Nova godina, nova pravila. Zakonom o gospodarenju otpadom od 1. siječnja se zabranjuje prodaja i korištenje laganih plastičnih vrećica za nošenje debljine između 15 i 50 mikrometara. Vrećice debljine do 15 mikrometara moći će se koristiti u pekarnicama, mesnicama, voćarnama i drugim prodajnim mjestima za pakiranje rasute ili djelomično pakirane hrane, dok će građani u trgovinama i dalje moći na blagajnama kupiti velike vrećice za jednu kunu.
Ova odluka je izazvala brojne kritike u javnosti. Na stranu što su upravo zabranjene, šuškave vrećice najpopularnije i najrasprostranjenije u trgovinama, ova odluka mogla bi dovesti do poremećaja u proizvodnji. Naime, iz Hrvatske gospodarske komore upozoravaju kako će ova odluka štetiti proizvođačima, ali problematičnim smatraju i to što Europska komisija u svojoj Direktivi, po kojoj su pisane izmjene spomenutog Zakona "uopće ne traži zabranu laganih plastičnih vrećica".
Stoga smo kontaktirali voditeljicu Laboratorija za preradu polimera i drva Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, Maju Rujnić Havstad, koja se ovoj odluci protiv već nekoliko godina. I ona je u razgovoru za Net.hr istaknula da Direktiva EU 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš predviđa smanjenje korištenja, ali ne i zabranu laganih plastičnih vrećica.
"Plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrometra (lagane plastične vrećice za nošenje) koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše u Uniji, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje. Lagane plastične vrećice za nošenje zbog toga brže postaju otpad te se njima, zbog njihove male mase, češće onečišćuje okoliš smećem. Prema hijerarhiji otpada sprečavanje je na prvome mjestu. Plastične vrećice za nošenje služe raznim svrhama i njihova potrošnja će se nastaviti u budućnosti. Radi osiguravanja da potrebne plastične vrećice za nošenje ne završavaju u okolišu kao otpad trebalo bi donijeti odgovarajuće mjere, a potrošače bi trebalo informirati o pravilnoj obradi otpada", poslužila se Rujnić Havstad argumentacijom Europske komisije.
Simbol potrošačkog društva
Ističe kako je odluka o zabrani plastičnih vrećica "isključivo politička odluka kojom se umiruje savjest jer se čini da činimo nešto izuzetno dobro za okoliš". kao stručnjakinja za polimere, ona tvrdi da lagane plastične vrećice ne štete okolišu u tolikoj mjeri, u kolikoj to čine, primjerice plastične ili papirnate vrećice.
"Plastična vrećica je, nažalost, postala simbolom potrošačkog, 'rasipničkog' društva koje ne mari za okoliš, kupuje neizmjerne količine jednokratnih proizvoda i šteti okolišu. Pritom se zaboravlja da je rasipnička kultura upravo započela zbog zdravstvenih kampanja usmjerenih na sprječavanje širenja patogena. I zato su na tržištu potrebne i ove tanje plastične vrećice, debljine manje od 15 mikrometara, jer se uglavnom rabe zbog higijenskih razloga ili kao primarna ambalaža, npr. za pakiranje voća ili povrća", istaknula je.
Dodaje da je istina da svaka vrećica utječe na okoliš, ali ona ga ne zagađuje već onečišćuje. Ističe da vrećice u prirodi uglavnom ne uzrokuju dugotrajne i nepovratno štetne procese, već imaju kratkotrajan i indirektan učinak na zdravlje ljudi i drugih živih organizama.
"No, ako se promatra cijeli životni ciklus vrećice, od proizvodnje materijala, preko proizvodnje same vrećice, transporta pa sve do uporabe i kraja životnog vijeka. polietilenska vrećica od svih na okoliš utječe najmanje. Posebno ako se iskoristi više puta te na kraju završi kao vrećica za odlaganje smeća. Problem je u tome što se plastična vrećica promatra samo kao onečišćivač okoliša i to zato što je vrlo vidljiva u okolišu. Zanemaruju se brojna istraživanja koja pokazuju su da su plastične vrećice, bilo jednokratne, bilo višekratne, ekološki povoljnije od alternativnih, papirnatih i platnenih. Počevši od procesa proizvodnje gdje je dokazano da se prilikom same proizvodnje troši najmanje vode i najmanje opasnih kemikalija. Tijekom korištenja, plastične vrećice su ekološki neutralne i higijenski povoljnije. Na kraju životnog ciklusa plastične vrećice se mogu reciklirati, čime se čuvaju prirodni sirovinski resursi", ističe Rujnić Havstad.
Loše alternative i štetne posljedice
Proizvođačima i HGK-u sporno je i to što Zakon zabranjuje i biorazgradive plastične vrećice debljine između 15 i 50 mikrometara. Stručnjakinja s FSB-a kaže da biorazgradive vrećice zagađuju okoliš na isti način kao i obične. Dodaje da se za razgradnju vrećica u prirodi trebaju poklopiti specifični uvjeti, poput temperature, vlage i mikroorganizama, koji nema u prirodi ili na odlagalištima, ali ima u industrijskim kompostanama, ali one su u Hrvatskoj namijenjene isključivo za biootpad. Alternativna rješenja su, prema mišljenju voditeljice laboratorija za preradu polimera i drva, loše.
"Alternativa su čini se nažalost postale papirnate vrećice, koje su teže, troše više resursa, skuplje su i neprikladnije za prenošenje određenih sadržaja. Ne mogu se složiti i staviti u torbu, jer zauzimaju previše mjesta, a ne može se u njih stavljati ni kućno smeće ni biorazgradivi otpad, jer se vrećica razmoči i postane neupotrebljiva. Pokoja papirnata vrećica se može doduše upotrijebiti i nekoliko puta, ali prečesto je to samo još jednom i to neuspješno jer sadržaj zbog kidanja tijela vrećice ili ručke završi na podu", poručila je Rujnić Havstad.
Podsjetila je da su od srpnja zabranjeni i drugi plastični proizvodi, poput slamki ili štapića za uši, za koje su proizvođači već pronašli alternative, koje puno više štete prirodi, poput papira ili drva, za čiju je proizvodnju potrebno rušiti stabla. Govoreći o proizvodnji, Rujnić Havstad je dodala da alternative plastici nema. Istaknula je da će se u ovom slučaju, proizvođači vrećica, a to je dvadesetak tvrtki u Hrvatskoj, teško moći preorijentirati na proizvodnju drugačijih vrećica ili nečeg drugog.
"Prema podacima HGK i proizvođača plastičnih vrećica, potrošnja polietilenskih vrećica se od uvođenja njihove naplate 2017. godine smanjila za 60 posto. Uz to su i neki trgovački centri iz prodaje i prije zabrane povukli jednokratne plastične vrećice, tako da ne vidim smisao u uvođenju ove zabrane. Uvođenje zabrane sasvim sigurno će dovesti u pitanje poslovanje 20-tak hrvatskih tvrtki i dovesti do ugroze oko 800 radnih mjesta. Nije lako preorijentirati se na neki drugi proizvod, posebno ne na neki drugi materijal. Neki proizvođači su godinama ulagali u svoju proizvodnju i nabavili suvremene strojeve za izradu polietilenskih vrećica. Ti strojevi se ne mogu prenamijeniti za proizvodnju papirnatih vrećica. Mogu se proizvoditi tanje ili deblje plastične vrećice. Za ove prve još postoji potreba, a za ove druge sve manje. Na koncu, ima li smisla raditi plastičnu vrećicu debljine veće od 50 mikrometara samo da bi se zadovoljio zakon, kada je ona podjednako funkcionalna debljine zabranjenih 35 mikrometara, uz manju potrošnju materijala i svih ostalih resursa?", pita se profesorica Rujnić Havstad.
Zaključila je da umjesto zabrana treba raditi na poboljšanju kulture postupanja s otpadom, edukacijama od malih nogu te razvijanju sustava odlaganja i oporabe plastičnog otpada. Ponovila je da neodgovorno ponašanje s otpadom prečesto nadilazi sve pozitivne strane plastičnih materijala.
