Zbog tog podatka slučaj Ive Buzuka toliko je bizaran da je u njega teško i povjerovati. Buzuk je kuću, koju je vremenom i postupno nadograđivao, kupio 1971. godine. Kuća je pak adresu i oznaku kućnog broja – Mihačeva Draga 35 – dobila još 11. siječnja 1960. godine.
Da nešto nije u redu, posumnjao je kad mu je u poštanski sandučić počela dolaziti pošta naslovljena na osobe čija mu imena i prezimena nisu ništa značila. Dugo vremena je bio zbunjen, ali nije reagirao sve do ovog proljeća, kad je odlučio pokrenuti stvar. Uredu za prijavu prebivališta Policijske uprave PGŽ-a 6. svibnja poslao je pismo u kojem prigovara na prijavu prebivališta 243 osobe na njegovoj kućnoj adresi. Objasnio je da ne zna o kojim je ljudima riječ te da želi da policija to istraži i obavijesti ga. Buzuk se sjeća da ga je prije koju godinu jedan policijski inspektor u telefonskom razgovoru pitao ima li on možda neboder u koji je smjestio veliki broj ljudi.
Vlasnik kuće proziva policiju
Prema hrvatskim zakonima, jedan od uvjeta za prijavu prebivališta je potpisana izjava kojom građanin potvrđuje da se nastanio u mjestu i na adresi na kojoj želi prijaviti prebivalište, piše Novi list.
Ako građanin prijavljuje prebivalište na adresi stanodavca, stanodavac mu mora dati suglasnost za prijavu. S obzirom na to da nijedna od te 243 osobe s prijavljenim prebivalištem kod Ive Buzuka, kao vlasnika jedine kuće na adresi Mihačeva Draga 35, od njega nije zatražila suglasnost za prijavu prebivališta, on sasvim logično postavlja pitanje kako su te 243 osobe od policije uopće službeno dobile prebivalište.
