Možete li ih prepoznati? Ovako su političari izgledali u školskim klupama

Započinjemo ovu galeriju s političarem kojem je za dva dana rođendan, a svoj prvi dan škole opisao je ovako: "Prvi dan škole vjerojatno je svakom djetetu i stresan i jedan od najuzbudljivijih dana u životu. Bilo je to sada već davno i dosta toga mi je nekako u magli, ali dobro se sjećam upravo tog uzbuđenja kada me je mama vodila do škole. Sve je izgledalo poprilično veliko, čudno, misteriozno. To je onaj osjećaj u dječjim glavama kada ne znaš što možeš očekivati, svašta su ti pričali, svašta si čuo i onda pokušavaš procesuirati sve na licu mjesta. Sjećam se i mnogih drugih lica oko mene, vjerojatno u istom stanju tada kao i ja. Bilo je i onih nasmijanih, ali i onih koji nisu mogli bez suza ući u tu, meni tada, veliku zgradu. Danas ta ista zgrada uopće ne izgleda tako veliko, posebice klupe u kojima sam sjedio. Sve je to dio odrastanja i mogu samo reći da je to školsko vrijeme bilo doista jedno prekrasno razdoblje bezbrižnosti", rekao nam je. Znate li o kome je riječ?

Riječ je o gradonačelniku Bjelovara, Dariju Hrebaku

Ova političarka kaže nam da nema fotografiju iz školskih klupa, ali da je ova fotografija dokaz da je tada bila prvašić, jer ipak su svi prvašići više-manje krezubi. Na sljedećoj fotografiji pogledajte koje se anegdote prisjetila.

"Sjećam se svog prvog dana škole u detalje. Sjećam se osjećaja silnog nestrpljenja, ponosa i sreće, sjećam se da je mama izašla s posla da me odvede samo taj prvi dan, a poslije sam išla sama, sjećam se čak i plave haljine na žute cvjetiće moje učiteljice. Bila sam najgora štreberica na svijetu koja je sve morala znati, a dokle je to išlo pokazuje primjer da do danas pamtim da sam za testiranje za prvi razred dobila zadatak da prepoznam razne predmete na slici i sve sam prepoznala, osim nacrtanog korijena biljke. Postiđeno sam priznala da ne znam, zamolila da mi se kaže što je to, naučila prepoznati korijen, ali ostao mi je ožiljak za cijeli život. O kome je riječ?

To je hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu, Biljana Borzan

"Prvi dan škole često je ispunjen uzbuđenjem i radoznalošću. Za mene, taj je dan označio početak nove životne faze koju sam imala sreću dijeliti s bliskim prijateljicama, Sanjom i Martinom, s kojima sam zajedno zakoračila u svijet učenja i igre. Naše se prijateljstvo obogatilo brojnim školskim trenucima, od šaputanja u klupama do zajedničkih domaćih zadaća i proslava rođendana, a našem su se krugu ubrzo pridružile i prijateljice iz susjedstva, Petra i Patricia, iako mlađe i u različitim razredima", govori ova zastupnica.

"Nas pet imale smo privilegiju da naša prijateljstva nastave rasti i razvijati se kroz ovo novo poglavlje života. Zajedno smo gradile trajnu i neraskidivu vezu koja nas je nosila kroz sve životne izazove. I danas, nakon toliko godina, naše prijateljstvo ostaje jednako snažno i pruža nam podršku i radost. Ono dokazuje da prijateljstva formirana u ranom djetinjstvu te ojačana zajedničkim iskustvima mogu trajati cijeli život i zauvijek ostati urezana u naša srca", poručuje. Znate li o kome je riječ?

To je zastupnica u Hrvatskom saboru, Boška Ban Vlahek

Sljedeći političar baš je posljednjih nekoliko dana često u žiži javnosti. Rekao nam je da uzmemo fotografiju iz reklame za Agrokomerc u kojoj se pojavio. Možete li pogoditi o kome je riječ?

Da, da - to je Igor Peternel

Evo i prvoga ministra u ovoj galeriji. Ovako je on opisao svoje školovanje: "Prvi razred osnovne škole. Moja jedina sestra i ja. Inače, nas je sedmero braće i jedna sestra. Pamtim čizmice. Nosio sam ih u svakoj prigodi. Ili igra ili škola. Sve jedno. A najviše po tome da bi često fulao u obući. Kada bi počela kiša, ja bih obuo čizmice. Do škole ne bih došao, kad ono eto sunca. Ili obrnuto, kada bih imao patike na nogama i pošao u školu niti pola puta ne bih prošao - počela bi kiša. Čisti peh. Osnovna škola, u Vedrinama, pokraj Trilja, mjesto gdje sam proveo najljepše prve školske dane. Osim prvih slova i brojki, tu sam naučio što znači učiteljica u životu. Tu se pjevalo, igralo i širio se osmijeh od uha do uha. Nezaboravno. Za cijeli život", lijepo nam je napisao.

Ivan Šipić - ministar demografije i useljeništva

"Sjećanja na školovanje su većinom sjećanja na prijatelje i dogodovštine. Na početku 1. razreda osnovne škole je došla u razred jedna sramežljiva djevojčica, pozvala sam je da sjedne uz mene i sjedile smo zajedno cijelu osnovnu školu i gimnaziju. Najveću traumu sam u nižim razredima osnove škole imala od kolomazom namazanih podova. Došla bih u školu u bijelim štramplama, a kući u crnim jer je omiljeni sport bio gurati se nogama. Najbolji dio školovanja je bio 3. razred gimnazije. Gimnazija u Bjelovaru se rekonstruirala, a mi smo išli u turnusima po osnovnim školama. Nas turnus je bio od 17.00 do 22.30 - to je bilo super. Dolaziš iz škole doma, a roditelji već spavaju, a put je trajao barem sat vremena iako je realno bilo 10-ak minuta", poručila je.

Jeste li uspjeli pogoditi prema crtama lica? - Zastupnica Anka Mrak Taritaš

"Kuriozitet iz tog prvog dana škole se vidi iz slike na kojoj imam 6 godina i 10 mjeseci je da sam već jako visok bio i kao dijete. Taj prvi sat trebali smo odabrati predsjednika razreda i učiteljica se domislila najjednostavnije metode, a to je da bude predsjednik onaj koji je najveći i tako sam postao predsjednik razreda. To je bila prva neka funkcija, zahvaljujući visini." Sigurno već pretpostavljate o kome je riječ.

Naravno da je to Nino Raspudić.

Poslao nam je fotografije sa samog početka škole i iz petog razreda osnovne škole. Kaže da ga je prvi tjedan u školu vodila majka i da je bio prva generacija učiteljici Renati. "Uglavnom smo divljali po hodnicima", kaže kroz osmijeh gradonačelnik jednog grada, kojeg?

Gradonačelnik Grada Svete Nedjelje - Dario Zurovec

A tko je tko u donjem redu prvi s desne strane? "Kako me u školi dobro išla matematika, dobio bih više petica nego što može stati u dnevnik. I onda mi je profesor dopustio da poklonim petice drugim kolegama. Ja sam to, naravno, uvijek poklanjao curama", rekao je.

A tko je bio taj šarmer? Gradonačelnik Splita - Ivica Puljak

"Ne pamtim svoj prvi školski dan, ali je zato u mojoj obitelji ostao dobro zapamćen prvi dan škole mog mlađeg brata. Naime, kao dvije godine stariju sestru majka me poslala da ga odvedem u školu na njegov prvi dan. Tada su djeca odgajana mnogo samostalnije i to je bilo uobičajeno, a ja sam sa zadovoljstvom i ponosom prihvatila taj odgovorni zadatak. Kao prava starija sestra primila sam ga za ruku i odvela do škole kao sto mi je bilo i rečeno. No ispred škole srela sam svoje prijateljice i veselo odšetala s njima našim poslom, a svog malog brata jednostavno sam ostavila ispred školskih vrata. Meni se činilo da je moj zadatak obavljen i nisam u tome vidjela ništa problematično. Srećom naletjela je naša susjeda Vida koja ga je srela tako zbunjenog i pomogla mu pronaći njegov razred, a meni je mama očitala bukvicu o tome kako se pazi na mlađeg brata tako da mi se taj događaj snažno urezao u sjećanje do današnjeg dana. Premda sam tada možda bila i premlada da bih se mogla kvalitetno pobrinuti za svog još mlađeg brata, ipak mi se čini da bismo iz tog vremena nešto mogli naučiti i mi koji smo sada roditelji pa početi djecu osamostaljivati mnogo ranije nego sto je to danas slučaj kada je djetinjstvo sve češće pod staklenim zvonom sto nije dobro ni za djecu ni za roditelje."

A kome je to majka dobro očitala bukvicu? Kandidatkinji za predsjednicu, Mariji Selak Raspudić

Ovdje je bila u trećem razredu osnovne, a na sljedećoj fotografiji u drugom

Razrednica joj je bila Sueza Madunić, a o prvim danima škole kaže: "Ja sam jedva čekala da krenem u školu, tako sam u prvi razred krenula 15-ak dana nakon mog 6. rođendana. Išla sam u osnovnu školu Slavno Kadić u Dugom Ratu, tj. mjesto se zove Orij u općini Dugi Rat. Bila sam vjerojatno najmlađa u generaciji, iako tada nije bilo toliko neobično da u prvi razred krenu 6-godisnjaci. Prvi dan me u školu odveo otac automobilom, a od drugog dana sam išla sama autobusom s par prijatelja iz susjedstva. Prelazila sam Jadransku magistralu sama i išla do autobusne stanice jedno 300 metara. Vrlo brzo smo naučili biti samostalni."

Riječ je o Marijani Puljak.

"Kad sam krenuo u školu, moji doma su željeli da se osjećam samostalno pa sam već od prvog razreda išao sam u školu, koja je bila nekih 10 minuta od naše kuće, na što sam bio jako, jako ponosan. Ono što nisam znao (tada, a niti dugo vremena poslije) je da je djed svakog dana išao iza mene, ali tako da ga ne vidim. I tako kroz nekoliko nižih razreda, svaki dan!" Znate li kojeg je to političara djed prevario?

Riječ je o Peđi Grbinu

Od idućeg političara dobili smo hrpu fotografiju iz djetinjstva.

"Ja sam za nekog s percepcijom jako borbenog političara koji stalno istupa u javnosti i za koga bi se očekivalo da je bio isto takvo nemirno dijete s praćkom u džepu prvi dan škole bio mirno i sramežljivo dijete, što bi se reklo dijete za poželjeti. Jako sam volio crtati čemu svjedoči i ova fotografija". Znate li tko je to?

To je zastupnik iz redova MOST-a, Nikola Grmoja

A znate li tko je djevojčica u crvenim hlačama?

"Moj prvi dan škole bio je nezaboravan jer sam u školu otišla bez znanja roditelja koji su bili na poslu, godinu dana prije nego što sam prema dobi trebala. Kako je nastava već počela, a učiteljica je bila zadovoljna mojim predznanjem koje sam pokazala jer sam puno toga naučila uz starijeg brata, roditelji nisu imali drugog izbora, nego da me upišu u školu sa nenavršenih 6 godina života."

To je zastupnica Marijana Petir

"Bila sam među najmanjima u svojoj generaciji. Sjećam se da su susjedi i rodbina stalno komentirali kako je torba veća od mene, što naravno nije bila. Mnogi su mojim roditeljima znali reći, kako vam je nije žao dati ju u školu tako rano. Imala sam šest godina i znala sam sva slova, a početak škole sam jedva dočekala. Nije mi bilo važno ni kolika mi je torba, ni kolika sam ja, veselila sam se drugim džacima i svom mjestu u učionici. Ponekad bi me tata vozio na biciklu ili bi s njim došao po mene, jer ruku na srce, ona torba je stvarno izgleda disproporcionalno velika i teška na mojim leđima, kao da će me slomiti. Crveno plava sa žutim rubom, u ono vrijeme mnogi su imali takvu. Svake sljedeće godine, na prvi dan škole najvažnije je bilo vidjeti sve one koji su nam tijekom ljeta nedostajali, simpatije, prijatelji. Nije tada bilo društvenih mreža, pa čak niti telefona s kojima bismo tijekom praznika mogli ostati u kontaktu. Himna se nije izvodila na početku nastave, ali se izvodila na svim školskim i drugim priredbama, štoviše, izvodile su se obje, redom, prvo Hej Slaveni, zatim Lijepa naša domovino. Od stjecanja samostalnosti i neovisnosti, samo Lijepa naša domovino. Pjevala sam u folklornim skupinama, u zboru muzičke škole i u crkvenim zborovima, od prvog razreda do kraja fakulteta. Znalo se kad i gdje je himni mjesto. Među rijetkim fotografijama koje imam kao školarac su one sa primanja u pionire, mislim da smo bili pretposljednja generacija. Kada smo trebali stati na pozornicu i izvesti pred svima našu točku, nas nekoliko, umjesto kapa imali smo žute mašne. Netko je prokomentirao „niste ono što vam vlast stavlja na glavu, nego ono što vam je u glavi, potrudite se da u sebi nosite znanje i dobrotu“. Manje-više, to je ono što i ja želim poručiti svim današnjim školarcima."

Političarka koja nam je poslala i uspomenu povezanu sa aktualnom političkom situacijom na prethodnoj fotografiji je Dalija Orešković.

I posljednji na redu je još jedan gradonačelnik. Označen plavom točkicom je upravo on. "Ja sam krenuo u školu godinu dana ranije jer sam 'maltretirao' mamu i tatu da hoću u školu, a oni su smatrali da sam još predjetinjast i bio sam mršav za svoj uzrast, ali su ipak pristali i upisali me. Bio sam oduševljen pa sam kada su me probudili prvi dan skočio iz kreveta. Sutra an kada su me budili ajde Dado u školu ja odgovorio: ...opet", kaže uz osmijeh na licu. Drugi dan škole kada je bio veliki odmor svi su izašli iz razreda, a ja sam vidio učiteljev šešir pa sam jedini ostao u razredu budući da sam se najviše volio igrati kauboja i Indijanaca, a šešir je bio odličan za glumiti kauboja. Uzeo sam ga i onda se počeo igrati i nisam ga htio vratiti učitelju tako da me je čitav razred lovio dok me nisu ulovili i onda sam morao predati šešir. Učitelj je zvao tatu na sastanak da sam predjetinjast i da je rano za mene. Nakon razgovora sa tatom ipak sam ostao u školi", poručuje.

Aktualni gradonačelnik Gospića - Darko Milinović