Legendarni Goran Bregović gostovao je u RTL Direktu kod Mojmire Pastorčič
Vidjeli smo doček Leta 3. Kako se vama svidjela Mama ŠČ?
"Ja volim Euroviziju, najviše zbog toga jer se dogodi tako nešto kao ovog puta iz Hrvatske. Lijepo je znati da ne zamišljamo svi isto popularnu glazbu. Najljepše iznenađenje na Euroviziji je bila hrvatska pjesma", kaže.
Živite između Beograda, Sarajeva i Pariza. Tako iskazujete svoju ljubav za Balkan. I sami ste jednom rekli, tešku ljubav. Je li zbog vječnih tenzija postalo još teže voljeti Balkan?
"Vjerojatno smo već navikli, bilo bi puno komotnije da je čovjek rođen na nekom normalnijem mjestu. Ali tom istom ljubavlju kojom volim ovo ludo mjesto volimo i neko normalno", govori.
Sutra vam izlazi album, klasično simfonijsko djelo. Pupak svijeta, vidjela sam naslovnicu albuma, ljubite pupak trudnici koja na trbuhu ima istetoviranu kartu svijeta. Zašto?
"Taj je projekt počeo kao narudžba iz Bazilike Saint-Denis u Parizu, to je crkva u kojoj su su pokopani francuski kraljevi. Imao sam narudžbu da pišem za Hrvatski nacionalni simfonijski orkestar, violinski koncert. Onda sam ga pisao jer se violina svira u tri osnova manira - kršćanski kako sviramo klasičnu glazbu, na Orijentu sviraju posve drugom tehnikom… Tako da sam pisao jedan mali, violinski koncert koji ima takvu utopijsku želju da nas stavi sve zajedno. Meni je to lakše, političarima je to nemoguće. Ako zamislimo da je zemlja mati, a jest, onda naravno da sam stavio na svoj omot glazbe koja bi htjela da nas utopijski miri, zemlju i njen simbol - trudnu ženu", navodi.
Rijetko se tko može pohvaliti dugom karijerom kao vi. Iduće godine je 50 godina od prvog albuma Bijelog dugmeta. Još vam nije dosta koncerata, putovanja, albuma?
"A ne. To je jedna narkomanija koja se ne liječi. To znači imati cijeli život kotače ispod sebe, teško je to izliječiti", govori.
Ima li neka pjesma koju danas ne biste pjevali, a prije jeste.
"Ima ih puno. Kad pomislim da sam pisao, ja sam bio na 4. godini faksa, studirao filozofiju, trebao sam postati profesor marksizma, a pisao sam pjesme kao 'bekrija sam, cijelo selo viče, jesam, što se koga tiče'. Takvih. Vjerojatno dok čovjek ne napiše te prve pjesme, ne bi napisao ni neke iduće. Vjerojatno Beatlesi da nisu napisali 'Love me do' i 'She loves you', ne bi ni stigli do bijelog albuma", tvrdi.
Bijelo dugme je bio rock band s narodnim štihom, neki su govorili i pastirski rock. Kasnije ste proslavili romsku glazbu. Kako komentirate to da se u nekim gradovima u Hrvatskoj zabranjuju koncerti narodnjaka?
"Ja volim vidjeti da u Srbiji ima nekakva potreba za hrvatskim kičem, i da Hrvati imaju potrebu za srpskim. Meni je to simpatično. Branili ili ne branili, glazbu je teško zabraniti", rekao je
Što slušate?
"Ja ne slušam ništa, ja sam kao stari ginekolog, kada dođem kući, ja ne mogu ni zamisliti, bez obzira što radi najljepši posao na svijetu da zamisli da ga radi. Ne slušam ništa", istaknuo je.
Sviđa li vam se trap?
"Pa to je sad neka podvarijanta hip-hopa, to nije ništa novo. Sedamdesetih od zapada, pisala se, govorila i slušala riječ. Sedamdesetih su u Sarajevu pjesnici imali pune koncerte kao rock'n'roll bendovi. Mladi pjesnici su tada govorili svoje stihove. Naravno, svijet ima potrebu da čuje riječ", kaže.
Pročitala sam da ste imali vinograd u Hrvatskoj. Imate li ga još uvijek, je li to plan jednom doći uzgajati povrće, pisati pjesme u miru.
"Ja sam od oca naslijedio u mjestu Sveti Petar Čvrstec. Nekoliko godina sam nastojao gajiti, ali je postalo sve teže. Taj vinograd me čeka jednog dana", zaključio je.
