Zdravko Marić, Tomislav Ćorić i Vili Beroš jedini su ministri iz obje dosadašnje vlade premijera Andreja Plenkovića koji su zadržali položaje, a čije je smjene u saborskoj proceduri tražila parlamentarna oporba. Svima ostalima, uključujući i posljednjeg u nizu - Darka Horvata, nije bilo izglasano nepovjerenje u Saboru, jer oporba za to, naravno, nikada nije uspjela skupiti dovoljno ruku. Oni bi Vladu napuštali ne kada bi to zatražila oporba - malokoji bi predsjednik vlade pristao na takvu političku kapitulaciju, kamoli Plenković - nego kada bi "sazreli" drugi uvjeti za takvo što.
Iako ga je razriješio dužnosti nekoliko sati nakon što je uhićen, afera s Horvatom ozbiljno je uzdrmala premijera i šefa HDZ-a. Plenković se navodno suočava sa sve većim nezadovoljstvom unutar HDZ-a (stranački kuloari spominju ministra prometa Olega Butkovića i osječko-baranjskog župana Ivana Anušića kao najglasnije kritičare), a odbijenica Stjepanu Čuraju, Plenkovićevu kandidatu za Horvatova nasljednika na čelu Ministarstva graditeljstva, kazuje da se premijer sve teže nosi i s partnerima u vladajućoj koaliciji.
Prežive glasovanje, ali ne i rekonstrukciju
Podsjetimo kako je Plenković prije godinu dana, kada je oporba tražila smjenu ministra zdravstva Beroša, samouvjereno poručivao da će "biti 12:0" kada su u pitanju oporbene inicijative za smjenom njegovih ministara, a sada teško uspijeva nametnuti svoje kandidate i koalicijskim partnerima.
Ministri čije bi smjene tražila oporba, izuzev spomenute trojice, odlazili bi nedugo potom: ili na vlastiti zahtjev, ili premijerovim razrješenjem, ili prilikom rekonstrukcija vlade. No, žurno razriješeni Horvat prvi je ministar iz Plenkovićeva kabineta koji je uhićen dok je još bio na dužnosti, ali ne i prvi u kratkoj povijesti demokratske Hrvatske. Potkraj devedesetih Ivan Herak, tadašnji ministar turizma u Vladi Zlatka Mateše, bio je uhićen, a 12 godina kasnije oslobođen svih optužbi za korupciju.
Oporba je u prošlom mandatu osam puta podnosila zahtjeve za smjenama ministara, ali nijedno izglasavanje nepovjerenja nije prošlo. No, kad već nisu odlazili na zahtjev oporbe, u saborskoj proceduri, odlazili bi kasnije, voljom njihova šefa, premijera Plenkovića. Prvu inicijativu pokrenula je za opoziv ministra znanosti i obrazovanja Pave Barišića zbog navodnog plagiranja doktorata. Bilo je to u veljači 2017. godine. Plenković je srčano branio i obranio Barišića u Saboru, ali ga je četiri mjeseca kasnije, prilikom prve rekonstrukcije vlade, zamijenio HNS-ovom Blaženkom Divjak. U travnju iste godine nije prošao ni prvi zahtjev oporbe za smjenom ministra financija Zdravka Marića zbog njegove navodne povezanosti s aferom Agrokor. Umjesto njega iz Vlade su izletjela četiri Mostova ministra koji se nisu htjeli otvoreno usprotiviti toj oporbenoj inicijativi za opozivom.
Kad dođe vrijeme premijer obavi 'čistku'
U jesen 2017. oporba je zatražila i opoziv tadašnje ministrice socijalne skrbi Nade Murganić zbog njenih kontroverznih izjava te prijedloga Obiteljskog zakona prema kojemu, među ostalim, bračni parovi bez djece više ne bi pred zakonom bili obitelj. Prijedlog zakona je povučen, Murganić je preživjela glasovanje, ali ju je premijer maknuo godinu i pol dana kasnije u sklopu druge velike rekonstrukcije svoje prve vlade.
Čak dvaput za kratko vrijeme oporba je tražila i opoziv tadašnjeg ministra zdravstva Milana Kujundžića zbog nagomilanih dugova u zdravstvenom sustavu. S Kujundžićem se prvi put u paketu glasovalo i o povjerenju ministrici gospodarstva Martini Dalić zbog njezine uloge u kreiranju zakona o Agrokoru. Oboje su ostali u foteljama. Kujundžić nešto duže, dok je Dalić sama odstupila mjesec dana kasnije. Na njezino mjesto došao je - Darko Horvat. Kujundžić je, pak, odletio s dužnosti početkom 2020. godine, taman uoči početka pandemije, zbog afere oko nagomilanih nekretnina. Sam nije htio dati ostavku pa ga je Plenković razriješio, a na njegovo mjesto postavio dotadašnjeg Kujundžićeva zamjenika Vilija Beroša.
U ljeto 2019. nije prošla ni inicijativa oporbe za smjenom ministrice Divjak.
S Horvatom USKOK preduhitrio oporbu
U sadašnjem, drugom mandatu Vlade na čelu s Plenkovićem, oporba je najprije u listopadu 2020. poslala zahtjev za opoziv ministra gospodarstva i održivog razvoja Tomislava Ćorića. Tražila je oporba ponovno i opoziv ministra Marića te ministra Beroša, a prije subotnjeg uhićenja i razrješenja Darka Horvata. Oporba je prikupila potpise za glasovanje o Horvatovu opozivu zbog njegove odgovornosti za sporu obnovu nakon potresa na Baniji i u Zagrebu, ali USKOK je preduhitrio oporbu.
Plenković je uvijek govorio kako mu oporba neće smijeniti nijednog ministra. No, kad se podvuče crta, čak šestero ministara za koje je oporba dosad pokretala proceduru opoziva na koncu je ipak otišlo iz Vlade drugim putevima: neki na druge ili stare položaje (Dalić, Barišić, Divjak, Kujundžić), neki natrag u Sabor (Murganić), a Horvat - u pritvor.
Neke potjerao Plenković, neki otišli sami
Nijednom dosadašnjem premijeru kabinet se nije osipao toliko masovno i intenzivno koliko Plenkoviću. Čak 17 kadrovskih promjena zabilježeno je samo u prvoj Plenkovićevoj vladi od jeseni 2016. do ljeta 2020. godine. Neki su bili uvjetovani neizbježnim kadrovskim promjenama, poput odlaska Marije Pejčinović Burić s mjesta ministrice vanjskih poslova na dužnost glavne tajnice Vijeća Europe.
Neki su ministri otišli pod pritiskom javnosti i medija, poput ministra uprave Lovre Kuščevića, a neki u sklopu rekonstrukcija vlade poput ministrice regionalnog razvoja i EU fondova Gabrijele Žalac, ministra državne imovine Gorana Marića i ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića. Svih četvero usklopu rekonstrukcije Vlade u ljeto 2019. godine. Posebna priča su četvorica ministara iz Mosta dok je ta stranka još bila u koaliciji s HDZ-om, koje je Plenković čuvenim cezarističkim potezom razriješio na sjednici Vlade 27. travnja 2017. godine u prijenosu uživo, jer nisu htjeli stati iza odluke ostatka Vlade da odbiju zahtjev oporbe za smjenu ministra financija Zdravka Marića.
