Miro Kovač, predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku, bivši ministar vanjskih poslova, dugogodišnji diplomat, veleposlanik u Berlinu, donedavni međunarodni tajnik HDZ-a, u svom gostovanju u emisiji TNT na N1 Televiziji, još uoči izbora u BiH izgovorio je da će "biti problem ako Bošnjaci Hrvatima izaberu Komšića". Često je bio u prilici komentirati stanje u BiH, a na primjedbu uoči intervjua, da se stjecao dojam da je njemu bilo očito jasno "da Čović neće proći" mnogo prije izbora, odgovara da je samo bio svjestan svega što se događa u BiH, da je bio samo – realan.

S Mirom Kovačem razgovaramo o izborima u BiH jer je zbog svih svojih funkcija bio uključen u razne etape izgradnje hrvatsko-bosanskohercegovačkih odnosa, a široj javnosti je manje poznato da je već u vrijeme Daytonskih sporazuma radio u Uredu predsjednika RH, da je, dakle, doslovno svjedočio tadašnjim potezima Franje Tuđmana. Razgovaramo i o međunarodnom položaju Hrvatske, ali i o stanju u HDZ-u, stranci u kojoj je on zbog svog istupa na posljednjem Saboru stranke smijenjen s pozicije međunarodnog tajnika.

"BiH treba belgijski model: tri regije, tri jezične zajednice"

KOVAČ: Dogodio se, na žalost, izborni inženjering. Ovi izbori su još jednom pokazali da je moguće da jedan narod bira predstavnike drugom narodu. Da Bošnjaci izaberu člana Predsjedništva BiH Hrvatima. I to je bilo namjerno i ciljano. Jedan dio glasača, uglavnom Bošnjaka, namjerno je glasao za Željka Komšića da se spriječi reizbor Dragana Čovića. To nije u duhu Sporazuma iz Daytona, to nije u duhu Ustava BiH koji su donijela tri konstitutivna naroda, Bošnjaci, Srbi i Hrvati i ostali građani BiH. Hrvatska je potpisnica Sporazuma iz Daytona i time je dužna "u cijelosti poštovati i promicati ispunjenje obveza" glede primjene Ustava BiH. Hrvati su ostali bez svog legitimnog predstavnika u Predsjedništvu. Vidjet ćemo još kako će proći formiranje tijela vlasti, hoće li još biti izbornog inženjeringa. Moguće je, primjerice, da i u Dom naroda Parlamenta Federacije budu izabrani "Hrvati" voljom Bošnjaka. To je nakaradno i neustavno. Hrvatska se zalagala za izmjenu izbornog zakona, ali to nije ispoštovano, ušlo se u izbore s ovim izbornim zakonom i rezultat je katastrofalan. Doista je došlo vrijeme da se Hrvatska, kao potpisnica iz Daytona, snažno obrati ostalim potpisnicama, BiH, Srbiji, ali i "svjedocima", SAD-u, Rusiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj i EU-u, i upozori na to da ovaj model nije održiv, da ga hitno treba mijenjati, da je riječ o kršenju duha Mirovnog sporazuma i time Ustava. Da bi BiH postala funkcionalna država nužno je da se promijeni izborni zakon i usvoji model koji bi jamčio ravnopravnost svih triju državotvornih naroda i onemogućavao političku diskriminaciju prava Hrvata. Osobno se zalažem za belgijski model: tri regije, tri jezične zajednice, sve tri regije i sve tri jezične zajednice imaju svoje parlamente i svoje vlade.

KOVAČ: Problem je u dijelu političara uglavnom iz bošnjačkog korpusa koji zagovaraju centralizaciju, unitaran, tzv. građanski model. A taj model nije primjenjiv na višenacionalnu Bosnu i Hercegovinu. Kao što nije bio više primjenjiv ni na Belgiju. Nekoć je i Belgija bila unitarna država, prošla je nekoliko reformi i ova posljednja je dovela do ovog modela koji sprečava da, primjerice, frankofoni stanovnicima općina njemačke jezične zajednice biraju predstavnike u njihovom jezičnom parlamentu. Na kraju krajeva, sjetite se Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca preimenovane u Kraljevinu Jugoslaviju i toga kako je završila. Centralizam nije bio rješenje za Belgiju, bio je smrtonosan za kraljevsku Jugoslaviju, bio bi katastrofalan za BiH. Ovo što želi sada nametnuti dio političara iz bošnjačkog korpusa je duboko nepravedno, nefunkcionalno i nije u duhu vremena. To su nesuvremena rješenja, propali modeli iz vremena Versajskog poretka.

KOVAČ: Komšićeva stranka je dobila znatno manje glasova nego na izborima prije četiri godine. On osobno je dobio glasove lijevog urbanog glasačkog tijela, ali je dobio većinu isključivo zahvaljujući inženjeringu u režiji SDA.

"Hrvati u BiH ne smiju biti frustrirani"

KOVAČ: Dragan Čović je sada dobio više glasova na izborima za člana Predsjedništva nego na prošlim izborima. HDZ je prošao vrlo dobro, dobio je također više glasova. A teza o nedovoljnoj kooperativnosti Hrvata lansirana iz bošnjačkog korpusa. Artkulirao ju je javno Šefik Džaferović, sada izabrani član Predsjedništva iz reda Stranke demokratske akcije (SDA), predstavnik Bošnjaka. On je doslovno u izbornoj noći rekao da "Čović nije imao dovoljno sluha za Bošnjake".

KOVAČ: Lako je biti general poslije bitke. Osobno sam bio svjedok pokušajima uspostave snažnijeg povjerenja između Hrvata i Bošnjaka. Na žalost nije uspjelo. No, ključ rješenja jest i samo može biti sporazum između Bošnjaka i Hrvata u Federaciji. Bošnjaci moraju znati da BiH neće biti stabilna država ako manji narod bude frustriran i nezadovoljan. Očekujem od političara koji je najutjecajniji u bošnjačkom korpusu, od Bakira Izetbegovića, da pokrene proces u cilju rješenju problema.

KOVAČ: Nisam adresa za takvo pitanje.

KOVAČ: Lako je danas analizirati s odmakom od 23 godine. Sjećam se dobro tih vremena, tek sam bio započeo radni vijek, upravo u Uredu predsjednika: imao sam zadatak da prvo obraćanje predsjednika Tuđmana nakon njegovog prvog boravka u Daytonu prilagodim na engleskom jeziku...Hrvatska je tada bila zemlja koja je akcijama Bljesak i Oluja bila uspjela vratiti najveći dio svojih okupiranih područja, ali velik dio Istočne Hrvatske bio je još uvijek pod kontrolom srpskih snaga. Hrvatska nije tada mogla biti tvrd pregovarač, morala je voditi računa o svojim okupiranim teritorijima. I uspjela je za nešto malo više od dvije godine mirno reintegrirati to područje. Sjetite se, SAD je imala razumijevanja za akcije Bljesak i Oluja, ali bilo je mnogo kritika iz tzv. međunarodne zajednice, pa i iz Europske unije. U tim je uvjetima Hrvatska tada nastupala u Daytonu. Srbija u ruhu Savezne Republike Jugoslavije imala je posve drugačija situaciju...Bila je „zamoljena” da napusti dio osvojenog teritorija. Mogla je beskrupulozno trgovati tuđim teritorijem. Da se Hrvatska nije tada borila za svoju teritorijalnu cjelovitost mogla je nastupiti puno tvrđe i boriti se za prava Hrvata u BiH. Danas je Hrvatska pak dio političkog Zapada i može i mora nastupati samosvjesnije.

KOVAČ: Ponovni izbor Komšića za člana Predsjedništva BiH je rezultat nakaradnog mehanizma. No, on je tu gdje jest. Hrvatska se ne treba baviti njime, već kao potpisnica Daytonskog sporazuma pridonijeti promjeni modela koji je iznjedrio Komšića.

KOVAČ: Pretpostavljam da je još bio u modusu kampanje, da je još bio obuzet izbornom retorikom. Valjda će pročitati dokument koji se zove Ugovor o državnoj granici, u kojem jasno piše da se primjenjuje od dana njegova potpisivanja, da je granica na moru jasno utvrđena i da će sve sporove u svezi s tumačenjem i izvršavanjem ugovora rješavati Međudržavno diplomatsko povjerenstvo. Dakle, postoje ugovorni mehanizmi za eventualne nesuglasice. Uvjeren sam da će se gospodin Komšić ohladiti kad pročita dokumente, ili kada mu savjetnici ukažu na njih. Pelješki most se gradi na hrvatskom tlu, iznad hrvatskih teritorijalnih voda.

KOVAČ: Narodnosno, zemljopisno, prometno i gospodarski smo upućeni jedni na druge. Još bolje ćemo surađivati nakon što bude usvojeno rješenje za izborni zakon koji neće biti nepravedan prema Hrvatima. Hrvatska se oko toga mora postaviti odlučnije. Pa ako i bude malo bolno, neka bude. Cilj je funkcionalna BiH.

"I dalje smo na marginama po pitanju migracija"

KOVAČ: Stremljenje migranata prema Europi izazov je za cijelu EU, ne samo za Hrvatsku. Još prije tri godine u intervjuu za njemački Bild-Zeitung, kada je u Njemačkoj inicirana politika "otvorenih vrata", zagovarao sam – oprez. Rekao sam da treba voditi računa o „osjećajima ljudi”, da velike europske zemlje, poput Njemačke, u ovom pitanju ne mogu voditi samo svoju nacionalnu politiku, već da treba imati i sveeuropsku svijest. Danas se pokazuje da je to bila ispravna perspektiva: trenutno se događa rekonfiguracija njemačke političke scene zbog politike „otvorenih vrata”. Sada treba smoći snage i definirati zajednički europski pristup za taj globalni fenomen koji je generiran izvan EU. Mi smo i dalje na marginama što se migracija tiče, tranzitna smo zemlja. Migranti žele proći kroz Hrvatsku, a ne u njoj ostati. Ako želimo u schengenski prostor, a želimo, onda moramo pokazati sposobnost zaštite hrvatskih granica prema Istoku koje su i vanjske granice Europske unije. Pritisak migranata je velik. Humano postupanje se podrazumijeva, s tim da se hrvatska policija, koja je inače dobila pohvale za svoj rad od europskih partnera, mora nositi s krijumčarima ljudi. A oni su često beskrupulozni. Ne zaboravimo to.

KOVAČ: Mi smo tada bili za odlučniju obranu hrvatskih granica. Danas više nitko ne dovodi u pitanje nužnost efikasne zaštite vanjskih granica. To je danas opća politika u EU. Klima se promijenila. Tada smo snažno zagovarali, bio je to upravo moj prijedlog, da po uzoru na Austriju, Mađarsku i Sloveniju zakonom omogućimo da se Hrvatska vojska može u izvanrednim okolnostima angažirati u zaštiti hrvatskih granica.

KOVAČ: Danas smo "normalna" zemlja. Bili smo u ratu, napadnuti, često na naslovnicama zbog ratnih stradanja, a sada smo dio EU, u NATO savezu, dio "političkog Zapada". Ogromna transformacija, veliko je to državnopolitičko postignuće. Prepoznatljivi smo u svijetu uglavnom po športu i turizmu. Sada je konačno vrijeme da se trgnemo i svoje društvo učinimo efikasnim, konkurentnim i gospodarski uspješnim. Hrvatsku moramo tako promijeniti da se od svojih primanja, od svoje mirovine može pristojno živjeti.

KOVAČ: Vidite, Slovenija nas nije pretekla, još u vrijeme Jugoslavije imala je znatno viši BDP po glavi stanovnika od Hrvatske. Ali, istina, neki drugi jesu. Primjerice, Rumunjska bilježi strelovit razvoj. Moramo se resetirati i svoje strukture učiniti efikasnijima na području pravosuđa, obrazovanja, zdravstva, državne uprave. Onda će naše gospodarstvo moći još više rasti od ovih sadašnjih gotovo tri posto.

"HDZ-ovi članovi i birači žele efikasnu Vladu"

KOVAČ: Prošao je već dio mandata, ušlo se u drugu polovicu. Mnogo toga je pokrenuto, ali još ima vremena za druge odlučnije poteze. HDZ-ovi članovi i birači očekuju promjene, žele snažnu i efikasnu vladu.

KOVAČ: Očito 2009. godine i kasnije nije primijenjen pravi recept za gospodarsku krizu u koju smo, uslijed globalne financijske kataklizme, upali 2009. godine. Kod nas je kriza potrajala do 2015. Neobično dugo u usporedbi s drugim europskim zemljama. Imali smo sedam mršavih godina, pa onda razdoblje političke nestabilnosti. Sada su ipak pokrenute promjene. Zagovornik sam odlučnih reformi, Hrvatsku treba pokrenuti. Znat će to cijeniti i buduće generacije. Na kraju krajeva, HDZ zbog provođenja reformi ni ne može izgubiti izbore. Hrvatska može i mora bolje. Imamo veliku šansu.

KOVAČ: Imamo pogrešnu percepciju kada govorimo o sebi. Mi još uvijek patimo od onog modusa operandi u kojem smo bili ranije, kada smo bili u fazi mukotrpnog pristupanja "političkom Zapadu", Europskoj uniji i NATO-u. Pa se i "javnost" zna čuditi kada se na vanjskopolitičkom planu vuku potezi u zaštiti nacionalnih interesa. Zaštita nacionalnih interesa nije nikakav nacionalizam. To je dužnost svakog hrvatskog državnog dužnosnika. Znam o čemu govorim. Kada sam kao ministar bio odlučan, onda mi se u Hrvatskoj prigovaralo, ne u svijetu. Sjetimo se kako je u Nizozemskoj liberalna vlada bila spriječila turskog ministra vanjskih poslova da sleti u Rotterdamu jer mu nije bila dopustila da održi politički skup. Ili kako je njegovu kolegicu, ministricu kulture, vratila na granicu s Njemačkom. Svoj Ustav treba provoditi, svoje vrednote promicati, svoje međunarodne obveze izvršavati, pa tako i u slučaju već spomenute susjedne Bosne i Hercegovine, u kojoj se ne poštuje ravnopravnost hrvatskoga naroda.

"Ne pristajem na jeftine kvalifikacije"

KOVAČ: Što bi to bilo? Kako se definira desnica u HDZ-u? Puno je priča oko toga, puno se dezinformacija se plasiralo i plasira u javni prostor u cilju diskreditacije pojedinih ljudi, pa i mene. Osobno ne pristajem na jeftine kvalifikacije i etikete. Formiran sam kao čovjek i političar koji želi da Hrvatska bude snažna funkcionalna demokracija utemeljena na principima slobode i pravne države, kao dio političkog Zapada, na temeljima kršćanskog svjetonazora nastalog sintezom kulturnog i duhovnog isijavanja antičkog Jeruzalema, Atene i Rima. To je moj ideal. S tom sviješću nastojim djelovati u hrvatskoj i međunarodnoj politici. A to naravno implicira da je takva država Hrvatska ustanovljena na odbacivanju "vrijednosti" ustaške diktature i komunističke diktature.

KOVAČ: Zalagao sam se i zalažem se za borbu protiv nasilja protiv žena, ali odbacujem rodnu ideologiju kao hokus-pokus, i to na temelju spoznaja evolucijske biologije. To sam svojedobno javno rasčlanio. Vrlo je važno da smo se u HDZ-u za to izborili, bio sam među "frontrunnerima", da oni naši zastupnici kojima Konvencija svjetonazorski nije bila prihvatljiva – da smiju glasaju protiv a da ne snose za to nikakve konzekvence. Bio je to doprinos jačanju unutarstranačke demokracije.

KOVAČ: Naprotiv, dobio sam dodatno na prepoznatljivosti, ne samo u HDZ-u. U biti sam rekao nešto što se podrazumijeva u parlamentarnoj demokraciji, naime da ključne političke procese smiju isključivo predvoditi ljudi s demokratskim legitimitetom. I da na tom planu HDZ mora vjerodostojno prednjačiti. Znate, transformacija iz komunističkog u demokratski sustav je mukotrpna. Hrvatska je razvojno, kada govorimo o izgradnji demokracije, uostalom kao i druge postkomunističke zemlje u srednjoj i istočnoj Europi, usporediva sa Zapadnom Europom početkom 1970-ih godina. Nezadovoljstvo studenata buknulo je 1968. godine, 23 godine nakon kraja Drugog svjetskog rata. Mi smo u 2018., 23 godine nakon kraja Domovinskog rata...

KOVAČ: U Hrvatskoj postoji trodioba vlasti, postoje istražna tijela, i treba pustiti da istražna tijela rasvijetle sve. Nemam nekih posebnih saznanja o tom slučaju, znam za ono što čitam u medijima.

KOVAČ: Pustimo da se sve rasvijetli.

KOVAČ: U Hrvatskoj postoji presumpcija, to jest, pretpostavka nevinosti.

"Penava artikulira mučninu među ljudima u Vukovaru"

KOVAČ: To što je Ivan Penava artikulirao mučninu među ljudima u Vukovaru, gradu žrtvi, te frustracije zbog ratnih zločina koji su se dogodili i nisu procesuirani, čuo sam i od njegovih prethodnika. Sjećam se, primjerice, bivšeg gradonačelnika iz reda SDP-a, Željka Sabe, kako je dolazio u Njemačku, u Berlin, i na tribini njemačkoj publici govorio o toj mučnini jer se ne procesuiraju ratni zločinci, o tome da žrtve sreću svoje krvnike na ulicama Vukovara. Zato razumijem Penavu. Ovaj prosvjed doživljavam kao apel za veću efikasnost institucija, kao očekivanje da hrvatsko pravosuđe bude efikasnije u procesuiranju ratnih zločina. A što se simbola Vukovara tiče, predlažem da pored 18. studenoga, kada obilježavamo pad grada, hrvatskoga Staljingrada, stavimo veći naglasak i na 15. siječnja, na dan kada je Hrvatski istok reintegriran u hrvatski ustavno-pravni okvir. To je dan pobjede i ponosa, na kraju krajeva i dan međunarodnog priznanja Hrvatske.

KOVAČ: Ne očekujem to. Ključno je da cijeli skup protekne dostojanstveno, da ne bude instrumentaliziran. To je važno i za ugled Vukovara, ali i Hrvatske. Uvjeren sam da će i gradonačelnik Penava poduzeti sve što je u njegovoj moći da skup prođe u konstruktivnom ozračju.