Zidine Tvornice elektroda i ferolegura, prašnjavi ambijent, topli kolovoz i zgusnutost sadržaja bili su idealna kombinacija za opušteni ljetni glazbeni festival. Pomalo avanturistički dolazak na sam Festival jer su organizatori zaboravili postaviti putokaze i opuštena ekipa na samom ulazu u festivalski prostor odmah su odali kako se radi o ležernom provodu bez opterećenja i stresa. SuperUho nije produžetak Terranea i svi koji su očekivali ponavljanje prijašnjih šibenskih glazbenih događanja, nisu se došli na svoje. Međutim, nisu se ni razočarali jer SuperUho je ponudilo ponešto za svakoga - od punka i metala preko dub i ska ritmova do elektronike i akustike.
Glavni headlineri opravdali su očekivanja i kritike i publike. Treći šibenski koncert The Nationala još jednom je dokazao neraskidivu ljubavnu vezu između američkog benda i hrvatske publike. Silazak sa stagea Matta Berningera i žestoki proboj više od stotinu metara među oduševljene obožavatelje je zasigurno bio vrhunac koncerta. Naime, pjevač The Nationala se udaljio od pozornice onoliko koliko god je to dužina kabela dopuštala, dok su obožavatelji vrištali i nastojali dodirnuti ga, utrčati mu u zagrljaj ili ga barem ponuditi alkoholnim napitkom. Osim žustrog uvoda s pjesmama poput Don't Swallow the Cap i I should live in salt, euforija je eksplodirala na bisu kada je uvjerljivi Mattov bariton zamijenjen glasovima iz publike koji su gotovo samostalno otpjevali Vanderlyle Crybaby Geeks.
ABOP je ispunio svoju životnu misiju te su rasplesali i zabavili okupljene svojim zaraznim drum’n’bass, ethno, r’n’r, funk i elektro ritmovima. Beogradski trio Repetitor svojom divljačkom energijom i zaraznim rifovima prometnuo se u jedan od najistaknutijih nastupa ovogodišnjeg SuperUha. Čak ni ozljeda basistice nije spriječila bend da izgubi nekoliko kilograma skačući na stageu kao da nema sutra, što je dodatno potaknulo publiku da potroše i zadnji atom snage pomahnitalo plešući među zidinama TEF-a.
Drone velikani Earth nisu se baš umilili hrvatskoj publici koja je radije odmarala na klupicama i muvajući se festivalskim prostorom nego slušajući teške i mračne rifove ovog seattleskog benda. Unatoč tome što su mnogi komentirali kako se tmurni i izmučeni zvuci Eartha sjajno stapaju s ambijentom, sveukupni dojam druge večeri govori mi kako se niz 'teške' glazbe neugodno spojio u duguljastu monotoniju koja je trebala biti presijecana življim nastupima.
Ni Howe Gelb i Triage s country i americana stilom nisu uspjeli napuniti prostor ispred glavne pozornice. Zvijezde večeri Tuxedomoon, koji već četvrt stoljeća haraju svojim prepoznatljivim eksperimentalnim psihodeličnim zvukom, također nisu približili svoju priču posjetiteljima Festivala. Iako je Tuxedomoon doživljaj svoje glazbe pojačavao i s vizualnim elementima, domaćoj publici, pogotovo ako uzmemo u obzir da su prvoga dana nastupali bendovi sa zavidnom fan bazom u Hrvatskoj, nije uspio ostaviti dojam benda kojeg želiš slušati uživo još nekoliko puta.
Stoga, drugi dan domaću publiku su rasplesali - domaći bendovi. Cojones su ubrzali i razdrmali kralježnice umorne od teških i sporih rifova prethodnih bendova, a Kandžija i Gole žene su u svom stilu napravili pravu veselicu za koju ne želiš da tako završi.
Mračnjački vamp izgled kalifornijske kantautorice Chelsea Wolfe savršeno integriran u njene gothic i folk note otvorio je treći dan Festivala i dao mu posebnu mekoću i osjećaj da se bliži trijumfalni krešendo. I tako je bilo. Bristolski drone dvojac Fuck Buttons protresli su sve kosti i popucali bubnjiće svim prisutnima. Oko tisuću obožavatelja je treperilo u previsokim decibelima i distorziji koju je ovaj dvojac proizvodio duže od sat vremena. Oni osjetljivijeg sluha i sa srčanim smetnjama nastojali su se sakriti iza zidina ili uz ogradu gledajući more. Nešto sasvim drugačije ponudio je Antenat koji je prisutne zarazio svojim plesnim dub i ska ritmovima, pritom šaljući pozitivnu energiju i pozivajući na otpor u svojim stihovima.
Industrijski izgled pristanište TEF, kao i pogled na Šibenik i Martinsku, dokazali su da imaju mnogo potencijala te kako bi ideja o ovakvom ljetnom festivali trebala samo rasti. Unatoč određenim kiksevima u organizaciji te deficitu popratnih festivalskih sadržaja, SuperUho uz pažljivu i predanu pripremu obećava uzbudljivo i plesno ljeto 2015. godine. Organizatori bi možda trebali razmisliti o povezivanju Akustik stagea, koji se nalazio na plaži Banj, s ostatkom festivalskog prostora, čime bi SuperUho i u večernjim satima dobilo destinaciju za beach party.
