Ovoljetnu sušu, koja je nanijela velike štete poljoprivrednicima, ovčarima i uzgajivačima krupne stoke, pamtit će i sudska vještakinja za procjenu šteta od predatora mr. Ana Grgas. Na području koje "pokriva", a to je Zadarska županija, od srpnja do rujna udvostručili su se izlasci na vještačenja, odnosno napadi vukova na domaće životinje, i to najviše oko magistrale, prema Pagu, Vinjercu, Slivnici.
Čovjek vuku postao vuk
"Suša je poremetila hranidbeni lanac u prirodi. Presušili su potoci, rijeke Zrmanja i Krupa, pa vuk u potrazi za hranom i vodom 'osvaja' nove teritorije. Krivolovci ubijaju sitnu divljač, sela su napuštena, vukovi lutaju u potrazi za hranom, skupljaju ljudske mirise i dolaze na naseljena područja", priča ona.
Iako se stvara fama da je vukova sve više, da se helikopterima dovoze i spuštaju u krš, egzaktni podaci, međutim, upućuju na to da ih je osjetno manje. U Izvješću o stanju vukova, koje je upravo objavljeno, navodi se da je od rujna 2010. do rujna 2011. ubijeno čak 21,6 posto od procijenjene brojnosti populacije, ili 42 jedinke. A sve to govori da se vukovima kod nas crno piše ili da je čovjek vuku postao – vuk.
"Vukovi se nekontrolirano ubijaju, truju smjesom strihinina i stakla, postavljaju se željezne zamke, i to na područjima na kojima se i ljudi mogu ozlijediti. Posve je normalna stvar da se nezakonito ubije vuk i onda ga se ponosno objesi nasred sela da ga svi vide", prepričava mr. Grgas iskustva iz svoje prakse.
Famu o sve većem broju vukova demantirala je i dr. Jasna Jeremić iz Državnog zavoda za zaštitu prirode, koja tvrdi da su se vukovi samo pregrupirali i preselili na nova područja, a na to je najveći utjecaj imala upravo potraga za hranom koje je u prirodi sve manje.
Križanci vučice i psa
"Nema govora o tome da je vukova više", odlučno tvrdi dr. Jeremić i kaže kako je visoka stopa smrtnosti dovela i do "obrtaja" jedinki u populaciji, stalnog raspadanja i formiranja čopora, te nedostatka pravih partnera za zasnivanje čopora.
Stručnjaci s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu u istraživanju postojanja križanaca obradili su 203 različite životinje koje su na osnovi izgleda i vanjskih osobina svrstali u jednu od tri skupine: vuk, pas i sumnjiv da je križanac. Od 10 sumnjivih, samo su tri bila križanca, dok su ostali bili pravi vukovi. U skupini vukova pronašla su se još dva križanca iako su po vanjskim obilježjima odgovarali vukovima.
Dr. Jeremić navodi da je svih pet križanaca iz prirode križanci iz kombinacije vučice i psa, a jedini križanac iz zatočeništva bio je križanac vuka i kuje.
"Od pet križanaca iz prirode, četiri su bila iz Dalmacije i jedan iz Like. Pojava križanaca (3 posto od ukupne populacije vuka) u Hrvatskoj, a pogotovo u Dalmaciji, upozorava na narušenu socijalnu strukturu vukova", ističe dr. Jeremić.
"Prije četiri godine u Žegaru Obrovačkom vuka je zatočio Vojo Radmilović, tada vlasnik farme koza. Po vlastitom priznanju, pario ga je s kujom šarplaninkom koja je okotila nekoliko štenaca. Danas u Žegaru nitko ne želi o tome govoriti jer je cijelo selo "ispaštalo zbog zatočenog vuka", kaže stariji Žegarac i dodaje da ti križanci danas lutaju jer je vlasnik farme u međuvremenu napustio Hrvatsku, a psi su se razbježali po šumi.
Tragičan kraj
I sudskoj vještakinji Ani Grgas poznate su priče o križancima vukova i pasa. Vjeruje da je na jednom očevidu u Muškovcima svjedočila pokolju ovaca koji je počinio upravo takav križanac s još nekoliko pasa.
"Ovca je bila bez glave, vuna raščupana i raštrkana uokolo, prizor kakav ne srećem baš često. Vukovi ne ostavljaju takve lešine i, kada dođem na vještačenje, odmah znam tko je napao kozu ili ovcu", objašnjava mr. Grgas. Uz potvrđeno postojanje križanaca u prirodi, zabrinjava i pojava uzimanja vučjih mladunaca iz prirode i njihovo držanje u zatočeništvu te pojava križanaca u zatočeništvu. Reklamira ih se kao savršene čuvare i dobar genetski materijal za stočare i ljubitelje pasjih borbi. A upravo su borbe pasa, osobito u Bosni i Hercegovini i rubnim dijelovima triju dalmatinskih županija, mjesto gdje takvi križanci najčešće završavaju i na crnom tržištu dostižu cijenu od oko 1000 eura.
Dr. Jasna Jeremić upozorava da su negativne posljedice toga nesagledive.
"Uzimajući u obzir da se tisuće neželjenih pasa godišnje eutanazira, uzgoj i prodaja križanaca vuka i psa to više imaju niz tragičnih posljedica. Promijenjen i neprikladan način držanja divlje životinje dovodi do stresa i neuroza. U susretu s drugim psima pokušat će uspostaviti sustav čopora i potvrditi svoju dominaciju, ponekad sa smrtnim posljedicama. Ideje da se križanjem dobivaju bolji psi čuvari i kućni ljubimci daleko su od istine", kaže dr. Jeremić i naglašava da križanci mogu biti agresivniji od čistokrvnih vukova, imaju najčešće jako izražene lovačke instinkte i mogu u obitelji manju djecu gledati kao pogodan plijen.
Cijepanje staništa zbog gradnje prometnica
Nemogućnost pronalaženja odgovarajućeg partnera za parenje, kaže struka, počiva na mnogim čimbenicima. Prije svega riječ je o povećanju populacije pasa i pasa lutalica na teritoriju na kojem obitavaju vukovi. Na drugom je mjestu povećana smrtnost vukova te potom cijepanje staništa zbog gradnje prometnica i malog broja tzv. prijelaza za životinje, čime su uništena staništa mnogih životinja.
U nedostatku partnera, kaže dr. Jeremić, vukovi se osim sa psima mogu pariti i u srodstvu (brat i sestra ili roditelj s potomkom), a onda se češće mogu pojaviti i anomalije kao što je albinizam u jednom čoporu na Mosoru.
Vezani članci:
arti-201004070757006 arti-201003120172006 arti-201101210402006
