Andrija Roso (46) imao je samo 18 godina kada je napustio lagodan i bezbrižan život u Njemačkoj i otišao na prvu crtu bojišnice u Hrvatsku. U ratu je prošao gotovo sva ratišta u Hrvatskoj. Čak ni njegovi roditelji nisu znali gdje je, a na odluku ga je potaknula vijest u njemačkom Tagesschau.
"Bila je 1991. godina, imao sam 18 godina. Živjeli smo u Stuttgart Bad Cannstattu, igrao sam košarku, nikakvih briga nisam imao. Imao sam sve, nosio Chevignon jaknu, vozio Kadett, imao novca, bio zgodan i djevojke su me voljele", prisjetio se Andrija za Fenix-magazin.
Jednog je dana došao kući i ugledao vijest u njemačkom Tagesschau. Pisalo je "Vukovar pao".
"Gledam u fotografije koje prikazuju bradate četnike kako ulaze u Grad heroja. Tad sam se po prvi put u životu zapitao 'tko sam ja'. Rekao sam roditeljima da želim ići braniti Hrvatsku, ali oni nisu htjeli niti čuti. Mislili su da sam premlad, da ću poginuti. Bilo ih je strah, to je bilo i normalno, koga ne bi? No, u meni se nešto prelomilo, pobjegao sam od kuće. To je bilo u studenom 1991. godine. Uzeo sam 400 maraka koliko sam imao na računu, kupio kartu za vlak prema Zagrebu i otišao. Dva mjeseca nitko nije znao gdje sam. Nisu znali niti roditelji, ni prijatelji, njemačka policija me tražila kao nestalu osobu. Ja sam se već tad pridružio 1. Gardijskoj brigadi. U Hrvatskoj sam proveo cijeli rat", kazao je Andrija.
Pronašao ga Interpol u siječnju 1992. godine. Pronašli su ga putem liječničke evidencije Zbora narodne garde. Majka je došla po njega u Hrvatsku. Molila ga i preklinjala da se vrati u Njemačku. Kazala mu je "Sine mi smo 1969. napustili tu bijedu, nemoj se vraćati u nju. Sine, vrati se".
Andrija je kazao da je osjetio tugu i bilo mu je jako teško, ali
joj je rekao da je njegovo mjesto u Hrvatskoj. Od tog dana nije
se čuo s majkom punih osam godina.
"Ponosan sam što sam bio pripadnik 1. Gardijske brigade, stvorili
smo državu u ratu, ali sad je gubimo u miru. Sad ja 'kao starac',
jer s 46 godina otići od kuće je kao da starac odlazi, se nakon
25 godina vraćam u Stuttgart", rekao je Andrija.
"Iza sebe sam ostavio iluziju da će u Hrvatskoj biti bolje. Vjerujte, toliko je branitelja napustilo tu našu domovinu za koju smo se borili, koju smo krvavo stvarali. Otišli smo put Njemačke i ostatka svijeta, razočarani, tužni, jer ne možemo drugačije, nemamo izbora", nastavio je.
Andrija se 2015. godine ponovno uputio u Njemačku, a u Zagrebu je ostavio suprugu i djecu jer je htio da odrastaju u Hrvatskoj.
"Morao sam otići zaraditi novac, ali nisam htio odvesti djecu iz zemlje za koju sam se borio", kazao je za Fenix-magazin.
On sad zarađuje u Stuttgartu. Često odlazi u Zagreb, a rekao je da će djecu hrvatskih branitelja koja su svoju budućnost odlučila potražiti u tuđini, uvijek povesti besplatno. Bilo da putuju u Njemačku ili iz Njemačke.
"Njih ću odvesti besplatno do kućnog praga. Uvijek", poručio je.
