Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak u ožujku prošle godine najavila je kako bi uz potporu Svjetske banke Hrvatska trebala uvesti cjelodnevnu nastavu od 9 do 16 sati u svim osnovnim školama. Projekt je ambiciozan s obzirom na stanje školskih zgrada diljem zemlje te činjenicu da je u velikom dijelu škola nastava organizirana u dvije, pa čak i tri smjene. Situaciju pogoršava i nedostatak kadra u pojedinim obrazovnim programima.
Iz Ministarstva su nedavno Glasu Slavonije potvrdili kako su u poodmakloj fazi pregovora sa Svjetskom bankom u vezi tog projekta, za kojeg građanske inicijative upozoravaju kako bi mogao biti zahtjevan po pitanju infrastrukture i dugotrajan, a njime bi se osnovnoškolsko obrazovanje moglo produljiti na devet godina.
"To će biti najveći problem u većim gradovima, posebno u Zagrebu, gdje postoje škole s radom u tri smjene, a gradnja ili dogradnja škola potrajat će godinama. Upravo bi u gradnju uložila i Svjetska banka, a hoće li gradnja biti ostvarena u najavljenih pet do sedam godina, teško je reći. Uvođenje cjelodnevne nastave dobra je stvar jer će učenici više vremena provoditi u školi, pišući zadaće i odrađujući različite aktivnosti, zbog čega će im ostati više slobodnog vremena. Ono što bi bilo dobro da se dogodi paralelno s uvođenjem cjelodnevne nastave jest i devetogodišnje osnovnoškolsko obrazovanje, čime bi se smanjio ukupan broj nastavnih sati na godišnjoj razini, jer bi bio raspoređen na tu dodatnu godinu. Eventualan problem ili izazov s kojim bi se trebalo suočiti jest i broj nastavnika, koji bi trebao biti veći, osobito u području prirodnih znanosti", upozorava Eli Pijaca Plavšić, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja.
Kratka osmogodišnja nastava
Hrvatska, naime, ima najmanji broj obveznih nastavnih sati u Europi, jednu od najkraćih školskih godina (175 dana u 35 tjedana) te je jedina s osmogodišnjim osnovnoškolskim obrazovanjem. Ministrica Divjak je ove faktore ranije povezala s lošim rezultatima naših učenika na međunarodnim testiranjima, prevelikim brojem zadaća i preteškim torbama, ali i drugim problemima. No, sindikalisti i u novim projektima vide problem.
"Mi trenutno u Hrvatskoj imamo jednu od varijanti cjelodnevne nastave, u obliku produženog boravka, koji, nažalost, nije jednak za svu djecu, nego ovisi o platnoj moći osnivača škole koji financira taj oblik obrazovnih djelatnosti. Tu postoji i problem iskorištavanja, jer se produženi boravak nerijetko smatra organiziranom skrbi o djetetu, pa često dobivamo prigovore da je dijete u produženom dok roditelj sjedi kod kuće i odgovara mu da je ono tamo, a, s druge strane, mjesto ne može dobiti netko kome je to nužno potrebno", objašnjava Željko Stipić iz Sindikata Preporod te dodaje kako gradnja škola nije vidljiva kao stavka u državnom proračunu.
Ne vjeruju u cjelodnevnu nastavu
Na terenu, odnosno u školama, ne vjeruju da bi cjelodnevna nastava mogla zaživjeti, ali žele proširenje kapaciteta.
"Trenutno radimo u dvije smjene, s 330 učenika, nemamo dovoljno prostora, čak ni kuhinju nemamo, a inače riječ je o montažnoj školi. Imamo građevinsku dozvolu za gradnju nove škole, ali čeka se nova lokacija europskih projekata kojima bi se financirala gradnja", rekla je ravnateljica OŠ Bartola Kašića u Vinkovcima, Adrijana Curković-Lasić.
"Nemamo dovoljno prostora jer osim redovitih odjela imamo i posebne odjele za učenike s teškoćama u razvoju, kojima je prostor prilagođen, ne bi li se neometano kretali u invalidskim kolicima. Primjerice, Katolička osnovna škola u Požegi ima jednosmjensku nastavu, a ostale tri osnovne škole u gradu rade u dvije smjene i imaju problem s prostorom, koji je u našoj školi posebno izražen, s obzirom na to da se radi o objektu koji se smatra kulturnim dobrom, pa bi za njegovu rekostrukciju i dogradnju bile potrebne različite stručne službe", naglasila je ravnateljica požeške OŠ Julija Kempfa, Kornelija Sabljak.