u U Hrvatskoj trenutno ima 650 anesteziologa, no taj broj nije ni približno dostatan da bi stvari funkcionirale normalno. KBC Split i Rijeka stoje najlošije po broju specijalizanata i specijalista anesteziologije i intenzivnog liječenja, piše Slobodna Dalmacija.
''Nas u Rijeci, na Klinici za anesteziologiju i intenzivno liječenje, ima četrdesetak specijalista i sedam ili osam specijalizanata. Nedostaje najmanje još osam do 10 ljudi da bi sve išlo kao podmazano. Bilo nas je i više, no četvorica naših kolega otišla su raditi u inozemstvo, iz manje-više svima poznatih razloga'', rekao je prof. dr. Željko Župan, predsjednik Društva anesteziologije i intenzivne medicine RH, koje broji oko 400 članova, a koji je i predstojnik Zavoda za intenzivnu medicinu Klinike za anesteziologiji KBC-a Rijeka.
Otišli u bolji i 'plaćeniji' život
Ljudi su otišli ''trbuhom za kruhom'' u one zemlje gdje će cijeniti njihov rad i gdje će za to biti adekvatno i plaćeni. Tako su anesteziolozi iz Rijeke bolji život potražili u Austriji i Švedskoj i SAD-eu.
''Plaća anesteziologa u Europi je neusporedivo bolja od ove naše za puno manji obujam posla nego u Hrvatskoj. U Danskoj je plaća anesteziologa veća od 10.000 eura, kao i zemljama Beneluxa, Švicarskoj i Francuskoj, dok je u Njemačkoj i Austriji od 5 do 10 tisuća eura, ovisno o bolnici u kojoj se radi. Mi se s time ne možemo ni približno mjeriti. Stoga hrvatski anesteziolozi, koji su vrlo cijenjeni u Europi, jer se zaista riječ o kvalitetnom kadru, odlaze raditi vani'', rekao je. Župan.
Upravo zbog toga jer ih nema dovoljno i ne mogu istodobno biti u dvjema operacijskim dvoranama.
Rade vrlo složen posao
''Anesteziolozi imaju jako puno obveza tijekom svog radnog vremena. Oni moraju vršiti edukaciju, baviti se istraživačkim i administrativnim radom i još uz to moraju, što je osnova njihova posla, biti u operacijskim dvoranama. Ujedno su specijalisti anesteziologije i intenzivne medicine i mentori mladim specijalizantima. I to im odnosi veliki dio njihova vremena. Tako zbog malog broja specijalista, vrlo često na jednog specijalista zna doći i po nekoliko specijalizanata.
''Te specijalizante treba netko naučiti poslu, kao što su i nas učili naši mentori. Svaki mentor odgovara za razvoj specijalizanta i svaki mentor donosi odluku kada netko od tih specijalizanata može “ući” u operacijsku dvoranu, te uz pratnju mentora započeti s radom, naravno prvo na lakšim operativnim zahvatima', objasnio je Župan.
