Majka briše ruke u pregaču, čuje da netko parkira auto. Pogled kroz pendžer.  Došli su kumovi. Majka se već nadvila nad tarabu, a tata polako hoda prema njima s dva čokanjčića u ruci i domaćom rakijom na koju je jako ponosan. Ljube se preko tarabe, kao da se nisu vidjeli godinama, a zapravo su prekjučer bili kod tete Seke na kolačima jer, taman je imala domaćih oraha, pa da se potroši. Progovaraju par rečenica, a tata u jednom trenutku trči natrag prema grillu. Naime, odlučio je pripremiti roštilj, lijep je dan, pa zašto ne. No, kaže, nećemo komplicirati, ipak smo mi Slavonci, tako da je na meniju svinjska vratina i carsko meso. Reda mora biti. Nije ovo bilo kakav ručak, tu su kumovi, ali i ja i moj brat, a i šogor i šogorica su rekli navratiti. Dolaze i oni, tata trči prema njima s još dva čokanjčića, majka skida pregaču, mota kuhinjske krpe oko ruku i nosi na stol ogroman lonac domaće kokošje juhe.

Možda je za ručak grill, ali bez juhe se ne počinje. Idemo red po red, na tanane. Rakija, živjeli sto godina! Navalite! Majka razdjeljuje juhu s najvećom kašikom koju je našla, neki hoće povrća, neki rijetko, neki gusto. Nakon toga slijedi meso iz juhe i to uz dva sosa – od rajčice i od kopra. Tata već nervozno cupka, govori svima da malo uspore s mezom jer priprema poseban grill, ljuti se i govori im nek'ostave dovoljno mjesta jer ima još. Ma šta još, gozba tek počinje. Nabavio je vrhunsko meso, najboljom domaćom slaninom namazao grill, vatru je pripremao pola jutra, čak se malo i opekao. Napomenuo je to više puta, kako bi dodatno cijelom svom kulinarskom umijeću dao na važnosti. Kuhano meso je pojedeno, tata lijeva rakiju svima da provare, mama popije na silu, šogorica svoju elegantno gurne šogoru, a kuma pita ima li možda malo vina. -  Pa naravno da ima! Najbolje da nema i to domaćeg – odgovara joj tata i donosi vino. Samo da ga pretoči iz bačve.

Meso je pri kraju, juri natrag, ja nosim pladanj na koji će odložiti meso, opet se opekao. Mama zadovoljno sjedi, juha i meso su bili vrhunski. Meso je na stolu, pečena paprika je tu. Dobar tek! Iako se svi žale kako više ne mogu disati, za pet do sedam minuta na pladnju s mesom nema više nijednog komada. Tatin grill je bio savršen i zbilja je. On puca od ponosa i nekoliko puta ponavlja da ima svoju posebnu tajnu pripreme, ali da ju nikad nikome neće otkriti. Nikad. Rakija. Živjeli. Sad već svi divanimo, pričamo priče koje smo ispričali tisuću puta i iznova im se smijemo. Mama kuha tursku kavu, kuma odmotava celofan oko tanjura na kojem je donijela štrudlu od jabuka i pužiće. Pijemo kavu, smijemo se, skupa smo. Lijepo je.