Danas

RTL.hr

Zena.hr

RTLplay.hr

Impressum

Oglašavanje

Uvjeti korištenja

Politika kolačića

Pravila privatnosti

Kontakt

Kolumnisti

Magazin

Sanjarica

emedjimurje.net.hr

sib.net.hr

kaportal.net.hr

varazdinski.net.hr

finirecepti.net.hr

dubrovackidnevnik.net.hr

ezadar.net.hr

riportal.net.hr

Sport

Video

Webcafe

Vizek: 'Razlika između tisuću kuna ruci sada i prošle godine? Danas za taj novac možemo kupiti 4.8 posto manje usluga i roba' Na pitanje do kada se predviđa rast inflacije, Vizek je kazala da građane ne bi trebalo pretjerano strašiti inflacijom 

<para>Na pitanje do kada se predviđa rast inflacije, Vizek je kazala da građane ne bi trebalo pretjerano strašiti inflacijom</para>

Vizek: 'Razlika između tisuću kuna ruci sada i prošle godine? Danas za taj novac možemo kupiti 4.8 posto manje usluga i roba'


<para>
Dvadesetšestogodišnja <strong>Josipa Marković</strong>, diplomirana ekonomistica iz Požege, jedna je od tisuća građanki i građana Hrvatske koja je zadnjih godina odlučila otići u inozemstvo 'trbuhom za kruhom'. Prije dvije godine odselila je u Kronberg kod Frankfurta u Njemačkoj gdje već od ranije radi i njezin suprug. <ulink url="http://fenix-magazin.de/josipa-markovic-iz-frankfurta-prvi-dan-na-poslu-dozivjela-sam-sok/">Za portal Fenix-magazin ispričala je</ulink> svoje iseljeničko iskustvo.</para>
<para>"Izgleda kao da je lako otići od kuće, doći u Njemačku, zaposliti se, živjeti dobrim životom, ali to nije jednostavno pa čak ni onda kad imate svu podršku voljenih osoba", kazala je Josipa.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="638e8a2c-b1c2-11eb-9ed6-0242ac130034"/>
<heading2>"Na tečaju jezika vidi se koliko ljudi dolazi u Njemačku"</heading2>
<para>
Prvotna bojazan od nepoznatog grada te da neće uspjeti naći posao zbog nepoznavanja jezika, bila je velika. Upisala je tečaj njemačkog jezika, koji nije mogla odmah po upisu pohađati.</para>
<para>"Ne biste vjerovali koliko ljudi pohađa tečaj njemačkog jezika. To je samo znak koliko ih dolazi u zemlju", rekla je dodavši da je morala čekati čak pola godine da dođe na red.</para>
<para>U međuvremenu je prihvatila posao čišćenja ureda. A nakon pola godine poslala je molbu tvrtki koja se bavi proizvodnjom prekidača i uređaja visokih napona.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="edf781dc-b1c2-11eb-9600-0242ac140020"/>
<para>
   <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="0bae3514-9255-11eb-85fd-0242ac120011" variation="87d630da-92c1-11eb-822a-0242ac120012"/>
</para>
<heading2>"Šef mi je rekao da me ne vidi u proizvodnji..."</heading2>
<para>
"Nakon dva dana primila sam poziv za razgovor za posao. Večer prije nisam mogla zaspati, bilo me strah kao nikad u životu. Moj prvi razgovor za posao i još na njemačkom jeziku. Al’ hajde, nekako sam skupila hrabrost i otišla na razgovor, shvativši kako nemam što izgubiti. Razgovor je trajao sat vremena i mislila sam da nikad neće završiti. Toliko pitanja, toliko svega", prisjetila se.</para>
<para>Poslodavce je zanimalo zašto se, ako magistra ekonomije, prijavljuje za posao u proizvodnji. Rekla im je da odenkud mora početi, a da njemački jezik ne govori dobro. Za tjedan dana dobila je posao, a već prvog radnog dana uslijedio je šok.</para>
<para>"Šef mi je rekao kako me jednostavno ne vidi u proizvodnji, već u jednom od ureda, pa sam odmah dobila uredski posao. Bila sam i sretna i prestravljena. Bez dobrog poznavanja jezika i bez radnog iskustva, dobila sam posao u Odjelu prodaje u administraciji. I evo me… Već tri mjeseca radim, učim jezik, upoznajem ljude, i zadovoljna sam. A obitelj i prijatelji? Oni će mi, što je normalno, uvijek nedostajati", ispričala je mlada 'gastarbajterica' iz Požege.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="d50355d4-b1c2-11eb-8009-0242ac13004a"/>

'Javila sam se na natječaj i dobila posao, a već prvog dana uslijedio je šok...' Poslodavca je na razgovoru za posao zanimalo zašto se ona, kao magistra ekonomije, prijavljuje za rad u proizvodnji. Rekla im je da odenkud mora početi, a da njemački ne govori dobro. 

Dvadesetšestogodišnja Josipa Marković, diplomirana ekonomistica iz Požege, jedna je od tisuća građanki i građana Hrvatske koja je zadnjih godina odlučila otići u inozemstvo 'trbuhom za kruhom'. Prije dvije godine odselila je u Kronberg kod Frankfurta u Njemačkoj gdje već od ranije radi i njezin suprug. Za portal Fenix-magazin ispričala je svoje iseljeničko iskustvo.
"Izgleda kao da je lako otići od kuće, doći u Njemačku, zaposliti se, živjeti dobrim životom, ali to nije jednostavno pa čak ni onda kad imate svu podršku voljenih osoba", kazala je Josipa.


"Na tečaju jezika vidi se koliko ljudi dolazi u Njemačku"

Prvotna bojazan od nepoznatog grada te da neće uspjeti naći posao zbog nepoznavanja jezika, bila je velika. Upisala je tečaj njemačkog jezika, koji nije mogla odmah po upisu pohađati.
"Ne biste vjerovali koliko ljudi pohađa tečaj njemačkog jezika. To je samo znak koliko ih dolazi u zemlju", rekla je dodavši da je morala čekati čak pola godine da dođe na red.
U međuvremenu je prihvatila posao čišćenja ureda. A nakon pola godine poslala je molbu tvrtki koja se bavi proizvodnjom prekidača i uređaja visokih napona.



   

"Šef mi je rekao da me ne vidi u proizvodnji..."

"Nakon dva dana primila sam poziv za razgovor za posao. Večer prije nisam mogla zaspati, bilo me strah kao nikad u životu. Moj prvi razgovor za posao i još na njemačkom jeziku. Al’ hajde, nekako sam skupila hrabrost i otišla na razgovor, shvativši kako nemam što izgubiti. Razgovor je trajao sat vremena i mislila sam da nikad neće završiti. Toliko pitanja, toliko svega", prisjetila se.
Poslodavce je zanimalo zašto se, ako magistra ekonomije, prijavljuje za posao u proizvodnji. Rekla im je da odenkud mora početi, a da njemački jezik ne govori dobro. Za tjedan dana dobila je posao, a već prvog radnog dana uslijedio je šok.
"Šef mi je rekao kako me jednostavno ne vidi u proizvodnji, već u jednom od ureda, pa sam odmah dobila uredski posao. Bila sam i sretna i prestravljena. Bez dobrog poznavanja jezika i bez radnog iskustva, dobila sam posao u Odjelu prodaje u administraciji. I evo me… Već tri mjeseca radim, učim jezik, upoznajem ljude, i zadovoljna sam. A obitelj i prijatelji? Oni će mi, što je normalno, uvijek nedostajati", ispričala je mlada 'gastarbajterica' iz Požege.

 MLADA POŽEŽANKA O SVOME ODLASKU U NJEMAČKU: 

MLADA POŽEŽANKA O SVOME ODLASKU U NJEMAČKU:

'Javila sam se na natječaj i dobila posao, a već prvog dana uslijedio je šok...'


<para>
Mlada hrvatska ekonomistica, jedna od brojih koji su napustili zemlju u posljednje vrijeme, svoju je priču o odlasku kroz godinu dana pisala na blogu Gastarbajterica007. Nakon pune godine odlučila je napraviti rezime. Otišla je s 24 godine u Njemačku, odlučivši se po prvi put na samostalan život - bez roditelja. Kupila je kartu u jednom smjeru i otišla u Njemačku, zemlju čiji jezik joj je, piše, uvijek predstavljao noćnu moru.</para>
<para>Danas kaže kako osjeća kao da je "u nekoliko mjeseci odrasla nekoliko godina" i još uvijek nije sigurna je li tada donijela baš najbolju odluku jer je birala novac. S jedne strane se ponekad nalazila u vrlo teškim situacijama, a s druge je ipak postigla ono zbog čega je došla - naučila je jezik, pronašla uredski posao, upoznala puno super ljudi i osamostalila se.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="f2f7d962-b1c1-11eb-838c-0242ac130045"/>
<para>"Čeka me još puno učenja i teških dana, ali sve je lakše na kraju mjeseca kad sjedne plaća na račun i kada znaš da ne moraš zbrajati svaki cent u dućanu. Još nisam svjesna da mjesečno zarađujem jednu šefovsku plaću u Hrvatskoj pa i dalje iz navike živim od 300-400 € mjesečno i gledam svaki cent", opisuje na <ulink url="http://gastarbajterica007.blog.hr/">svom blogu naša gastarbajterica</ulink>.
</para>
<heading2>Njemačka je tvrda i okrutna, ali s bezbroj mogućnosti</heading2>
<para>
Hrvatsku posjećuje svakih dva do tri mjeseca, ali ovdje barem za sada ne planira više živjeti i raditi. U ovoj godini planira usavršiti njemački, ubaciti se izravno u svoju struku, naučiti još jedan strani jezik, kupiti automobil i stan.</para>
<para>"Mnogi će mi se smijati da si malo previše umišljam i previsoko ciljam, ali isto tako su svi mislili i da nemam šanse sa osrednjim njemačkim i diplomom ekonomije bez dana iskustva raditi u uredu... E pa mogu i hoću! 'Njemačka je tvrda zemlja, okrutna i ne prašta' – najbolji opis Njemačke koji sam pročitala do sada, ali bi još dodala – i zemlja bezbroj mogućnosti", piše naša gastarbajterica.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="2a7594a4-b1c9-11eb-9c8d-0242ac14001a"/>

Još nisam svjesna da zarađujem jednu hrvatsku šefovsku plaću 

Mlada hrvatska ekonomistica, jedna od brojih koji su napustili zemlju u posljednje vrijeme, svoju je priču o odlasku kroz godinu dana pisala na blogu Gastarbajterica007. Nakon pune godine odlučila je napraviti rezime. Otišla je s 24 godine u Njemačku, odlučivši se po prvi put na samostalan život - bez roditelja. Kupila je kartu u jednom smjeru i otišla u Njemačku, zemlju čiji jezik joj je, piše, uvijek predstavljao noćnu moru.
Danas kaže kako osjeća kao da je "u nekoliko mjeseci odrasla nekoliko godina" i još uvijek nije sigurna je li tada donijela baš najbolju odluku jer je birala novac. S jedne strane se ponekad nalazila u vrlo teškim situacijama, a s druge je ipak postigla ono zbog čega je došla - naučila je jezik, pronašla uredski posao, upoznala puno super ljudi i osamostalila se.


"Čeka me još puno učenja i teških dana, ali sve je lakše na kraju mjeseca kad sjedne plaća na račun i kada znaš da ne moraš zbrajati svaki cent u dućanu. Još nisam svjesna da mjesečno zarađujem jednu šefovsku plaću u Hrvatskoj pa i dalje iz navike živim od 300-400 € mjesečno i gledam svaki cent", opisuje na svom blogu naša gastarbajterica.

Njemačka je tvrda i okrutna, ali s bezbroj mogućnosti

Hrvatsku posjećuje svakih dva do tri mjeseca, ali ovdje barem za sada ne planira više živjeti i raditi. U ovoj godini planira usavršiti njemački, ubaciti se izravno u svoju struku, naučiti još jedan strani jezik, kupiti automobil i stan.
"Mnogi će mi se smijati da si malo previše umišljam i previsoko ciljam, ali isto tako su svi mislili i da nemam šanse sa osrednjim njemačkim i diplomom ekonomije bez dana iskustva raditi u uredu... E pa mogu i hoću! 'Njemačka je tvrda zemlja, okrutna i ne prašta' – najbolji opis Njemačke koji sam pročitala do sada, ali bi još dodala – i zemlja bezbroj mogućnosti", piše naša gastarbajterica.

 DJEVOJKA NA RADU U NJEMAČKOJ: 

DJEVOJKA NA RADU U NJEMAČKOJ:

Još nisam svjesna da zarađujem jednu hrvatsku šefovsku plaću


<para>Među njima je bila i <strong>Ivana</strong> koja se u Dubaiju nalazi već gotovo dva mjeseca i prolazi proces obuke za stjuardesu.</para>
<para>"Ono što me potaknulo da pođem raditi izvan Dubrovnika, izvan Hrvatske je što nisam vidjela puno mogućnosti za sebe u Dubrovniku", kazala je Ivana za <ulink url="http://www.dubrovackidnevnik.hr/intervju/dubrovkinja-u-dubaiju-zelja-mi-se-ostvarila-rad-za-emirates-nije-samo-posao-nego-stil-zivota">Dubrovački dnevnik</ulink> na pitanje zašto se prijavila.</para>
<heading2>Nije mogla naći stalan posao</heading2>
<para>
"Kao ekonomistica, nisam se mogla zamisliti zatvorenom u nekom uredu, banci, s papirima ili slično. Tip sam osobe kojoj je potrebna interakcija s različitim ljudima, raznim nacionalnostima. Osoba sam koja svakim danom voli učiti nešto novo, pomagati ljudima, upoznavati ih i pri tome učiti što više jezika. Problem u Dubrovniku je bio što je jako teško naći stalan posao koji bih stvarno htjela. Oduvijek sam bila samo sezonski radnik, po recepcijama, aerodromu i slično, i teško se izboriti za stalno radno mjesto na tim pozicijama".</para>
<para>Kazala je da je za tvrtku Emirates čula samo riječi hvale.</para>
<para>"Moja želja se ispunila u Zagrebu, nakon trodnevnog ispitivanja, intervjua, grupnih zadataka i ostalog. Od oko 300 kandidata samo nas je osam imalo tu priliku da počnemo živjeti svoj san u Dubaiju", ispričala je djevojka.</para>
<heading2>Nisam imala niti jedno loše iskustvo</heading2>
<para>
"U Dubaiju sam skoro dva mjeseca. Iskreno, do sada nisam imala niti jedno loše iskustvo i nadam se da će tako i ostati. Predivno je biti s budućim kolegama u istoj situaciji. Ušli smo u nepoznato zajedno, puni nade i velikih očekivanje i sve se to do sada ispunilo, čak i više.  Toliko je raznih nacionalnosti na istom mjestu, zajedno živimo, i nevjerojatno je koliko se svi slažemo. Svi smo daleko od svojih obitelji, od svojih voljenih i međusobna smo si potpora i to uvelike svima pomaže", kazala je.</para>
<para>Ispričala je da ju je Dubai oduševio grad, ljudi, dodajući da zna da postoje predrasude o Dubaiju, no da je to svjetski grad ali da se nekih pravila treba držati.</para>
<heading2>Već sam stalni zaposlenik tvrtke</heading2>
<para>
"Moj ugovor s tvrtkom je na tri godine i već sam njihov stalni zaposlenik. Tijekom te tri godine postoji mogućnost razmišljanja koji segment tvrtke te zanima i želiš li se prijaviti za neki drugi odjel ili želiš ostati stjuardesa pa napredovati, tj. postati supervisor (purser). Osobno bih željela ostati u ovoj tvrtki i već nakon prve odrađene godine ću se prijaviti za posao recruterice tj. osobe koja odabire kandidate koji zadovolje na ispitivanju i daje im mogućnost da pođu raditi za Emirates. Moja recruterica je bila toliko savršena, pružila nam je predivan osjećaj prije samog procesa ispitivanja da sam jednostavno sebe vidjela na istom mjestu", kazala je Ivana.</para>
<para>http://www.dubrovackidnevnik.hr/intervju/dubrovkinja-u-dubaiju-zelja-mi-se-ostvarila-rad-za-emirates-nije-samo-posao-nego-stil-zivota</para>
<para>I sami imate iskustva s radom u inozemstvu, tražite posao negdje van Hrvatske, pokušali ste raditi vani i nije vas se naročito dojmilo. Pišite nam na adresu <ulink url="mailto:vijesti@portal.net.hr">vijesti@portal.net.hr</ulink> i podijelite s nama vaša iskustva.</para>

Među 125.000 kandidata mlada Dubrovčanka dobila je posao o kojem mnogi sanjaju Dubrovčanka i Konavoka Ivana Trojanović je jedna od 125 tisuća kandidata, koja se prijavila na natječaj zrakoplovne tvrtke Emirates ove godine. No, nažalost samo je njih 1. 
Među njima je bila i Ivana koja se u Dubaiju nalazi već gotovo dva mjeseca i prolazi proces obuke za stjuardesu.
"Ono što me potaknulo da pođem raditi izvan Dubrovnika, izvan Hrvatske je što nisam vidjela puno mogućnosti za sebe u Dubrovniku", kazala je Ivana za Dubrovački dnevnik na pitanje zašto se prijavila.
Nije mogla naći stalan posao

"Kao ekonomistica, nisam se mogla zamisliti zatvorenom u nekom uredu, banci, s papirima ili slično. Tip sam osobe kojoj je potrebna interakcija s različitim ljudima, raznim nacionalnostima. Osoba sam koja svakim danom voli učiti nešto novo, pomagati ljudima, upoznavati ih i pri tome učiti što više jezika. Problem u Dubrovniku je bio što je jako teško naći stalan posao koji bih stvarno htjela. Oduvijek sam bila samo sezonski radnik, po recepcijama, aerodromu i slično, i teško se izboriti za stalno radno mjesto na tim pozicijama".
Kazala je da je za tvrtku Emirates čula samo riječi hvale.
"Moja želja se ispunila u Zagrebu, nakon trodnevnog ispitivanja, intervjua, grupnih zadataka i ostalog. Od oko 300 kandidata samo nas je osam imalo tu priliku da počnemo živjeti svoj san u Dubaiju", ispričala je djevojka.
Nisam imala niti jedno loše iskustvo

"U Dubaiju sam skoro dva mjeseca. Iskreno, do sada nisam imala niti jedno loše iskustvo i nadam se da će tako i ostati. Predivno je biti s budućim kolegama u istoj situaciji. Ušli smo u nepoznato zajedno, puni nade i velikih očekivanje i sve se to do sada ispunilo, čak i više.  Toliko je raznih nacionalnosti na istom mjestu, zajedno živimo, i nevjerojatno je koliko se svi slažemo. Svi smo daleko od svojih obitelji, od svojih voljenih i međusobna smo si potpora i to uvelike svima pomaže", kazala je.
Ispričala je da ju je Dubai oduševio grad, ljudi, dodajući da zna da postoje predrasude o Dubaiju, no da je to svjetski grad ali da se nekih pravila treba držati.
Već sam stalni zaposlenik tvrtke

"Moj ugovor s tvrtkom je na tri godine i već sam njihov stalni zaposlenik. Tijekom te tri godine postoji mogućnost razmišljanja koji segment tvrtke te zanima i želiš li se prijaviti za neki drugi odjel ili želiš ostati stjuardesa pa napredovati, tj. postati supervisor (purser). Osobno bih željela ostati u ovoj tvrtki i već nakon prve odrađene godine ću se prijaviti za posao recruterice tj. osobe koja odabire kandidate koji zadovolje na ispitivanju i daje im mogućnost da pođu raditi za Emirates. Moja recruterica je bila toliko savršena, pružila nam je predivan osjećaj prije samog procesa ispitivanja da sam jednostavno sebe vidjela na istom mjestu", kazala je Ivana.
http://www.dubrovackidnevnik.hr/intervju/dubrovkinja-u-dubaiju-zelja-mi-se-ostvarila-rad-za-emirates-nije-samo-posao-nego-stil-zivota
I sami imate iskustva s radom u inozemstvu, tražite posao negdje van Hrvatske, pokušali ste raditi vani i nije vas se naročito dojmilo. Pišite nam na adresu vijesti@portal.net.hr i podijelite s nama vaša iskustva. 

Među 125.000 kandidata mlada Dubrovčanka dobila je posao o kojem mnogi sanjaju


<para>Višegodišnje iskustvo pečenja kolača i torti za obitelj, rodbinu i prijatelje upotpunila je završenim programom prekvalifikacije u Ugostiteljskoj školi u Osijeku, gdje se školovala za slastičarku. Registrirala je i obrt koji djeluje samo šest mjeseci, a potražnju za finim kolačima i tortama koje prodaje po narudžbi često ne može zadovoljiti, piše <ulink url="http://www.glas-slavonije.hr/252300/4/Kucni-je-hobi-pecenja-torti-pretvorila-u-posao">Glas Slavonije</ulink>.</para>
<para>''Poslala sam hrpu molbi za posao u struci, ali neuspješno. Kako je moja i suprugova obitelj velika, a ja sam bila nezaposlena, uvijek sam preuzimala obvezu pečenja kolača i torti kada bi se obitelji skupile na kirvajima ili rođendanima. U međuvremenu je i suprug ostao bez posla. Budući da imamo troje djece koja idu u osnovnu i srednju školu, a jedan je krenuo i na fakultet, odlučili smo pokrenuti biznis. Ne vrijedi sjediti kod kuće i kukati kako nema posla. Svatko je odgovoran za svoju sudbinu i treba se pobrinuti'', priča Silvija, kojoj suprug pomaže u nabavi robe i dostavi slastice.</para>
<heading2>Originalnost i kvaliteta</heading2>
<para>
Prema njezinim riječima, u pripremi slastica koristi prirodne i kvalitetne sastojke, jer samo se tako može napraviti dobar kolač ili torta koja će oduševiti kupce.</para>
<para>''Kupci su zainteresirani za naše torte, zadovoljni su, i to je najvažnije. Najveća je nagrada kada nam se kupci vraćaju'', ističe Silvija, koja je postala prepoznatljiva po tortama svih mogućih oblika i veličina, a njezini kriteriji su originalnost i kvaliteta.</para>
<heading2>Torte za svaku priliku</heading2>
<para>
Torte koje radi za posebne prilike su unikati i svaka je drukčija. Torta čobanac, pečeno prase, pašteta, hamburger, gitara, računalo, kovčeg s novcem, štednjak, kutija cigareta, šahovska ploča, nogometna lopta, seosko dvorište…</para>
<para>Osim klasičnih torti, Silvija dizajnira, dekorira i stvara savršene torte za svaku prigodu, a katalog do sada napravljenih torti ostavlja bez daha! Molbe kupaca nisu joj nikakav problem.</para>
<para>''Sve što kupac zamisli i poželi, maksimalno se trudim napraviti. Torte zahtijevaju mnogo ljubavi, vremena, strpljenja i vještine. Najzahtjevnija je bila torta Spiderman. Samo za dekoriranje trebalo mi je pet sati. Osim toga, torta je iz jednog komada, što je jako teško napraviti. Baš mi je zadala muke, ali slatke'', rekla je majstorica dizajna i dekoriranja torti iz Brezika Našičkog.</para>

Poslala hrpu molbi, a onda joj je sinula ideja, sada ne zna gdje bi od posla Nakon godina traženja posla u struci, 40-godišnja nezaposlena ekonomistica Silvija Nekić iz Brezika Našičkog okrenula se slastičarstvu.  
Višegodišnje iskustvo pečenja kolača i torti za obitelj, rodbinu i prijatelje upotpunila je završenim programom prekvalifikacije u Ugostiteljskoj školi u Osijeku, gdje se školovala za slastičarku. Registrirala je i obrt koji djeluje samo šest mjeseci, a potražnju za finim kolačima i tortama koje prodaje po narudžbi često ne može zadovoljiti, piše Glas Slavonije.
''Poslala sam hrpu molbi za posao u struci, ali neuspješno. Kako je moja i suprugova obitelj velika, a ja sam bila nezaposlena, uvijek sam preuzimala obvezu pečenja kolača i torti kada bi se obitelji skupile na kirvajima ili rođendanima. U međuvremenu je i suprug ostao bez posla. Budući da imamo troje djece koja idu u osnovnu i srednju školu, a jedan je krenuo i na fakultet, odlučili smo pokrenuti biznis. Ne vrijedi sjediti kod kuće i kukati kako nema posla. Svatko je odgovoran za svoju sudbinu i treba se pobrinuti'', priča Silvija, kojoj suprug pomaže u nabavi robe i dostavi slastice.
Originalnost i kvaliteta

Prema njezinim riječima, u pripremi slastica koristi prirodne i kvalitetne sastojke, jer samo se tako može napraviti dobar kolač ili torta koja će oduševiti kupce.
''Kupci su zainteresirani za naše torte, zadovoljni su, i to je najvažnije. Najveća je nagrada kada nam se kupci vraćaju'', ističe Silvija, koja je postala prepoznatljiva po tortama svih mogućih oblika i veličina, a njezini kriteriji su originalnost i kvaliteta.
Torte za svaku priliku

Torte koje radi za posebne prilike su unikati i svaka je drukčija. Torta čobanac, pečeno prase, pašteta, hamburger, gitara, računalo, kovčeg s novcem, štednjak, kutija cigareta, šahovska ploča, nogometna lopta, seosko dvorište…
Osim klasičnih torti, Silvija dizajnira, dekorira i stvara savršene torte za svaku prigodu, a katalog do sada napravljenih torti ostavlja bez daha! Molbe kupaca nisu joj nikakav problem.
''Sve što kupac zamisli i poželi, maksimalno se trudim napraviti. Torte zahtijevaju mnogo ljubavi, vremena, strpljenja i vještine. Najzahtjevnija je bila torta Spiderman. Samo za dekoriranje trebalo mi je pet sati. Osim toga, torta je iz jednog komada, što je jako teško napraviti. Baš mi je zadala muke, ali slatke'', rekla je majstorica dizajna i dekoriranja torti iz Brezika Našičkog. 

Poslala hrpu molbi, a onda joj je sinula ideja, sada ne zna gdje bi od posla

Postroll

Preroll

EKONOMISTICA O INFLACIJI

RTL VPN Stream BCK 5h-2021-12-17 18-48-23-16.JPG

rtl.hr

MLADA POŽEŽANKA O SVOME ODLASKU U NJEMAČKU: 'Javila sam se na natječaj i dobila posao, a već prvog dana uslijedio je šok...'

pozezanka1

PXL_130813_6509771

iseljavanje

Hrvatska

Članak

Danas.hr

DJEVOJKA NA RADU U NJEMAČKOJ: Još nisam svjesna da zarađujem jednu hrvatsku šefovsku plaću

#ekonomistica

Vizek: 'Razlika između tisuću kuna ruci sada i prošle godine? Danas za taj novac možemo kupiti 4.8 posto manje usluga i roba'

Vizek: 'Razlika između tisuću kuna ruci sada i prošle godine? Danas za taj novac možemo kupiti 4.8 posto manje usluga i roba'

'Javila sam se na natječaj i dobila posao, a već prvog dana uslijedio je šok...'

'Javila sam se na natječaj i dobila posao, a već prvog dana uslijedio je šok...'

Još nisam svjesna da zarađujem jednu hrvatsku šefovsku plaću

Još nisam svjesna da zarađujem jednu hrvatsku šefovsku plaću

Među 125.000 kandidata mlada Dubrovčanka dobila je posao o kojem mnogi sanjaju

Među 125.000 kandidata mlada Dubrovčanka dobila je posao o kojem mnogi sanjaju

Poslala hrpu molbi, a onda joj je sinula ideja, sada ne zna gdje bi od posla

Poslala hrpu molbi, a onda joj je sinula ideja, sada ne zna gdje bi od posla