Ključnih je poteza i odluka ministra potrebno još mnogo za zdravlje nacije. O nekima od njih s predsjednikom Liječničke komore Krešimirom Luetićem razgovarala je Leona Šiljeg u RTL-u Danas.
Iz liječničke perspektive, treba li ministar zdravstva otići?
To pitanje je kao i uvijek pitanje za premijera i saborsku većinu, to nije pitanje za struku. Struka će, i upućena je surađivati sa svakim ministrom zdravstva. Treba reći da je ministar Beroš zapravo većim dijelom korona ministar koji se bavi koronakrizom jer već nakon mjesec-dva krenula je epidemija i dosadašnji njegov mandat obilježen je upravo s pandemijom.
Ima li političke volje za reformu, što treba mijenjati u bolničkom sustavu?
Slušajući priče o reformama u zdravstvu, zapravo zadnjih 20, 25 godina koliko sam u sustavu imam nekad osjećaj kao da sam u onom filmu Beskrajan dan kad se scene ponavljaju iz dana u dan, kad slušamo iste rečenice iz godine u godinu, čak i iste prijedloge, ali ništa se ne pomiče. Za promjene apsolutno je nužan politički konsenzus, odgovornost je naravno uvijek na vladajućima, ali i na oporbi. Vidim da je oporba spremna podržati reformske poteze, bilo bi vidjeti kako će se stavr razvijati dalje i hoće li oporba doista sjesti s vladajućima i dogovoriti reformski paket u zdravstvu.
Konkretno, što bi te reforme bile?
Mi reforme imamo napisane na papiru već najmanje 10 godina. Master plan bolnica usvojen je prije sedam godina, nije se provelo ništa. Akreditacija bolnica, da se zna točno u svakoj ustanovi što se radi, koji zahvat, procedura, operacija. Dakle, financijska stabilizacija, formiranje cijene usluga, sve je to što je davno napisano na papirima, ali nismo ništa implementirali.
U ovu godinu dana, možete li izdvojiti neki dobar potez ili projekt ministra Beroša?
S pozicija liječnika, jedna od prvih najava je bila reguliranje zakonitog rada liječnika. Ja ću podsjetiti da je i sedam godina nakon pristupanja EU, liječnici i dalje imaju protuzakonito prekovremenu satnicu, najavio je donošenje zakona o radnom vremenu, međutim to nismo uspjeli u ovih godinu dana realizirati. Ono što je napravljeno još prošlog proljeća je djelomično ispravljanje pogrešnog obračuna plaća. Od tada, preko danas još nije ispravljena nepravda od prije šest godina. Drugo je sve vezano uz pandemiju i mislim da nije bilo drugih projekata i nisu se uspjeli realizirati.
Liste čekanja nisu riješene?
Sigurno da nisu. Nije se nitko s time pozabavio u ovih godinu dana.
Platforma Cijepi se, puno je manjkavosti. Treba li uopće platiti nešto što većina županija ne koristi?
Doista čudi da se u jednoj državi koja se diči javnim zdravstvom, i koja uvijek voli spominjati svoj IT sektor imamo problema s nečim što se zove platforma cijepi se ili informatička podrška cijepljenju. Nije dobro da svaka županija ima svoje platforme, naravno da treba imati centralnu platformu iz koje je vidljivo kad će se tko cijepiti, ali i tko je već cijepljen, koja dakle interaktivno komunicira s cijelim sustavom. Doista vjerujem da će uložiti i dodatne napore u nekakvih tjedan dva, osposobiti funkcionalnost takve platforme. Nije dobro da imamo platformu koja se zove Cijepi se i koja ne funkcionira.
Mogu li biti krivi liječnici obiteljske medicine, da nisu ažurni?
To se donekle možda moglo dovoditi u pitanje u prvoj ili drugoj fazi, međutim odgovorno tvrdim da su liječnici obiteljske medicine i upisivali i naručivali i da je gro pacijenata koji je dosad cijepljen došao preko liječnika obiteljske medicine. Nije realno u trećoj fazi, fazi masovnog cijepljenja, sve građani koji su zainteresirani za cijepljenje upisivati obiteljski liječnici. Čemu onda radimo platformu ako se ionako treba svatko javiti svome liječniku. To nije učinkovito, funkcionalno i mislim da za treću fazu nama treba funkcionalna platforma.
Vratili ste se u KB Dubrava kao ispomoć, kakva je sada situacija u odnosu na prosinac?
Bio sam i preksinoć baš dežuran na odjelu u kojem je visok protokol terapije kisikom. Puno je više pacijenata na high flowu, 45 pacijenata, to je veći broj nego u drugom valu. Gledajući sve skupa, nešto je manji ukupan broj pacijenata, više je pacijenata na visokoj protočnosti kisika, podjednako je pacijenata na respiratoru, a ono što zasad vidimo je da su ipak nešto bolji ishodi liječenja. Raduje nas da sve više oacijenata uspijevamo skinuti s respiratora i da odlaze kući.
