Velik broj Hrvata, osim u Austriju ili Njemačku, seli u Irsku. Broj Hrvata u toj državi povećao se za deset puta od 2013. do 2018. godine. Među onima koji su otišli je i 29-godišnja Ličanka Eva Amalija Orešković.
U Westport u okrug Mayo doselila se potkraj rujna 2019. godine, a prije toga provela je dvije godine u Zagrebu. Otišla je tako što je naletjela na oglas u kojem se nudi posao u hotelu. Eva je završila hotelijersko-turističku srednju školu.
Ponudili su joj smještaj te puno radne vrijeme te je odlučila prihvatiti ponudu. U Hrvatskoj joj plaća često nije pokrivala osnovne potrebe. Radila je uredsko-terenski posao.
U Irsku je otišla sama. Radila je za minimalac, za satnicu od 10 eura. U Irskoj se punim radnim vremenom smatra 30 sati tjedno, te ne smije prijeći 48 sati, osim ako to nije definirano ugovorom.
"Znala sam da su ljudi ovdje jako topli i otvoreni, ali svejedno sam bila iznenađena koliko je to zapravo točno. Nevjerojatno je lako započeti razgovor s bilo kime koga sretnete na ulici, u trgovini, u pubu. Osim toga, kvaliteta hrane ovdje je zaista vrhunska. Irci proizvode većinu svoje hrane, što osim kvalitete jamči stavljanje hrane na police u najkraćem roku. Cijene su niže ili iste kao one u Hrvatskoj, a za mnogo kvalitetnije namirnice.
Organska hrana je ovdje tek malo skuplja od obične, kao i specijalizirana hrana poput bezglutenskog kruha. Kada sam odlazila, plan je bio odraditi šest mjeseci iz ugovora koji sam potpisala, uštedjeti nešto novca pa pokušati u Hrvatskoj s vlastitim obrtom. Nakon dva mjeseca ovdje, shvatila sam da se ne želim vratiti u disfunkcionalnost, nepotizam i beznađe. Nimalo mi ne fali smrad egzistencijalnog straha koji je u Hrvatskoj gotovo sveprisutan", objasnila je Eva za Net.hr.
U Irskoj se prihvaća ravnopravno i prihvaćeno
U Irskoj su ljudi opušteni, što joj se posebno sviđa. Kako kaže, još uvijek nije otkrila što joj se ne sviđa. Zamjera samo što cijeli javni prijevoz ide preko Dublina.
"Ono što mi nedostaje su hrvatska vina i maslinovo ulje. Zdravo za gotovo uzimamo dostupnost i kvalitetu tih proizvoda u Hrvatskoj. Irska i Hrvatska su po mnogočemu slične. Okrug Mayo me izgledom neodoljivo podsjeća na Liku, ali zamislite Liku bez više od 25 godina godina užasnog upravljanja i vladanja, već baš suprotno", zaključila je Eva.
Kaže i kako se u Irskoj osjeća ravnopravno i prihvaćeno te kaže da Irci nemaju predrasuda prema ljudima iz Hrvatske.
Teško joj je pratiti što se događa u Hrvatskoj, no svaki put kad počne čitati vijesti odavde, sjeti se zašto je odlučila otići.
