Potres u Dubrovniku 1667. jedan je od najjačih potresa koji su pogodili neko područje današnje Hrvatske. Dubrovnik je tada zadesilo podrhtavanje tla snage 7,6 po Richteru, što je bila najveća katastrofa u dotadašnjih 1.200 godina dubrovačke povijesti.
Povijesni izvodi govore da se golemo kamenje kotrljalo s brda Srđ, dok je snažan cunami poharao luku. U zemlji su se pojavile pukotine, izvori vode su presušili, a uzvitlana prašina navodno je bila toliko gusta da je zamračila nebo.
Hrvatska enciklopedija navodi da ljudi od davnine znaju da pojedine životinje mijenjaju ponašanje uoči potresa pa kao pretkazivače potresa u Meksiku drže zmije, a u Japanu akvarijske ribice. Životinje mogu svojim vrlo diferenciranim živčanim sustavom i osjetilima uočiti promjene u magnetizmu, vibracije tla i slične pojave koje prethode potresu, ali samo nekoliko minuta ili nekoliko sati prije izbijanja katastrofe.
Međutim, promjene u ponašanju životinja nisu ni tipičan ni pouzdan znak da bi se na temelju njih mogao, na primjer, evakuirati grad ili područje s milijunskim stanovništvom. Znanstvena istraživanja radi prognoziranja potresa provode se u mnogim zemljama, osobito u Japanu, SAD-u i Rusiji, no do danas ni jedan potres nije pretkazan znanstvenim metodama.
