarski salon svjedoče ormarići u kojima je još nešto kozmetike, bijeli stolići za pedikuru, stolaca u kojem se sjedi kad se pred šišanje pere kosa. Sva zajedno nedovoljno za novi početak, a ipak vrijednost koju je trebalo spašavati da se proda ili daruje.
Tuga čega god da se čovjek dohvati
Što međutim sa stvarima onih koji su poginuli u ovom potresu? Sve što se izvuklo ispod ruševina, svaka sitnica tu je neprocjenjiva uspomena. Tamo gdje su u Majskim poljanama pod ruševinama poginuli otac i sin ispod brda šute izvukla je rodbina stvari što svjedoče o sretnom životu nesretno i naprasno prekinutom. Pčelarsko odijelo svjedoči da se tu pravio med, silan alat da su otac i sin bili vješti u građevinskim, električarskim, kućnim, automehaničarskim i drugim poslovima, plišani i medvjedić da su u kuću dolazili i unuci i unuke, notni zapsi da se tu svirala harmonika, stari analogni fotoaparat da se netko bavio i fotografijom…Tu su i fotografije stare crno bijele. Tu je tuga čega god da se čovjek dohvati.
U kraju pogođenom potresom dan, dva nakon što su ljudi ostajali bez krova nad glavom ponajveća želja je bila baš taj krov, kontejner, kamp prikolica. Oni koji su koliko toliko mogli u kući spasiti što se spasiti dalo, van su iznosili najnužnije. Osmogodišnji Tin sa sobom je ponio mala plastične vojnike i gumenog niskog konja. Malo tko je istrčao na ulicu spašavati živu glavu, a da je pri tom u ruci imao ruksak s preporučenih 11 stvari. Na potres nitko ne računa. U Sisku, Petrinji, Glini pojam vrijednosti i vrijednog postupno je drugačiji nego u primjerice Zagrebu, Splitu. Tu lijep riječ i pružena ruka vrijedi više. Sve ostalo, uvjereni su ljudi s tog područja, nekako će se ponovno stvoriti i nabaviti. Sve ostalo mora im se čim prije omogućiti.
