U opsežnom materijalu zapisana je gotovo svaka ponuda za rad, od onoga da recimo prodaje nakit na štandu, preko konobarenja u noćnim barovima i kvartovskim kafićima, do - eskorta.
Na neke poslove Milijana je pristala, pa je tako promovirala i prodavala skupocjeno glačalo u šoping-centrima, dostavljala u poštanske sandučiće reklamne tiskovine, prodavala u butiku dizajnersku odjeću, čuvala izložbe, čistila zgrade i skupljala ambalažu po kontejnerima, piše Slobodna Dalmacija.
Ponude za eskort
Tijekom potrage za poslom susretala se s raznim primjerima diskriminirajuće selekcije radne snage, a seksizam i razne druge nekorektnosti nizali su se kao na traci. Tako prilikom telefonske prijave za rad u jednom dućanu odmah su je eliminirali zato što ima više od 35 godina, a muškarci su je zvali i nudili joj da im bude "pratnja na putu".
Odnosno, ženski dio vojske nezaposlenih, osim potplaćenih i niskorangiranih poslova, najčešće prima sumnjive, perverzne, seksualne i mačističke ponude. Sudbinu žene u društvu bez građanskog odgoja, ako baš hoćete, bez zdravstvenog odgoja, i to upravo onog već famoznog modula o rodnoj ravnopravnosti, Milijana je dijelila radeći kao konobarica u kvartovskom kafiću, piše list.
Nogom u tur
Dok je distribuirala reklamni materijal, dobila je nogom u tur od jednog bijesnog stanara, što je neugodno iskustvo o kojem ne želi puno pričati. Kad je riječ o iscrpljujućim i brutalnim načinima zarade da bi se pojela doslovno korica kruha na dan, prednjači kopanje po kontejnerima.
Milijana je snimila svoju potragu za bocama u atmosferi svakodnevne vreve na gradskim ulicama koja svjedoči nezainteresiranost za sudbinu bližnjega, kao i o tome da je osjećaj za solidarnost poput ravne crte na EKG uređajima. Ona zabija glavu u kontejnere iznad kojih se koče šljašteće reklame, jednom za solarij, a drugi put, možda slučajno, a možda ga je Milijana namjerno odabrala, svijetli natpis: 'Probudi se'.
Milijana je u pravoj umjetničkoj akciji izložila sebe samu sramotnim uvjetima preživljavanja i uvukla nas do u tančine u život poniženih. No ovakav joj aktivizam, međutim, nije stran. Za potrebe jednog umjetničkog rada krala je po lokalnim lancima supermarketa elementarne kućne potrepštine, a ne bi li ukazala da je ono što inače podrazumijevamo normalnim i općeprihvaćenim ponašanjem vrlo rastezljivo danas kad nas većinu od dubokog siromaštva dijeli sve tanja linija.
