Kad je početkom ožujka 2018. godine 38-godišnji Solinjanin htio preuzeti plaću, shvatio je da nema osobnu iskaznicu. Uzaludno je tražio osobnu iskaznicu na svim mjestima na kojima bi mogao ostaviti takav dokument ako ga već nije spremio u novčanik. No, morao se pomiriti s time da je 'osobnu' izgubiopa je u nadležnoj policijskoj upravi prijavio gubitak i napravio novu. Da mu je osobna iskaznica možda i ukradena, shvatio je tek mjesecima kasnije.
Naime, u prosincu prošle godine, baš pred Božić, na njegovu je kućnu adresu stiglo rješenje o ovrsi. Teleoperater A1 Hrvatska d.o.o. obavještava ga, posredstvom ovlaštenih zastupnika, odnosno javnobilježničkog ureda koji je rješenje o ovrsi i donio, da tvrtki duguje gotovo 4.500 kuna zajedno sa zateznim kamatama; s drugim nastalim troškovima, sveukupno nešto više od 6.000 kuna, piše Slobodna Dalmacija.
Ostao je u šoku: Kakvi neplaćeni troškovi, kakva ovrha? A1 čak i nije njegov teleoperater, ništa nikome nije ostao dužan - o čemu se uopće radi?
Trošak je, prema izvatku iz poslovnih knjiga tvrtke A1, nastao u ožujku, i trebao je biti plaćen na rate, s dospijećem prve polovinom travnja, a zadnje, šeste, polovinom rujna prošle godine. Kupnja je obavljena na ime Solinjanina, ali ne i na njegovu adresu, odnosno isporuka kupljenog obavljena je na drugu adresu s kojom Solinjanin nema veze.
Pokušavajući saznati što je uopće kupljeno na njegovo ime, preko
službe za korisnike saznaje da se radi o, kako mu je rečeno,
telefonski sklopljenom ugovoru o kupnji mobitela, saznaje marku i
cijenu, te datum sklapanja ugovora koji pokazuje da je ugovor
sklopljen nakon što je on već dobio novu osobnu iskaznicu.
Na rješenje o ovrsi podnio je u zakonskom roku od osam dana
podnio javnom bilježniku - čime je ovrha prešla u parnični
postupak i ne može se provesti prije njegova okončanja, kao
i teleoperateru, a slučaj je odmah prijavio i policiji.
Podnio je kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja, a iz
Policijske uprave Splitsko-dalmatinske potvrdili su da se na
osnovi te prijave 'provodi kriminalističko istraživanje u cilju
utvrđivanja svih činjenica i okolnosti te pronalaska
počinitelja'.
On se smatra žrtvom zloupotrebe osobnih podataka i krađe
identiteta, a upozorava i da ni jedna rata nastaloga troška nije
plaćena za što su sigurno stizale brojne opomene, ali ni
jedna na njegovu adresu. "Da je došla neka opomena, mogao sam
ranije reagirati. Ali, eto, nije", kaže Solinjanin.
Međutim, slučajevi poput njegova nisu rijetkost,
naime, u Agenciji za zaštitu osobnih podataka (AZOP), neovisnom
tijelu nadležnom za nadzor nad obradom i zaštitom osobnih
podataka u RH, susreću se sa sve većim brojem slučajeva
zlouporabe osobnih podataka u svrhu sklapanja pretplatničkih
ugovora o pružanju usluga.
