Državna agencija koja dodjeljuje poticaje za kupnju stanova i kuća za čak tri četvrtine korisnika tih povlaštenih kredita ne zna jesu li prijavljeni u subvencioniranoj nekretnini, otkrio je u ponedjeljak Jutarnji list.
Najnoviji je to skandal vezan uz Agenciju za pravni promet i promet nekrtninama (APN) - od 9450 zahtjeva koje su dobili od 2017. obvezu prijave prebivališta uspjeli su provjeriti samo za zahtjeve odobrene u 2017. dok su oni iz 2018. i 2019., kažu, u fazi provjere.
Tako 75 zaposlenika koliko ih radi u APN-u dosada nije uspjelo provjeriti ključnu stavku ugovora - to da će oni koji kredit dobiju tamo i živjeti.
21.02.2020., Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uredjenja, Zagreb - Ministar graditeljstva i prostornoga uredjenja Predrag Stromar zajedno s drzavnim tajnikom Zeljkom Uhlirom te direktorom APN-a Draganom Hristovim odrzao je konferenciju za novinare na kojoj je bila rijec o subvencioniranju stambenih kredita u 2020. godini i programu POS-a. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
Lobiji i spekulanti
Nastavile su tako curiti afere vezane uz model poticane stanogradnje, nakon otkrića da je načelnica Lovreća Anita Nosić (HDZ) dobila APN-ovu subvenciju za stan u Zagrebu gdje je i prijavljena, što znači da prema Zakonu ne može biti načelnica Lovreća - jer u njemu ne živi.
Iznajmljivanje POS-ovih stanova postao je uhodani biznis model, a nerijetko su i ključni ljudi APN-a dobivali subvencije. S obzirom na novi skandal koji je dokazao kako država nije u stanju provjeriti da li ljudi koji dobivaju poticaje zaista u tim stanovima i žive, podsjećamo na nedavni intervju koji je Net.hr-u dao profesor socijalne politike na Pravnom fakultetu u Zagrebu Gojko Bežovan.
On je upozorio kako zbog nerazumne stambene politike, odnosno nepostojanja iste, cijene stanova rastu, a mjere koje bi trebale pomoći građanima, zapravo idu u korist građevinskom i bankarskom lobiju te spekulantima. "Država ne može graditi stanove i prodavati ih na slobodnom tržištu", kazao nam je Bežovan sredinom veljače.
Loše projektirani stanovi dijele se bez evidencije
"POS-ovi stanovi su često bili loše projektirani i nekvalitetno sagrađeni i često nisu odgovarali potrebama građana. Jedan dio građana koji je imao novca je kupio jeftine stanove i onda ih je prodao. Ako nekome dajete subvenciju, onda se to negdje mora i evidentirati. Nikada se nije napravila evaluacija što su bili njegovi učinci, koja su postignuća i slabosti te kako bi se mogao reformirati. Uvijek je to bio centraliziran model, strogo u rukama politike. Pozitivan učinak POS-ova programa je bio stambeno zbrinjavanje znatnog dijela onih koji su kupili stanove za stanovanje, kao i učinak na snižavanje cijena stanova koji su se nudili na tržištu", izjavio je Bežovan.
Profesor smatra kako se stambena politika ipak ne smije u potpunosti prepustiti tržištu te zagovara model socijalnih stanova - i to dio koji bi se prodavao te dio koji bi se iznajmljivao. Socijalni stanovi bi tako bili namijenjeni ciljanim skupinama, prije svega obiteljima s više djece, obiteljima s jednim roditeljima i slično.
Stanovi POS-a u Šibeniku
Osim što država ne zna žive li ljudi koji su dobili poticaje u tim stanovima, odnosno jesu li tamo prijavljeni, uopće ju (državu) niti ne zanima kolika primanja imaju ljudi koji koriste poticaje. Uvjet je da nemate nekretninu, a imate li plaću 10, 20 ili 50 tisuća kuna nitko vas neće pitati želite li da vam porezni obveznici pomognu u kupnji stana.
Ovako je cijelu situaciju opisao Bežovan: "U Hrvatskoj nema stambene politike, to su pojedinačne mjere koje su uglavnom išle u korist bankarskog i građevinskog lobija koje su ostvarivale profite te imućnijih građana. Cijena stana u Hrvatskoj je misterij. U Zagrebu je cijena takva da pristojan stan ne može zaraditi 80 posto građana za svoj čitav radni vijek."
