Štef je taksist. Nekidan se nakon odvožene smjene Štef našao s Jožom, kolegom koji je prije par godina otišao taksirati u Njemačku, a svratio je kući srediti neke papire. Štef i Joža tog su dana zarondali k'o nekad. Najprije roštilj, onda birtija pa se Štef idućeg jutra, nakon brda ćevapa s gomilom luka i pet, šest, sedam… okej - osam piva, probudio s gadnom glavoboljom. U firmu je javio da neće doći jer sumnja na koronu. No najgore od svega bilo je što mu se opet probudila grozna žgaravica i traje već danima. Soda bikarbona nije mu puno pomogla, a ni uobičajene tablete pa se Štef jutros uputio svome liječniku da mu prepiše neki jači antacid od onih koje je imao doma u ladici.
'Sestro, crveni alarm!'
Usput će od doktora tražiti i da mu prepiše nešto za smirenje jer je preostale normabele drmnuo nakon što se na kraju provoda s Jožom posvađao oko Škode koju mu je ovaj ostavio na čuvanje kad je odlazio u Njemačku. Spomenut će, dakako, i išijas koji ga je ulovio taman dok je jutros nevoljko ustajao iz kreveta. Kad je svome liječniku ispričao zašto je došao, što ga već danima muči i što je sve popio da ga ne bi mučilo, ovaj se zapiljio u njega, kao da pred sobom ima nultog pacijenta s koronom.
''Išijas, kažete? I žgaravica? I pili ste tablete za smirenje? I dovezli se ovdje autom'', rafalno je pitao Štefa, a ovaj mu na svako pitanje potvrdno kimnuo glavom.
Doktor je sijevnuo očima, rekao mu ''Pričekajte malo'' pa otišao u susjednu sobu i medicinskoj sestri Ankici u pola glasa, da Štef ne bi čuo kroz otvorena vrata, naredio: ''Zovi MUP!''.
''Molim?''
''MUP zovi! Imamo slučaj. Trenutna suspenzija vozačkih aktivnosti. Crveni alarm'', izdiktirao je doktor tiho, ali dramatičnim glasom.
Potom se nakašljao, zakopčao srednji gumb bijele kute i vratio u ordinaciju te zbunjenom pacijentu rekao: ''Gledajte, gospon Štef, ja ću vam morati izreći privremenu zabranu upravljanja vozilom…''.
Štefa je zakratko prošlo i uklještenje u leđima i žgaravica, a onaj jutros progutani normabel pokazao se beskorisnim dok je doktora ganjao oko stola usput prijeteći i sestri Ankici koja je istodobno zvala i MUP i zaštitare iz prizemlja.
Nema kod nas karikiranih situacija
Tako bi karikirano izgledala jedna moguća životna situacija ako se prihvate izmjene Zakona o sigurnosti cestovnog prometa koje je predložio MUP, a prema kojima bi obiteljski liječnici bili obavezni da pri posjetu svakog pacijenta procijene njegovu sposobnost upravljanja vozilom te mu po potrebi izreknu privremenu zabranu i istoga trena o tome obavijeste policiju putem centralnog elektroničkog zdravstvenog sustava. Kažem, bila bi to karikirana situacija. Ali kod nas nema karikirane situacije koju stvarnost ne može nadmašiti pa je i ovaj prizor, dostojan češke komedije, posve izvjestan.
U javnoj raspravi oko predloženog nacrta izmjena Zakona o sigurnosti prometa na cestama liječničke su udruge – od Koordinacije hrvatske obiteljske medicine i Hrvatske liječničke komore pa do Hrvatskog društva za medicinu rada - burno reagirale odbijajući ideju da se ordinacije obiteljske medicine pretvore u policijske odaje, da ondje provode represiju nad svojim pacijentima i pritom ih (''Sestro, crveni alarm!'') smjesta prijavljuju policiji ako procijene da je ovima ičime ugrožena sposobnost upravljanja vozilom.
''Kada bismo se rigidno držali toga, onda bismo pola stanovništva Hrvatske mogli prijaviti da ne smije voziti, ali mi znamo da pacijent može uzeti lijek prije spavanja i sutra ujutro biti sposoban za vožnju. To ne može nitko kontrolirati, a osobito ne liječnici jer oni nisu tutori svojih pacijenata", lijepo je nedavno tu nelijepu situaciju opisala zamjenica predsjednika Hrvatske liječničke komore Vikica Krolo.
Daj liječnicima da 'počiste' ceste
MUP se, bit ću zločest pa reći, vodio jednostavnom policijskom logikom: daj liječnicima da ''počiste'' ceste pa da prometnu sigurnost dignemo na 100, a crnu statistiku svedemo na nulu. Istina je, broj kvrcavica, sudara i najtežih nesreća drastično bi se smanjio iz prostog razloga što na cestama više nikoga ne bi bilo. Osim prometnih policajaca… kojima to još nisu javili. Kud ćeš ljepše policijske utopije!?
Jest da bi tada gužve na cestama nadomjestile gužve u ambulantama, a crne kronike podjednako bi bile pune vijesti u kojima žrtve neodgovornih vozača više ne bi bili školarci na pješačkim prijelazima i neoprezni starci na biciklima, nego liječnici koji bi netom prije svome pacijentu kazali: ''Malo smo šmrcavi jutros, evo jedne suspenzijice…'' kao i sestre koje bi krenule ukucavati podatke neke prehlađene Štefice ili žgaravičavog išijadžije Štefa u centralni elektronički zdravstveni sustav na koji se nahakirala i policija.
Ako MUP-ov prijedlog prođe (a znate onu: ''Nema kod nas karikirane situacije koju stvarnost…'') onda se i ja pridružujem jednim skromnim prijedlogom: da liječnici obiteljske medicine i njihove medicinske sestre ubuduće nose pancirne prsluke, a umjesto liječničkih bijelih kuta - plave uniforme. Policijske, naravno.
