Turistička sezona bila je više nego dobra, još se zbrajaju odlični rezultati postsezone, a turistički djelatnici sad već s dozom predaha prepričavaju dobre štorije koje su skupili i ove godine. Jer gdje ima gostiju, ima i dobrih priča, neke se prepričavaju i godinama pa smo djelatnike ureda Turističke zajednice zamolili za najzabavnije trenutke koje su imali, dobre anegdote i one priče koje rado prepričavaju prijateljima.
Tako smo u razgovoru s njima saznali i tko je dojahao konjem iz Njemačke, sparkirao ga u središte jednog grada i pitao za kartu BiH jer preko te zemlje misli do Turske, tko pita jesu li stonske zidine izgrađene za snimanje serijala 'Igre prijestolja', a tko ima ideju napraviti biznis na hrvatskom zlatu pa pomoć traži od Turističke zajednice?
U prvom nastavku serijala "Vedra strana turizma" donosimo priče iz Vukovara gdje će zbog gosta potegnuti i do groblja.
Stručna savjetnica Turističke zajednice grada Vukovara Jasna Babić kaže da ih sjećanja na neke anegdote vraćaju u prošlost, da na samom početku rada u Vukovaru još nije bilo turističkih vodiča pa su u Turističkoj zajednici prvi vodili goste u obilazak. Jedan susret posebno im grije srce.
"Prije oko 10 godina ulazi u ured mladić, kaže stigao je biciklom, iz Španjolske je, zove se Juan. Bio je sav znojan, majica na njemu skroz mokra, i mi mu poklonimo našu promo majicu rađenu za biciklijadu 'Kroz Vukovar na pedali'. On sretan, odmah ju obukao, slikali se, još malo popričali i čovjek ode. Nakon tri godine, ulazi u ured čovjek, smije se s vrata, kaže: 'Sjećate li me se, ja sam Juan iz Španjolske! Tu sam u prolazu, samo sam vam se došao javiti i pozdraviti vas'", prepričavam nam Jasna koja je taj susret pospremila u ladicu s posebno lijepim sjećanjima.
'A što je s medvjedićima iz Kutereva?'
Priznaje, ponekad se u svom poslu koncentriraju samo na ono "svoje", pa se na prvu ne snađu s pitanjima. Google je tad najbolji prijatelj.
"Ulazi jednom čovjek i još s vrata pita što znamo o medvjedićima iz Kutereva. Mi, kao lokal patriote usredotočeni na Vukovar, nismo se odmah snašli, ali ubrzo smo sve riješili na obostrano zadovoljstvo - hvala Googleu!", iskrena je Jasna da ponekad zbog turista posegnu i na internet kako bi našli odgovore.
A jednom je posjetitelj iz Južne Amerike tragao za svojim korijenima. "Pa smo zvali matični ured, obilazili s njima groblja, ne bi li našli neki trag", govori nam Jasna. Sjeća se ona i prve grupe koja je najavljeno došla u Vukovar, bilo je to 1999. godine i stigli su umirovljenici iz Velike Gorice.
'Dečki škicali, a djevojke korzirale'
"Šetamo gradom i na pola mosta, koji danas nosi ime francuskog dragovoljca Jean – Michel Nicoliera, jedna gospođa zastane i kaže: 'Ovo je čuveni vukovarski korzo. Mladići su tu stajali naslonjeni na ogradu s obje strane mosta i škicali, a djevojke su korzirale (šetale). Bilo je jako lijepo i ugodno čuti da se ljudi još toga sjećaju", govori nam Jasna
Priznaje, ima ono pitanje od kojeg ih uvijek "zaboli glava".
Na sajmu u Švicarskoj 2019. godine posjetitelji štanda, nakon što su im na karti pokazali gdje je Vukovar u odnosu na more i Zagreb, pitali su traje li još uvijek rat. "Od toga 'boli glava", govori nam.
Mijenjaju i stavove
Ponekad ljudi vjerojatno ni ne slute kako zazvuči njihovo pitanje, pogotovo u gradu u kojemu su rane rata još žive.
"Dok Vukovar još nije bio obnovljen, stigne e-mail od gospodina u kojem kaže da on predlaže da se na svakom mjestu u gradu, gdje je netko poginuo, podigne simbolično spomenik kako bi on, kad dođe sa svojim sinom, njemu to mogao pokazati i ispričati sve o ratu. Odmah smo ga nazvali i rekli da postoje memorijalna mjesta za posjetitelje i sjećanje, jer se Domovinski rat nikako ne može i ne smije zaboraviti. Također smo ga pitali bi li on volio da njegovo dijete živi i raste u Gradu groblju. Odgovorio je da nije o tome na taj način razmišljao, ali da smo ga na to potaknuli", otkriva Jasna kako ovakvi slučajni grade i drugačija mišljenja, mijenjaju stavove ljudi.
Od nje doznajemo i trenutke kada je ljudski duh veći od prepreka, kad je volja i želja toliko jaka da se ruše i barijere.
"U Vinkovcima se prije dosta godina održavao Kongres oboljelih od cerebralne paralize. Svi sudionici, od liječnika do oboljelih, izrazili su želju da posjete Vukovar. Došli su s dva autobusa i kombijem u pratnji, koji je vozio ortopedska pomagala koja nisu stala u autobuse. Kako je obilazak počinjao u popodnevnim satima, kad je došao red za obilazak Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, već je malo bio i mračak, a i kasnilo se s programom", počela je priču naša sugovornica.
Predložili su da se ne izlazi iz autobusa jer to oduzima dosta vremena, da će sve ispričati u autobusu, a kako je vozilo visoko, da se sve vidi iz daljine. "Ali oni su bili jednoglasni u tome da žele u obilazak groblja, bez obzira na trajanje i kašnjenje. Rekli su: 'Sad smo tu, u Vukovaru, i hoćemo vidjeti što više možemo! Tko zna hoćemo li ikada opet doći", govori Jasna i dodaje da tko im ne bi udovoljio pored takvog duha. A onda dodaje još i ovo: "Nikad srčanije i emotivnije nismo pričali o Vukovaru."
I za kraj nam otkriva priču kad je gošća došla i rekla: "Vi ste dokazali da moj suprug nije lud!"
'Runda za sve'
Bila je to grupa gostiju iz Zagreba.
"Stojimo kod Križa na ušću Vuke u Dunav i vidim jednog 'nevjernog Tomu', skroz nezainteresiranog, gleda okolo, imaš osjećaj da ga ništa ne zanima... I onda stupa na snagu onaj čuveni 'bećarski inat', jer ništa nije slađe i ne daje puni doživljaj uspjeha, nego kad takvog gosta zainteresiraš svojom pričom i on prvi postavi dodatno pitanje", govori nam Jasna. U tom žaru pričanja, nema što nisu spomenuli, od Malog Princa i vremena koje treba izdvojiti za prijatelje do turcizama koji su se zadržali u nazivima pojedinih vukovarskih ulica, od Lokvanjskog, Kozerskog i Kazandžijskog sokaka do Drvene pijace i Donje male.
"Po završetku priče prilazi stariji bračni par, vidno ganut, sa suzama u očima i žena kaže: 'Gospođo, mi cijelu noć nismo spavali od uzbuđenja što idemo u Vukovar i što će mi konačno suprug pokazati gdje je radio kao pekar do Drugog svjetskog rata. Cijeli život slušam te priče i izraze i mislila sam si da on nije sav svoj... Dođemo tu, vi mu skoro možete biti unuka i vi govorite iste riječi koje ja godinama slušam od supruga i mislim si: 'Pa onda on nije lud!' Svi smo se na to nasmijali i rekoh gospodinu: 'Imam piće zato što ne morate ići psihijatru.'"
To su ti divni ljudi koji se pamte, govori nam Jasna, koja i kroz ovakve priče iz sjećanja pokazuje da se posao u turizmu mora voljeti, da je svaki pa i 'najtvrđi' gost samo izazov, a uspjeh nagrada veća od čistih brojeva koliko je turista stiglo, koliko se noćenja ostvarilo.
A njihovi podaci govore da su u prvih devet mjeseci u Vukovaru imali 23.249 dolazaka i 37.875 noćenja turista. U odnosu na isto razdoblje lani, to je povećanje od 54%
u dolascima i 36% u noćenjima. Ako se brojevima pridodaju i sve prijavljene osobe (a školske ekskurzije dolaze im od 2022. jer prošle godine nije ih bilo), onda podaci govore da se broj dolazaka povećao za 224%, a noćenja za 122%. Pritom je svaki treći gost stranac. U odnosu na 2019., kada pandemije nije bilo, Vukovar je posjetilo 31 posto više gostiju, a porast noćenja je za 24 posto.
U idućem nastavku našeg serijala "Vedra strana turizma" doznajte tko je pitao jesu li zidine u Stonu građene za snimanje "Igri prijestolja", a tko pita kad vidi šumu "je li prava?".
