Osmijeh premijerke zamijenjen je izrazom čiste panike. Nikad se nijedan skandal, osim možda onoga s nemoralom vezanim za stjecanje stambenih kvadrata, nije direktno odnosio na Jadranku Kosor kao onaj o milijunima nelegalno stečenih kuna koje su prošle kroz crnu blagajnu HDZ-a da bi se, među ostalima, kroz dvije izborne kampanje i nju održalo na vlasti.
Njezina obrana jednako je šuplja kao i u aferama prije ove, samo je puno manje uvjerljiva. Predvidljivo, ona sama tvrdi da ništa nije znala, a dežurni stranački teoretičar urota Vladimir Šeks požurio se, po tko zna koji put do sada, sve svaliti na leđa remetinečkog uznika i bivšeg šefa Ive Sanadera.
Prvakinja među naivnima i lakovjernima
Međutim, dok su se u nekim dosadašnjim aferama, poput skandalozne predaje Ine Mađarima, ili izvlačenja goleme količine novca iz državnih firmi kroz Fimi mediju, nečasne radnje i krađe još i mogle, iako neuvjerljivo, pripisati tobože paralelnom sustavu vlasti kojeg su HDZ-ovi 'naivci' postali svjesni naknadno, u aferi crne blagajne stvari su mnogo jednostavnije i očitije. Nema tu stotina stranica kompliciranih ugovora i aneksa, nerazumljivog pravnog rječnika, dosadnih paragrafa, nema dvosmislenosti jer su stvari s nelegalnim uplatama i isplatama kristalno jasne.
Potpuno je nemoguće, naime, da bilo tko, pa bila to i prvakinja među naivnima i lakovjernima Jadranka Kosor, od sudionika kampanje HDZ-a 2005. i 2007. godine nije zbrojio dva i dva i zaključio kako prikazani troškovi kampanje višestruko odudaraju od onoga što su na terenu vidjeli. Plakati s kojih su im se sa svakog metra kvadratnog ove zemlje smiješila njihova lica i lica njihovih stranačkih kolega i velebni skupovi s band aidom najplaćenijih njuški s estrade nisu im mogli promaknuti sve i da su prespavali 90 posto predizborne kampanje.
Diskvalifikacija po svim osnovama
O očitom nerazmjeru između prijavljenog i stvarno utrošenog, podsjetimo, vrištale su sve nevladine udruge koje su pratile izbore. Dakle, ovdje je riječ o nečem toliko opipljivom i zbrojivom da je izvlačenje na neznanje skoro pa uvredljivo, kako za birače, tako i za onoga tko danas govori da nije znao. "Nisam uzimala, nisam znala ni za kakav paralelni sustav i ni za kakav novac koji nije legalni novac iz stranke", ustvrdila je, međutim, u nedjelju Jadranka Kosor, te tako samu sebe diskvalificirala kako za ostanak na poziciji premijerke, tako i za traženje još jednog mandata.
U slučaju da je sumnjala ili znala, pa sada govori neistinu, neosporna je njezina politička, moralna, ali i pravna odgovornost, jer je, barem u predsjedničkoj kampanji, morala potpisati izvješće o troškovima koje je, sada je već potpuno jasno, bilo lažirano. Time bi se, po službenoj dužnosti, morao pozabaviti glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, ma koliko je, prema dosadašnjoj praksi, uočljiva njegova nesklonost aktivnom pretresanju pitanja odgovornosti pred zakonom bilo koga tko je i dalje u poziciji moći. Sve dok se prvi tužitelj u državi skanjuje to učiniti, može se razglabati i o onoj drugoj mogućnosti, koja je za premijerku gotovo jednako pogubna.
Kako će ona štititi naše interese?
Odlučimo li joj, dakle, vjerovati, činjenica da joj se pod nosom odvijao kriminal tolikih razmjera o kojem ona, kako tvrdi, ništa nije slutila, čini je potpuno nekompetentnom za obavljanje najviše izvršne dužnosti u državi. Ako su joj stranački drugovi mogli toliko mazati oči, što li joj onda mogu napraviti puno sposobniji i prepredeniji s kojima na dnevnoj bazi mora razglabati o sudbini brodogradilišta, strateškim ulaganjima ili politici tečaja? Kako će sutra štititi naše interese u pregovorima s velikim igračima ako je dopustila da je u stranci vode žednu preko vode i navedu da stane iza lažiranog financijskog izvješća? Nikako.
