Zec je još uvijek u šumi i treba vidjeti što je to točno Slavko Linić smislio da bi se donio kvalificirani sud. Na prvi pogled, ima se tu što i braniti. Godinu dana za sanaciju dopuštenog minusa na tekućem računu zvuči kao razumno razdoblje. Ljudi se lako navlače na minuse i plaćaju ih skupo, preskupo, po kamati od 11,99 posto. Banke obožavaju minuse i zato će vam ga automatski povećati ako zabilježe neku veću cifru na vašem računu, praktički s porukom: "Ma možete vi to! Čestitamo na honoraru."
Banke će vas natjerati da satima stojite u redu i čekate, čekate i čekate da biste zatvorili minus. Prije toga službenica će vam upućivati tužne i pomalo ljute poglede, neće vas direktno nagovarati da ga ne zatvorite, nego će vam sugerirati da on može ostati takav kakav jest bez da ga vi dirate. Ta njezina poruka bi glasila: "Oduprite se sirenskom zovu."
Povratak minusa
A kad ta šugava procedura završi, sa svim epizodama poricanja koje prethode prihvaćanju vašeg zahtjeva od strane dotične službenice, može vam se desiti da već nakon što vam sjedne sljedeća plaća, jednostavno otkrijete da vam se dopušteni minus iznenada vratio. I da opet morate u banku. Jer vi ne možete preko telefona uvjeriti banku da vi to ne želite. Banka se vratila u fazu poricanja.
Odvratno.
"Očito, moj posao bi bio da učim građane da se ne mogu zaduživati za tri mjesečne plaće i da to nikad više neće vratiti", kaže ministar financija, koji ovih dana zrači aurom strogog, ali pravednog učitelja, koji se, jao, neshvaćen, bori protiv bankara.
Minus plus sto problema
Braniti Linićevu odluku iz gore navedenih razloga u slučaju dolje potpisane moralo je značiti slušanje bukvice od strane iskusnije kolegice.
"To misliš ti koja nisi izgubila posao nego imaš stabilan posao, nemaš minus od tri plaće, nemaš kredit, nemaš dijete...", nabraja ona. A niz problema u kojima se sve veći broj građana danas koprca i koji im onemogućava luksuz i drčnost solidariziranja s Linićem u borbi protiv zločestih bankara, što rado ističe, zaista je velik.
Naprimjer – koliko građana je moralo u minus iz navedenih razloga? Koliko je građana već iscrpilo svoje prijatelje i rodbinu s posudbama i koliko njih živi u tjeskobi jer zbog toga izazivaju nepovjerenje svojih najbližih? Na ovaj način, morat će se još malo protegnuti, otići kamatarima, a sve u plemenite svrhe da bankari dobiju svoje pare. Naravno, i oni gube, ali tek u budućnosti – morat će imati koliko-toliko normalnije kamate na ovu najpopularniju vrstu kredita koja se dosad tako nije zvala. Ali koliko normalniju? Ako ga pretvore u nenamjenski kredit, ona opet može biti oko 10, 11 posto.
Pravi i krivi kredit
No, treba li nas Linić učiti o ovome baš sada, u vrijeme omasovljenja deložacija, i baš na ovaj način?
Kad je dolje potpisana ponovno, pred drugom publikom, htjela obraniti Linića upravo zbog namjere da kontrolira to divlje kreditno tržište – koje je najjeftinije za banke, zato što nemaju nikakve troškove jer to nije "pravi kredit", a najskuplje za građane jer se kamata vrti oko zatezne – dobila je sljedeću repliku:
"Ali zašto se to mora slomiti preko leđa građana, ograničavanjem ljudima koliko mogu ići u dug iako su to svjesno birali? Zar Linić zna zašto su to birali? Zašto Linić nije iskoristio Hrvatsku poštansku banku gdje bi stavio jedan posto kamate na minus ako je tako žarko želio da se smanje kamate?"
Kapitulacija – HPB argument. Pali gotovo bez greške.
Lekcije iz protezanja
Linić tu nešto, navodno, zauzdava, smanjuje kamatu s 11,99 na vjerojatnih "nenamjenskih" 10,99, a istovremeno gubi kontrolu zbog te manije privatiziranja, pa makar se ona zbivala u povijesno najgorem momentu. Ionako smo u smeću, kamate nam ne mogu biti skuplje. Je li vrijeme da Linić nauči da ne može ne sebe, nego nas zaduživati za tri godišnja proračuna jer to nikad više nećemo moći vratiti, a bez da zakolje još jednu kravu zbog jednog roštilja? To mu je dobro išlo prije deset godina, a odlično mu ide i sada.
I neprestano nas uvjerava da imamo Hrvatsku banku za obnovu i razvoj i da nam zbog toga HPB ne treba. A kad se pogleda što i kako potiče, obnavlja i razvija ta banka, dolazi se do zaključka da nikakve utjehe u tom HBOR-u nema. Zašto HBOR daje jeftine kredite firmama poput Europapress Holdinga? Štoviše, za ovakve nelogičnosti saznaje se gotovo slučajno jer su korisnici jeftinih kredita zaštićeni bankarskom tajnom (?!) iako se radi o prijeko potrebnom jeftinom novcu za gospodarstvo.
Priopćenje krcato izrazima "zaštita potrošača", uređivanje kamata koje su na skandaloznih 11,99 posto i kontrola prezaduženosti je isto što i najava Vlade da će poticati investicije, dok zapravo u zakonu, crno na bijelo, otvara mogućnost privatizacije voda i žmiri na problematične investicije samo ako su dovoljno velike. Treba vidjeti što će to sve značiti.
Gluh, slijep i nijem HDZ
P.S. HDZ, koji je godinama žmirio na ovo lihvarenje dok je dobro znao što se događa, nije po tom pitanju ništa pametniji i bolje mu je da se poklopi ušima. Puno pusa i pozdrava također i Hrvatskoj narodnoj banci i jednom od Agrokorovih omiljenih blagajnika Željku Rohatinskom.
