"Hrvati i Hrvatice! Prije točno dvadeset dana, 10. travnja, naši prijatelji Adolf Hitler i Benito Mussolini omogućili su nam stvaranje nezavisne države. Sa zakonima koje danas, 30. travnja, donosimo ta država bit će napokon i samo hrvatska. Židovi i Romi, kao nearijevci i pripadnici nižih rasa, od danas više neće imati ista prava kao mi Hrvati. Kao Poglavnik nove države siguran sam da će generacije Hrvata znati cijeniti ovo što upravo činimo.
Da će i desetljećima nakon njezinog osnivanja hrvatski političari isticati kako unatoč blagonaklonosti naših saveznika iz Njemačke i Italije NDH nije bila tek puka kvislinška tvorba nego i izraz težnji hrvatskog naroda za samostalnom državom. Da će se naš ustaški pozdrav 'Za dom spremni' i u stoljećima koja dolaze slobodno uzvikivati diljem Hrvatske. Da će se i nakon što nas više ne bude po hrvatskim crkvama služiti mise za moju dušu, a u hrvatskim gradovima ulice nazivati po zaslužnim ustašama poput veleučenog doglavnika Mile Budaka ili vrlog ministra Julija Makanca."
Na današnji dan doneseni su rasni zakoni
Kao što sam već u jednoj od prethodnih kolumni napisao, jedina netočnost u vezi s ovim "govorom" jest ta da ga sam Ante Pavelić nikada nije izrekao. Međutim, sve što je u njemu navedeno nažalost se i dogodilo.
Na današnji dan 30. travnja 1941. Poglavnik je proglasio prve od nekoliko "rasnih zakona". Njima je propisano da državljani NDH mogu biti samo osobe arijskog podrijetla, odnosno pripadnici "europske rasne zajednice". Pošto nisu pripadali toj rasi, Židovi i Romi su izgubili pravo državljanstva u novoj državi. Na temelju ovih zakona donesene su i zakonske odredbe o zaštiti "arijske krvi i časti hrvatskog naroda" i zaštiti "narodne i arijske kulture hrvatskog naroda".
U skladu s tim odredbama Židovima (i Romima) je zabranjeno "svako sudjelovanje u radu, organizacijama i ustanovama društvenog, omladinskog, sportskog i kulturnog života", kao i brak s osobama arijskog podrijetla. Nakon što je utvrđeno tko je Židov, novom odredbom odlučilo se i fizički, vizualno, označiti, a time i upozoriti na prisutnost židovstva unutar hrvatskog društva. Svi Židovi stariji od 14 godina morali su u javnosti na lijevoj strani prsa nositi posebnu oznaku u obliku okrugle limene pločice žute boje s velikim crnim slovom "Ž".
Sistematsko uništavanje Židova
Činjenica što su u vrlo kratkom vremenskom periodu diskriminirani kao građani i državljani, što im je ugrožena egzistencija, i što su javno osramoćeni i obeščašćeni morala je predstavljati ogroman šok i nevjericu kod hrvatskih Židova. Međutim, da je ostalo na tome bila bi to jedna, nažalost, ne i jedina ružna epizoda u povijesti ovog naroda. Ali nije. Gotovo istovremeno s provedbom navedenih odredbi započelo je i sistematsko uništavanje Židova. Rasni zakoni doneseni na današnji dan 1941. označili su službeni početak genocida u kojem će stradati većina židovskog i romskog stanovništva koje je živjelo na području NDH. Najviše, njih ukupno 30 tisuća, u logoru Jasenovac.
U današnjoj Hrvatskoj Židova više gotovo da i nema (prema posljednjem popisu stanovništva svega nekoliko stotina), a velik broj Roma i dalje živi na isti način kao i prije nekoliko stoljeća. Pa ipak, u Hrvatskoj se ponovo javlja strah i s tim povezan govor mržnje prema onima koji nisu pripadnici "europske rasne zajednice". Bez obzira što im nije cilj vojno pokoriti Lijepu našu, čak niti ostati u njoj živjeti ili raditi, dio javnosti i, što je najopasnije, političara u njima vidi opasnost i prijetnju.
Govor mržnje prema migrantima
U televizijskim se emisijama ljude koji pješice prelaze tisuće kilometara u potrazi za sigurnošću i normalnim životom naziva "bolesnom skupinom, zaraženom teškim i prenosivim zaraznim bolestima" ili "divljacima koji su došli s Istoka i koji siluju". Političari u Saboru kada govore o migrantima upotrebljavaju termin "horde", a katolički svećenici upozoravaju na iste, te pozivaju župljane da "nikoga ne primaju u svoje kuće, ne daju hranu, vodu i prenoćište... jer oni predstavljaju neposrednu opasnost ne samo Hrvatskom narodu već i Europi."
U policiji potvrđuju da su ne jednom od zabrinutih građana zaprimili panična upozorenja na "nepoželjne" u svom susjedstvu, koji su izgledali sumnjivo isključivo zato što su bili druge rase. Olakšanje bi uslijedilo tek kada se policijskim izvidom utvrdilo da se ipak radi samo o turistima iz Azije.
Nažalost, ovakav odnos prema "drugačijima" ne odstupa bitno od trenda prisutnog u cijeloj Europi. Naprotiv, u odnosu na neke druge zemlje u Hrvatskoj je rasističkih i ksenofobnih pojava čak i znatno manje. No bez obzira, bilo bi pogrešno nad tom činjenicom samodopadno likovati. Jer povijest nas uči da "obrana" nacionalnih interesa i huškačka atmosfera u društvu preko noći mogu nevinog čovjeka pretvoriti u državnog neprijatelja.
Spomenuti zakoni doneseni na današnji dan 1941. sigurno su jedan od najboljih podsjetnika na tu mogućnost.
