Mirjana svoje kćeri Anu (15) i Lenu (13) nije vidjela punih sedam godina, jer ih je njen bivši suprug na prevaru umjesto na ljetovanje odveo u drugu zemlju. Kćeri su od prošlog proljeća konačno s majkom, no zbog ovakve odluke suda Mirjana i kćeri dovedene su na egzistencijalni rub.
Naime, iako Mirjana ima izuzetno dobru plaću od gotovo 13.500 kuna, već pola godine svaki joj se mjesec plijeni 10.700 kuna od plaće, piše Jutarnji list. Prema pravomoćnoj sudskoj odluci, od pljenidbe se izuzima samo 'polovica prosječne neto plaće u RH', što iznosi 2654,50 kuna.
"Doista nisam osoba koja kuka, viče i moli. Prošla sam pakao, ali imala sam cilj i nisam si dozvolila da potonem. Sedam godina nisam vidjela svoje kćeri, vodila sam 15 sudskih postupaka u dvije zemlje, ostala bez zdravlja i većine imovine i izdržala sam. Ali ovo je doista previše. Sada, kad su kćeri konačno sa mnom, kad se nakon dugog vremena ponovno zbližavamo i kad im nastojim koliko-toliko unormaliti život, našla sam se u poziciji da od Centra za socijalnu skrb trebam tražiti jednokratnu pomoć da kćerima kupim knjige", ispričala je Mirjana.
Nakon pet godina brak propao jer je suprug pio i tukao je
Kaže da njene kćeri u Zagrebu tek pokušavaju izgraditi novi život, budući da ih je otac svih prethodnih godina uvjeravao da ih je majka napustila. Inače, rođena Osječanka Mirjana se za 24 godine starijeg supruga Luku, po struci arhitekta, udala 1994. godine. Preselili su u njemački Ramstadt, ali brak je bio daleko od idealnog. Suprug je bio sklon nasumičnom opijanju, a u takvom bi stanju postajao i nasilan, ispričala je Mirjana.
U proljeće 1999. godine, nakon jedne policijske intervencije, pobjegla je s djecom u sklonište za zlostavljane žene. Odmah je pokrenula i brakorazvodnu parnicu i zatražila skrbništvo nad djecom. U međuvremenu njezin je suprug, tvrdi Mirjana, prodao svoju imovinu, a novac je spremio u banku u Luksemburg, kako bi izbjegao plaćanje poreza.
"Postupci su trajali dvije i pol godine, tijekom kojih nisam smjela s djecom napustiti teritorij Njemačke. A da bi uopće tražila skrbništvo nad djecom, morala sam imati stalno mjesto stanovanja i posao. Nisam mogla biti u skloništu. Stoga sam prodala svoj stan u Hrvatskoj, unajmila stan gore u Njemačkoj i zaposlila se na jedinom mjestu na kojem sam mogla, kao ispomoć u McDonald’su. Tako smo, uz moje minimalne prihode i novcem od prodaje stana, preživjele to vrijeme", nastavila je svoju priču.
Rekao da djecu vodi na ljetovanje, odveo ih u Njemačku
Konačno je tijekom 2001. godine njemački sud okončao razvod i dodijelio djecu Mirjani, te se ona ubrzo s djecom vratila u Hrvatsku. Prema odluci njemačkih sudova bivši suprug je imao pravo na kontakte i viđanja djece, pa je u dogovoru s hrvatskim Centrom za socijalnu skrb, odlučeno da će tijekom ljeta 2002. godine djevojčice, tada stare sedam i pet godina, provesti dva tjedna s tatom na moru, u njegovoj kući na Krku.
"Neću taj dan nikada zaboraviti. Dovezla sam curice i predala mu ih ispred Zagrepčanke. Normalno smo se pozdravile, one su mi mahale dok su odlazile s tatom. Bilo je to zadnji put da ih vidim u sljedećih mnogo godina", kazala je Mirjana za Jutarnji.
Njezin je bivši suprug naime odmah s djevojčicama otišao u policiju i izvadio djeci duple (hrvatske) putovnice. Odveo ih je u Njemačku, te tamo zatražio izmjenu odluke suda i dodjelu djece njemu. U Njemačkoj se takvi postupci rješavaju u 24 sata, pa je njemački sud na osnovi očevog iskaza, bez obavijesti majci, dodijelio djecu ocu jer su djeca njemački državljani, na njemačkom teritoriju, bez majke.
Mirjana je u međuvremenu angažirala odvjetnike, tadašnje Ministarstvo rada i socijalne skrbi, koje je bilo zaduženo za provedbu Haaške konvencije o otmici djece.
Apsurdi sudstva - djecu treba 'ovršiti'
"Kod nas je sve to trajalo godinama...Prema zauzetom stajalištu, roditelj ne može oteti djecu, on ih može samo protupravno držati. Stoga se djeca ne mogu nasilno vratiti natrag, nego se trebaju 'ovršiti', što je vrlo složen postupak. Ovrha se prvo nije mogla provesti jer djeca nisu bila u Hrvatskoj. A ja nisam mogla banuti u Njemačku i naprosto oteti natrag djecu, jer bih tada trajno ostala bez njih", pojasnila je Mirjana.
Mirjana je također u dva navrata pokušala vidjeti kćeri dok je njen bivši suprug ljetovao na Krku, no jednom je čak posjet završio fizičkim obračunom nakon čega je Mirjana prekršajno osuđena za napad te je dobila zabranu pristupa. Tijekom 2006. bivši se suprug ponovno oženio i vratio na Krk, gdje je djevojčice upisao u školu. Tada je već prešao 70-tu i sve se teže nosio s djevojkama u pubertetu, pa im je izgradio apartman kraj svoje kuće u kojem su djevojčice od 11 i devet godina živjele praktički same!
"Pokušali smo ovrhu četiri puta nakon njegova povratka. No, on je uvijek obaviješten o ovrsi. Svi se skupimo pred školom, on ne pošalje djecu. Svi dođemo pred kuću, njih nema doma. I tako četiri puta", objasnila je Mirjana.
Otac sam vratio djecu kad su došli problemi
Na kraju je otac zapravo sam vratio kćeri Mirjani, budući da se više nije znao nositi s curicama koje su imale sve lošije ocjene u školi. Jednom je zaprijetio da će ih ubiti, jer je imao lovačko oružje, pa su cure nazvale svojeg psihologa i policiju. Nakon toga je odlučio da će vratiti djecu.
I kad se činilo da je čitavoj noćnoj mori došao kraj i kad su djevojčice počele živjeti s majkom, uslijedio je novi šok - Općinski sud na Krku prihvatio je očev zahtjev i naredio joj da plati alimentaciju za proteklih sedam godina, a odluku je potvrdio i riječki Županijski sud.
Bivši suprug je odmah zatražio i ovrhu, a rješenje o ovrsi u veljači je donio Općinski sud u Koprivnici. Od tada se Mirjani plijeni plaća, a njezina žalba na Županijskom sudu u Koprivnici još čeka. Vrhovni sud je odbio reviziju odluke, a obrazloženje Mirjana nije dobila zbog - godišnjih odmora.
"Ja ću ići na Ustavni sud i Sud za ljudska prava u Strasbourgu. Ali meni ne treba medalja, meni ne treba da mi netko kaže: da, u pravu si. Jer do tada će nastati nenadoknadiva šteta. Meni treba mir i mogućnost da normalno odgajam djecu", zaključila je Mirjana.
