RICHARD ASHCROFT: These People (Cooking Vinyl)
Usprkos ponekoj sjajnoj pjesmi i više nego solidnom albumu "Keys To The World", stvarno se činilo da je Richard Ashcroft sposoban za velike stvari samo kada kraj njega stoji ostatak The Vervea. Istini za volju, njihov kratkotrajni reunion 2007. godine tek nas je podsjetio koliko su nekoć bili dobri, a ubrzo po još jednom raspadu grupe, Ashcroft je dosegnuo dno katastrofalnim projektom United Nations Of Sound.
Zbog svega toga, najavu izlaska njegovog povratničkog albuma nisam smatrao "big dealom", no kao stari fan sa zadovoljstvom mogu utvrditi da sam bio u krivu i da je "These People" najbolje što je snimio u samostalnoj karijeri.
Kao predložak za svoje kreativno "uskrsnuće" Richard je uzeo bestseler "Urban Hymns" i svoje "balade veće od života" obogatio raskošnim orkestracijama i refrenima idealnim za zborno pjevanje. Nekima od njih, istini za volju, nepotrebno je pridodao house, dance pop i nu-disco beatove (neuvjerljivo otvaranje "Out Of My Body"), pokušavajući se približiti današnjim klincima i njihovom, krajnje dvojbenom, glazbenom ukusu.
Velike britpop himne poput "Lucky Man", "Bitter Sweet Symphony" i "Drugs Don't Work" zato su dobile punopravne nasljednike u prekrasnim "Ain't the Future So Bright", "Black Lines" i "Picture Of You", klasičnim Ashcroftovim promišljanjima o iscjeliteljskoj snazi ljubavi, odnosno vjeri u sebe u trenutku „kad ti se na glavu sruši čitav svijet“, kao u bijesnoj "They Don't Own Me" i najavnom singlu "Hold On".
Iako završnica u obliku pomalo pretenciozne "Songs Of Experience" predstavlja svojevrsni antiklimaks, a povremeno je zagnjavio i s lamentacijama o izbjegličkoj krizi i beskrupuloznosti svjetskih vladara, Ashcroft je konačno snimio nešto što će novim klincima pojasniti zbog čega ga je genijem svojedobno proglašavao čak i Noel Gallagher.
Ocjena: 7,5/10
