Dvadesetšestogodišnja Josipa Marković, diplomirana ekonomistica iz Požege, jedna je od tisuća građanki i građana Hrvatske koja je zadnjih godina odlučila otići u inozemstvo 'trbuhom za kruhom'. Prije dvije godine odselila je u Kronberg kod Frankfurta u Njemačkoj gdje već od ranije radi i njezin suprug. Za portal Fenix-magazin ispričala je svoje iseljeničko iskustvo.
"Izgleda kao da je lako otići od kuće, doći u Njemačku, zaposliti se, živjeti dobrim životom, ali to nije jednostavno pa čak ni onda kad imate svu podršku voljenih osoba", kazala je Josipa.
"Na tečaju jezika vidi se koliko ljudi dolazi u Njemačku"
Prvotna bojazan od nepoznatog grada te da neće uspjeti naći posao zbog nepoznavanja jezika, bila je velika. Upisala je tečaj njemačkog jezika, koji nije mogla odmah po upisu pohađati.
"Ne biste vjerovali koliko ljudi pohađa tečaj njemačkog jezika. To je samo znak koliko ih dolazi u zemlju", rekla je dodavši da je morala čekati čak pola godine da dođe na red.
U međuvremenu je prihvatila posao čišćenja ureda. A nakon pola godine poslala je molbu tvrtki koja se bavi proizvodnjom prekidača i uređaja visokih napona.
"Šef mi je rekao da me ne vidi u proizvodnji..."
"Nakon dva dana primila sam poziv za razgovor za posao. Večer prije nisam mogla zaspati, bilo me strah kao nikad u životu. Moj prvi razgovor za posao i još na njemačkom jeziku. Al’ hajde, nekako sam skupila hrabrost i otišla na razgovor, shvativši kako nemam što izgubiti. Razgovor je trajao sat vremena i mislila sam da nikad neće završiti. Toliko pitanja, toliko svega", prisjetila se.
Poslodavce je zanimalo zašto se, ako magistra ekonomije, prijavljuje za posao u proizvodnji. Rekla im je da odenkud mora početi, a da njemački jezik ne govori dobro. Za tjedan dana dobila je posao, a već prvog radnog dana uslijedio je šok.
"Šef mi je rekao kako me jednostavno ne vidi u proizvodnji, već u jednom od ureda, pa sam odmah dobila uredski posao. Bila sam i sretna i prestravljena. Bez dobrog poznavanja jezika i bez radnog iskustva, dobila sam posao u Odjelu prodaje u administraciji. I evo me… Već tri mjeseca radim, učim jezik, upoznajem ljude, i zadovoljna sam. A obitelj i prijatelji? Oni će mi, što je normalno, uvijek nedostajati", ispričala je mlada 'gastarbajterica' iz Požege.
