Dosad je pronađeno 14 lažiranih fakultetskih diploma i pet svjedodžbi. Prevaranti su dobili izvanredne otkaze, a slučajeve su preuzeli Državno odvjetništvo i policija. No što je s djecom kojoj su predavali?
Što mogu učiniti i kome se obratiti bivši učenici tih "učitelja" i njihovi roditelji ako smatraju da je dijete na bilo koji način zakinuto u kvaliteti obrazovanja? Je li to utjecalo na njihovo znanje iz određenog predmeta, uspjeh, u krajnjoj liniji, i na nastavak obrazovanja - upis u srednju školu te fakultet? Ima li to dijete ili njegov roditelji pravo na bilo kakav vid odštete?
Voditeljica Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Osijek
izv. prof. dr. sc. Branka Rešetar sigurna je da
djeca od takvih "učitelja" nisu dobila obrazovanje kakvo im je u
Republici Hrvatskoj zajamčeno nizom međunarodnih dokumenata na
čije su se poštovanje obvezali - poput Opće deklaracije o
ljudskim pravima i Konvencije o pravima djeteta.
Prema tim dokumentima, objašnjava profesorica Rešetar za
Glas Slavonije, Hrvatska je obrazovanjem dužna pripremiti
dijete za odgovoran život u slobodnoj zajednici u duhu
razumijevanja, mira, snošljivosti, ravnopravnosti spolova i
prijateljstva među svim narodima, etničkim, nacionalnim i
vjerskim grupama te poticati na zaštitu okoliša u kojemu živimo.
Kada je riječ o djeci s poteškoćama u razvoju, država je dužna
svakom djetetu osigurati redovno školovanje. A sve to i druga
znanja, zaključuje Rešetar, djeci nisu mogli primjereno prenijeti
i osigurati učitelji s krivotvorenim diplomama, osobe koje nikada
nisu niti studirale, niti završile odgovarajući fakultet.
''Djeca, odnosno roditelji djece kojima su predavali lažni
učitelji mogli bi zatražiti pravnu zaštitu jer njihovo dijete
nije dobilo odgovarajuću edukaciju koja im je u našem pravnom
sustavu zajamčena. Kad bi se radilo o izoliranom slučaju, tada bi
se možda moglo govoriti samo o individualnoj odgovornosti
pojedinca za počinjeno kazneno djelo, međutim kako je riječ o
većem broju lažnih učitelja postavlja se pitanje sistemskog
ugrožavanja prava djece na obrazovanje sukladno nacionalnim i
međunarodnim standardima'', upozorava Rešetar.
''U tom smislu može se postavljati pitanje odgovornosti
pojedinaca, ali možda i drugih koji su sudjelovali u izdavanju
ili krivotvorenju diploma. S obzirom na to da je takve slučajeve
preuzelo Državno odvjetništvo, oni bi možda mogli biti oštećenici
u postupku, no to pripada u kazneno pravo. U odnosu prema bivšim
učenicima koji nisu dobili odgovarajuće obrazovanje, nadležno
Ministarstvo bi trebalo pronaći odgovarajuće rješenje'', smatra
Rešetar.
Stručnjak za kazneno pravo, doc. dr. sc. Igor
Vuletić, s Katedre kazneno-pravnih znanosti pri osječkom
Pravnom fakultetu, objašnjava ima li sve ovo kaznenopravnu
dimenziju te mogu li se i na koji način bivši učenici, odnosno
njihovi roditelji, u postupku voditi kao oštećenici. Ističe, sve
bi to bilo jako navučeno jer oštećenik je onaj koji je oštećen
kaznenim djelom. Šteta se u pravnom smislu riječi mora konkretno
izraziti, što je u ovom slučaju teško.
''Ako se vodi postupak, moramo prvo vidjeti za koje se djelo
postupak vodi. Ako se djelo vodi za postupak krivotvorenja
isprave, po meni je tu oštećena škola. Da bi se djeca i roditelji
vodili kao nekakvi oštećenici prvenstveno moraju biti oštećeni
materijalno, a toga u ovom slučaju nema. A kakva je i
nematerijalna šteta zapravo je teško ili nemoguće dokazati. Isto
tako, ne postoji garancija da bi nastava bila kvalitetnija da je
djetetu predavao netko s diplomom. No djeca i roditelji na sudu
mogu izjaviti da se osjećaju oštećenima, ali je pitanje bi li
time išta postigli'', objašnjava profesor Vuletić
napominjući kako bi sigurno bili oštećeni da je u pitanju nekakvo
kazneno djelo protiv obitelji, djece, mladeži poput, primjerice,
neke vrste zlostavljanja.
Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja stigla je
samo informacija da "prema propisima koji uređuju
obrazovanje ne postoje razlozi za poništavanje ocjene/
svjedodžbe, odnosno, nisu predviđene posljedice za učenike koji
se trenutačno školuju, kao ni za učenike koji su već završili
obrazovanje".
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat
Dragičević ističe da se do sada nisu susretali s ovakvim
prijavama, no, u slučaju da prime upit djeteta ili njegova
roditelja o povredi prava na obrazovanje zbog nezakonitog rada
učitelja i ocjenjivanja jednog od predmeta, koji je bitno utjecao
na daljnji nastavak djetetova školovanja, svakako bi ih,
napominje, uputili da se obrate upravo Ministarstvu znanosti i
obrazovanja. Konkretno, prosvjetnoj inspekciji te Samostalnom
sektoru za pravne poslove.