Centar za mirovne studije upozorava da je kroz cijeli proces došlo do velike, ne samo materijalne, već i nematerijalne štete uzrokovane etničkom diskriminacijom, neučinkovitom administracijom te ostacima konzervativnih politika iz 90-ih.
Prije rata Milica je živjela u blagostanju, a do danas od socijalne pomoći u državnoj sobi od dvanaest kvadrata bez tople vode.
Miličin slučaj je u vrijeme pristupanja bio i jedan od zahtjeva Europske unije kao dio Poglavlja 23. Pravosuđe i temeljna prava, a naporima odvjetnice Lovorke Kušan i predstojnice Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Mirele Stanić-Popović te promptnim reagiranjem Državnog odvjetništva u Zlataru, i uz podršku potpredsjednice Vlade RH Vesne Pusić, ovaj slučaj je napokon riješen.
S druge strane, Centar za mirovne studije podsjeća na ostale slične slučajeve koji još uvijek nisu riješeni, poput slučaja Pavlović.
Slučaj Milice Miladinović još je jedna mračna strana države u kojoj živimo. Stoga, Centar za mirovne studije naglašava kako je sramotno da je trebalo toliko vremena da se othrvamo utega iz prošlosti te zaboravimo na to da je Milica Srpkinja i da je upravo to bio kamen spoticanja između javne uprave i teške sudbine jedne od mnogih hrvatskih građana srpske nacionalnosti koji su 1991. istjerani iz svojih stanova i kuća.
Milica Miladinović se tijekom potpisivanja nagodbe između nje i Republike Hrvatske, u kojoj je dobila zamjenski stan u Zagrebu, zahvalila organizacijama i pojedincima koji joj pomogli, i to SDF-u, SNV-u, Građanskom odboru za ljudska prava, UNHCR-u, Europskoj komisiji i voditelju sektora za ljudska prava u predpristupnom procesu Erolu Akdagu, kao i Kući ljudskih prava, ali i medijima i novinarima te drugima koji su je podržavali.
Podsjećamo, Milica je 1991. protjerana s mužem i djecom iz svog doma. U njezinu kuću u Strmcu Stubičkom tada je uselila osoba koja je lažni ratni vojni invalid te koji je radio u hrvatskoj vojsci.
Kuću je uništio da ona nije bila podobna za obnovu, a kamoli za život. Tada počinje njezina bitka koja je epilog dobila tek danas, 15 godina kasnije, navodi se u pripćenju Centra za mirovne studije.
