Štrajk u školstvu ide dalje, ali idu i pregovori. Vlada zasad ne odustaje od ponude da sredinom iduće godine poveća koeficijente za 2 posto, a sindikati zasad ne odustaju od zahtjeva za povećanjem od 6,11 posto sada i odmah. Ipak, izjave su nešto manje ratoborne nego na početku štrajka, naravno ako ne računamo uvijek ratobornog gospodina Ribića.
E sad, zašto je problem povećati plaće učiteljima i nastavnicima i svima ostalima u javnom sektoru? Nekoliko smo puta već spominjali, ali s obzirom na to da se i sindikati i Vlada prave da ih se taj problem ne tiče, ponovit ćemo još jednom.
Prije svega, i državna uprava i javni sektor su pregolemi i zapošljavaju previše ljudi. Od toga da, s obzirom na broj učenika imamo previše nastavnika, i da na broj građana imamo previše liječnika, preko toga da na broj stanovnika imamo previše zaposlenih u ministarstvima, općinama, gradovima i županijama, pa sve do toga da s obzirom na broj birača imamo previše saborskih zastupnika. Istodobno cijelu tu armiju u državnom i javnom sektoru hrani sve manje i manje onih u privatnom sektoru.
Iz državne uprave iselila su se dva činovnika
Tako je, recimo, zanimljiv podatak objavio Večernji list koji kaže da se iz Hrvatske u zadnje tri godine iselilo 170.000 ljudi, a od tog broja u inozemstvo je pouzdano otišlo tek 3000 ljudi koji su bili zaposleni u javnom sektoru, najviše medicinskih sestara. A iz državne uprave su se u inozemstvo odselila slovom i brojkom samo - dva činovnika. Budući da nitko ne ide odakle mu je dobro, matematika jasno govori da je u Hrvatskoj najbolje biti zaposlen u državnoj upravi.
Jednako je dobro, ako ne i bolje, imati radno mjesto u lokalnoj upravi gdje su plaće često i veće nego u državnoj upravi pa valjda zato ne postoji zabilježen ni jedan jedini općinski ili gradski službenik koji se odselio u inozemstvo. Dakle, Hrvatska je zemlja skrojena po mjeri činovnika.
E sad, kako plaće u državnoj upravi stvarno nisu bogzna što atraktivne, što je u njoj tako magično privlačno da se ljudi tako teško odluče iz nje otići, pitali smo profesora Vedrana Đulabića.
"Činjenica je da je javni sektor u Hrvatskoj dobar poslodavac jer ima stabilna primanja. Dakle, tu nema problema s isplatama plaća, kolike su da su. Radna prava zaposlenika su relativno dobra, znači, ljudi ne dobivaju otkaze. To je očito pokazatelj da u tom javnom sektoru se ljudi zadržavaju. Ali to je pokazatelj da u privatnom sektoru stanje nije dobro jer zaposlenici u privatnom sektoru očito nemaju ni minimum neki koji bi ih zadržao tu u Hrvatskoj. Nemaju te neke, to nisu povlastice, dakle ovo što postoji u javnom sektoru, to je normalno radno-pravni status", rekao nam je izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof.
''Krkačenje'' po općinama
Kako rekosmo, radno mjesto u općini ili gradu često može biti bolje nego recimo radno mjesto ministra. Jer tu, daleko od očiju medija i politike čovjek se bar može do sita najesti. Tako je u oštroj konkurenciji ''krkačenja'' općinskih službenika na račun poreznih obveznika na samo čelo zasjeo načelnik Općine Seget Vinko Zulim.
Portal Index otkrio je kako je gospodin Zulim, lani na hranu i piće potrošio ukupno 171 tisuću kuna! Naravno, na račun općine, neće valjda na svoj?! Najviše je ''stukao'' 13. ožujka i to u dva lokalna restorana - potrošio je 6952 kune!
Prvo je navratio ''Kod Frenkija'', to je valjda bio doručak i ondje potrošio 2273 kune, a onda je, za ručak ili večeru ne znamo, otišao ''Kod Barba Bore'' i pojeo i popio još 4679 kuna.
Ožujak je i inače segetskim restoranima u kojima se hrani gospodin Zulim bio najbolji mjesec. Samo šest dana poslije, u trećem segetskom restoranu ''Angerona'', gospodin Zulim je potrošio 5309 kuna. A 22. ožujka dvaput je u jednom danu navratio u isti restoran, ''Kod Barba Bore'', i oba puta bio široke ruke. Jednom je potrošio 3187 kuna, a drugi put 2845 kuna. Sve skupa - 6032 kune.
Ipak u najveći ''afan'' gospodin Zulim je pao netom poslije nove godine kad je 4. siječnja ''Kod Frenkija'' nabio najveći pojedinačni račun od 5973 kune.
Želeći čestitati ovom šampionu lokalnog ugostiteljstva, ali i šire, gospodina Zulima smo pokušali kontaktirati na telefon, ali na centrali Općine su nam rekli da, naravno, nije na poslu.
Premašili i Split
Seget je inače relativno mala općina s 4000 stanovnika, ali evo njezini građani imaju razloga biti ponosni. Naime zahvaljujući gospodinu Zulimu i članovima Općinskog vijeća koji su na reprezentaciju potrošili još 124.000 kuna, gruba računica pokazuje da su po tome uveliko premašili i Grad Split.
Naime splitska Gradska uprava je po stanovniku na reprezentaciju potrošila mizernih 2,7 kuna, dok je svaki građanin Segeta za hranu i piće gospodina Zulima i ostalih općinara dao čak 61 kunu, izračunali su na Indexu.
To se vidi naravno i na figurama njihovih čelnika, Andro Krstulović Opara doista djeluje kao gost kojeg ne bi htio nijedan restoran, a s druge strane gospodin Vinko Zulim izgleda kao gost u vrhunskoj gastronomskoj formi.
