Zabranjeni folk-koncerti, zabranjen festival heavy-metal glazbe, zabranjen nastup domaćeg benda, zabranjen koncert bosansko-hercegovačkog pjevača, samo su neki od primjera kojima je hrvatski narod mogao svjedočiti proteklih nekoliko tjedana.
Prvi slučaj koji je privukao pažnju je zabrana koncerta narodnjačke glazbe koji je bio najavljen za 25. ožujka u pulskom Domu sportova, a pulski gradonačelnik Filip Zoričić nije dopustio korištenje tog gradskog prostora. Na kraju je Trgovački sud u Pazinu odlučio da se ipak neće održati i uslijedila je zabrana. Stoga smo razgovarali s filozofom Davorom Pećnjakom i upitali ga imaju li ovakve zabrane efekta ili se stvara suprotan učinak kada ljudi tada još i više žele to što je zabranjeno.
"Sigurno je da u nekom smislu to može izazvati kontraefekt, ali onda bi te zabrane trebale biti maksimalne. Treba to provesti do kraja, uvijek, a ne samo jedanput. Ako odlučimo nešto zabraniti, onda to treba i primijeniti i napraviti tako da to bude učinkovito. Osobno jesam za zabranjivanje nekih stvari. Smatram da ove folk-koncerte apsolutno treba zabraniti s obzirom na to da je to glazba koja je još u Jugoslaviji dolazila iz Srbije, ratovali su s tom glazbom protiv nas i mislim da je to jedna gruba i primitivna glazba. Ljude treba odgajati da razumiju što je glazba. Iako, prema mojem mišljenju, to nije glazba već neka buka. Apsolutno sam za tu zabranu i čudim se što to neki ljudi u Hrvatskoj slušaju s obzirom na to da znaju koja je pozadina toga", objasnio nam je Pećnjak.
Festival koji je podijelio javnost
Drugi slučaj koji je privukao pozornost je festival metal-glazbe koji se održava na Veliku subotu u Kutini. Festival je izazvao veliku podjelu u kutinskoj javnosti jer smatraju kako ikonografija ovog glazbenog događaja nije primjerena tom blagdanu.
"To je prostota i bezobrazluk. Oni koji organiziraju taj festival su ga namjerno i stavili na Veliku subotu. To nije slučajno i apsolutno bi to zbog toga trebalo zabraniti, a pogotovo ako ima nekih zlih elemenata. Što god ima neko zlo u sebi, treba zabraniti. I to treba biti veoma učinkovito zabranjeno i onda nema kontraefekta. Što god sadrži neko zlo, bezobrazluk ili prostote, to treba zabranjivati, i to ne samo što se tiče koncerata već i drugih stvari, ali onda treba javnosti objasniti zašto je nešto zabranjeno i da je to dobar razlog za zabranu", rekao nam je Pećnjak.
'Zabrana Thompsonova koncerta se ne može uspoređivati s ostalima'
Nekoliko puta otkazan je i koncert Marka Perkovića Thompsona što je izazvalo negodovanje jednog dijela javnosti koji su domoljubi i koje pogađaju njegove pjesme.
"Tu nije bilo nikakvih elemenata za zabranu. To su ideološke stvari. Tu nema apsolutno nijednog elementa zbog kojeg bi se zabranio njegov koncert. Tako da se to ne može uspoređivati s drugim slučajevima."
Neki koncerti koji su prvotno zabranjeni su se na kraju ipak održali jer se narod pobunio i rekao što želi, odnosno rekao da želi da se ti koncerti održe. Riječ je o koncertu Željka Samardžića u Splitu i festivalu heavy-metal glazbe u Kutini. Iz toga se može zaključiti da ako se narod dovoljno pobuni protiv nečega, dobit će ono što želi. S druge strane, kada se na primjer narod pobuni protiv, na primjer, niskih plaća, onda se ništa ne mijenja.
"Slažem se da bi tu trebalo voditi računa o ozbiljnijim stvarima i kada se ljudi pobune zbog ozbiljnih stvari, da vladajući idu više njima u korist. Čini se, nažalost, da u ovoj zemlji nema nekakvih strategija u tom smislu tako da ste u pravu. Jer se kod ozbiljnih stvari ide od slučaja do slučaja pa rješavamo ovako pa onako, a ne rješava se na neki učinkovit i sustavan način. Nekih pokušaja je bilo, ali ne vidim da se nešto promijenilo u ozbiljnim stvarima u zadnjih 30 godina", govori nam Pećnjak.
'Sloboda govora mora postojati, ali i pristojnost i razumnost'
Prije nekoliko je dana najavljeno drastično povećanje novčanih kazni za prekršaje protiv javnog reda i mira. U takvu vrstu prekršaja ulazi jako puno povreda, među kojima su isticanje simbola kojima se izražava ili potiče mržnja ili uzvikivanjem ili pjevanjem navedenog pozdrava, prostitucija, kockanje, prosjačenje i vrijeđanje moralnih osjećaja građana. S tim zabranama će biti i manje govora slobode.
"Nekakva sloboda govora mora postojati u nekom dosta širokom opsegu. To ne znači da se smije vrijeđati, druge ljude napadati, i tako dalje. Nekakva pristojnost i razumnost bi morala postojati. Naravno, teško je za takvo nešto postaviti normu. Teško je reći gdje je sloboda govora i mišljenja s dobrim prijedlozima, a gdje ona prestaje i postaje nešto što ide u sferu teškog vrijeđanja ili poticanja na nekakvo zlo. Sve bi trebalo početi od kućnog odgoja, kojeg je sve manje i manje, i to je glavni problem."
U kategoriji za prekršaje protiv javnog reda i mira pripada i prosjačenje, a Pećnjak upozorava kako u tome slučaju postoje dvije vrste.
"Postoje ljudi koji su, ne svojom krivnjom, došli u to stanje siromaštva i koji nemaju što drugo, a postoje i profesionalni prosjaci kao što su Romi i tako dalje koji zapravo to ne trebaju raditi i kojima se nudi mnogo toga, poput školovanja i obrazovanja, ali to ne prihvaćaju. Takvima bi i trebalo to zabraniti jer to i je remećenje javnog reda i mira. Imate i ljude koji su stvarno siromašni, koji nemaju druge prihode, možda nisu toliko sposobni da bi pronašli posao koji bi znali obavljati. Tim ljudima koji su u potrebi, njima nikada ne bih zabranio prosjačenje."
Ukidanje gay pridea?
Za kraj smo filozofa Pećnjaka upitali što bi se dogodilo kada bi se, na primjer, ukinuo gay pride u Hrvatskoj.
"Udruge koje su za to, a koje su malobrojne, su užasno glasne, imaju potporu izvana pa bi to naizgled bilo jako glasno, ali to je mali dio populacije. Nekakvog pravog kontraefekta mislim da tu ne bi bilo. Oni imaju jedan način života i nitko ih ne sprječava da privatno budu to što jesu. Ali sada, da objavljuju to na velika zvona, mislim da to nije potrebno."
Puhovski: 'Reakcije su pretjerane i pogrešno zasnovane'
Prije neki dan politički analitičar Žarko Puhovski, ujedno politolog i filozof, iznio nam je svoj stav oko zabrana.
"Uvjeren sam da su reakcije na subotare-klečavce pod repom konja bana Jelačića umnogome pretjerane, a dijelom i pogrešno zasnovane, jer je riječ o malom broju ljudi koji uživaju potporu manje od trećine javnosti, a pritom se manifestiraju u legalnim okvirima i ne ometaju funkcioniranje grada. Mnogo više, iako rjeđe, to čine marševi za potporu LGBTQIA+ osobama", smatra Puhovski.
Također, dodaje Puhovski, njihovo ponašanje bi moglo, a možda i trebalo, biti problemom samo za pripadnike rimokatoličke zajednice. "Još u Besjedi na gori jasno je, naime, rečeno: 'i kad molite, ne budite kao licemjeri. Oni se najradije mole na uglovima uličnima da se pokažu pred ljudima' (Mt 6, 5)", napominje.
Također, nastavlja Puhovski, za one pak koji su nevjernici molitva i nije drugo do puko deklamiranje.
"Budući da za njih Boga nema, pa se vjernici molitvom i nemaju kome obraćati, niti ona smije izazvati zabrinutost, ili strah. Tim više što tekst deklamacije, osim frazealnih općih mjesta devetnaestostoljetne malograđanštine, ne sadrži ni protuustavne niti protuzakonite sadržaje. Doživljava li se molitvu kao performativ, kako to mnoge kritike ovih dana čine, ostaje se u vjerskim okvirima u kojima se stalno očekuju učinci molitvenoga skupa – ili, možda, na razini woodoo praznovjerice", navodi Puhovski koji smatra da molitva, pa ni ovakva, koja je zapravo politički sastanak, neće vratiti društvo natrag.
