Wood je bio zaljubljen u film, ali nije imao blage veze ni o režiji, ni o kameri, ni o montaži, pa njegovi filmovi 'Plan 9 iz svemira', 'Monstrumova nevjesta', 'Noć zlih duhova' i ostali imaju kultni status samo kod ljubitelja treša ili Eda Wooda kao takvoga. O njemu je, tako, snimljen čak i odličan biografski film s Johnnyjem Deppom u naslovnoj ulozi, koji je osvojio dva Oscara.
No, sam Wood za svoj filmski rad nikad nije dobio nikakvu nagradu ili priznanje, osim što mu je posthumno dodijeljen Golden Turkey Award (Zlatna purica), kao najgorem redatelju svih vremena.
Jakov Sedlar (ni)je hrvatski Ed Wood
A znate li tko je Jakov Sedlar? Za njega je zasigurno u Lijepoj Našoj čulo daleko više ljudi nego za simpatičnog blentona Eda Wooda. Iako u hrvatskom filmskom miljeu on uživa isti onakav status kakav Wood uživa u američkom i svjetskom filmu: kralj treša. S tom malom razlikom što Wooda nitko nije smatrao zlokobnim.
Njegovi filmovi 'Gospa', 'Fergismajniht', 'Sjećanje na Georgiju' ili 'Četverored' imaju otprilike isti problem kao i Woodov 'Plan 9 iz svemira'. Baš kao što i Sedlar ima u dlaku isti problem kao Ed Wood – sasvim je netalentiran za film. Pri čemu su njegovi filmovi u samoj izvedbi toliko tragični da ne mogu biti ni smiješni.
No, Sedlar je za jednog od njih – 'Gospu' – osvojio čak i nagrada publike za najbolji film na Hrvatskom festivalu igranog filma u Puli 1995. godine, dok je u srijedu, eto, dobio i Nagradu Grada Zagreba u kategoriji filma i kazališta.
Iako joj se kao i svakoj drugoj nagradi mogla ponekad pronaći i poneka zamjerka – nikome, primjerice, nije jasno čime ju je prošle godine zaslužio rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras – Nagradu Grada Zagreba ipak možemo smatrati važnim i cijenjenim priznanjem. Time što ju je sada dobio i Jakov Sedlar taj je njezin sjaj, međutim, poprilično umrljan.
Kako je Sava potekla uzvodno
Nema, naime, nikakve sumnje da je Sedlar nagradu dobio isključivo ili prije svega zbog svog dokumentarnog filma 'Jasenovac – istina'. A taj je film takva naplavina lažnih tvrdnji, falsificiranih dokumenata, poticanja na mržnju i nakaradnih povijesnih (re)konstrukcija da neki pravni stručnjaci čak smatraju da bi zbog njih Sedlar mogao dobiti do tri godine zatvora!
Kombinacija falsifikata i treša je u tom filmu skoro sve. Od nekakvih nepostojećih Pavelićevih pisama Mili Budaku, pa do one tragično loše fotomontaže naslovnice Vjesnika iz 1945. godine s naslovom 'Mnoge leševe iz jasenovačkog logora Sava donijela do Zagreba!', na kojoj je, eto, za potrebe Sedlarovog falsificiranja povijesti Sava potekla uzvodno.
No, Sedlarovi obožavatelji (ima, eto, i takvih) ne moraju brinuti. Sedlar zasigurno neće u zatvor niti će mu se išta loše dogoditi. Dobio je Nagradu Grada Zagreba i pripadajućih 30.000 kuna, a za očekivati je da će uskoro kapnuti i neka državna dotacija za TV-seriju ili film. Jer, trenutno je u Hrvatskoj takva moda.
Sedlarova fontana je puno veća
Malo je vjerojatno da je ljudima jasno, ili da ih je za to uopće briga, koliku je šamarčinu aktualna gradska vlast opalila svojoj uglednoj nagradi dodijelivši ju (i) Jakovu Sedlaru. To je otprilike isto kao i da Nagradu Grada Zagreba dobije David Ujević Čunjo. Ne znate tko je David Ujević Čunjo? To je onaj mladić koji se pomokrio u Bandićevu fontanu na Britanskom trgu uoči njezinog 'otvorenja'.
Sedlar, naime, radi isto ono što je napravio Čunjo. Samo što je Sedlarova fontana puno veća...
