Vijesti o 'junačinama' koji su svoje frustracije, umjesto na kauču psihijatara, odlučili rješavati vozeći se među normalnim svijetom postale su gotovo svakodnevne.
Samo posljednjih mjeseci zgražanje i nevjericu izazvalo je desetak manijaka koji su na raznim dionicama papučicu gasa natjerivali na 215, 233 ili 246 kilometra na sat. Tako je neimenovani Čeh Likom protutnjao 246 km/h. O njemu znamo da, očito, ima oktane u venama, 26 godina i da je jedino što je policiji, koja ga je neko vrijeme bezuspješno pokušavala isključiti iz prometa, uspio reći bilo: 'Nisam vas vidio.' A ako nije vidio Kobre pod rotirkama, koliko su mu uopće bili vidljivi ostali nesretnici, pored kojih je prohujao provjeravajući je li se proizvođač šalio kada je na specifikacijama njegove jurilice pod maksimalnu brzinu upisao 280 ili i više kilometara na sat. Nedugo nakon toga doznalo se da je gost Hrvatske bio i manijak iz Poljske. On je Čehovu brzinu gotovo ponovio, ali na dva kotača. Autocestom A4 projurio je prema Čakovcu s 243 kilometra na sat. Najnoviji član 'kluba 200 plus' susjed je Slovenac. Svoju skupocjenu 'mečku' nagazio je u blizini Kutine na 237 kilometara na sat i tko zna do koliko bi još uspio dogurati da ga nisu zaustavili u toj morbidnoj zabavi.
Poljak i Slovenac kući su otišli s po 3.000 kuna kazne i zabranom vožnje po Hrvatskoj na 12 mjeseci, dok je Čeh imao nešto malo manje sreće jer su mu lički policajci iz džepa 'izbili' 6.700 kuna. Hrvatska policija uredno se i redovito pohvali kapitalnim ulovima na autocestama i nakon toga se ne dogodi ništa. Nikome u vlasti nije palo na pamet takve ispade učiniti toliko skupima da se divljacima za volanom smrzne noga na papučici gasa kada shvate koliko ih stoji ugrožavanje tuđih života.
U Europi, s kojom se često volimo uspoređivati, takve su manijake davno zauzdali jedinom učinkovitom metodom – nepojmljivo visokim novčanim kaznama ili, pak, smještanjem iza rešetaka. Oni su odavno shvatili da nekome tko vozi automobil vrijedan pola milijuna kuna ili više, kazna od 7.000 kuna ne predstavlja ništa. Toliko potroše na malo bolju večeru u restoranu.
Skandinavske zemlje prednjače u drakonskom kažnjavanju onih koji automobile koriste kao ubojito oružje. Norvežani su za 140 km/h na autocesti spremni prijestupnika strpati u zatvor. Finci kažnjavaju razmjerno imovinskom stanju počinitelja, a slično je i u Danskoj, Švicarskoj te na Islandu. Nasljedniku jednog finskog lanca mesnica tamošnji policajci 'odrezali' su, primjerice, globu od ravno milijun kuna samo zato što je u naseljenom mjestu 'potegnuo' 80 km/h, a ograničenje je bilo 40 km/h.
No, budući da po prihodima (barem legalno prijavljenima) i nismo u nekom europskom vrhu, na Hrvatsku bi možda najprimjenjiviji bio talijanski model. Kad njihovih tristotinjak presretača nije uspjelo riješiti problem ludovanja Talijana po cestama, investirali su novac u radarski sustav, koji je u svega godinu dana za 50 posto smanjio broj nastradalih na cestama.
Princip je krajnje jednostavan. Kada automobil uđe na autocestu sustav ga registrira i na svakih nekoliko desetaka kilometara radari bilježe njegovu prosječnu brzinu. Onima koji su kontrolne točke prošli prebrzo stignu kazne od minimalno 155 eura. Na nekoliko stotina kilometara može se skupiti pregršt kazni, a neslavni rekorder iz susjedstva je ljubitelj brzine koji je na jednoj dionici autoceste od Rima skupio čak 197 prijava. Talijani su s 310 radara pokrili sve glavne autoceste i u godinu dana naplatili 124 milijuna eura kazni. Usporedbe radi, hrvatska policija je od svojih 10 ovogodišnjih rekordera iz 'kluba 200 plus', pod uvjetom da su ih u prosjeku kažnjavali s 3000 kuna, uspjela namaknuti oko 30 tisuća kuna, što vjerojatno ne pokriva ni godišnji trošak benzina policijskih presretača.
Budući da, dakle, postoje puno učinkovitiji sustavi obuzdavanja divljaka na cestama, postavlja se logično pitanje što čeka ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko i zašto makar ne pokuša inicirati izmjenu zakonom predviđenih kazni? Ne usudi se premijerki predložiti milijunsko ulaganje u radare? Strah je neopravdan jer bi, s obzirom na hrvatsku kulturu vožnje, to bila najbrže isplativa investicija u novijoj povijesti.
Koji god bio Karamarkov razlog nepoduzimanja oštrijih kazni u prometu, bilo bi stvarno tragično čekati da jedan od tih manijaka za volanom napravi masakr na cesti te da tek to bude povod za hitnu intervenciju u manjkav i neučinkovit sustav kažnjavanja.
