Martin Pulić-Marr se, sudeći po press materijalu, fascniniran novom britanskom rock scenom i provodima po Liverpoolu i Londonu, odlučio vratiti u Hrvatsku i okupiti bend.
Sve bi to bilo super kad mu većina pjesama ne bi zvučala kao nekakva alternativnija, "napušena" verzija Plavog orkestra, šzo se prvenstveno odnosi na prilično "balkanizirani" vokal. Kad se "pravi Englez", napisat će izvrsnu kopiju Smithsa "Sat", a ovaj čudan miš-maš stilova ne zvuči tako loše ni u "Lorraine" i "Dolazi ljeto". Međutim, ako zanemarimo spomenute zgoditke, možemo zaključiti kako je Marr ostao trajno izgubljen između Liverpoola i yu-rocka.
Izdvojit ćemo par riječi i o produkciji - ista je, naime, proglašena velikim povratkom Ivana Pike Stančića koji se odlučio ponovno ubaciti u glazbene vode nakon što je čuo demo snimke Kolodvora. I to na papiru zvuči jako lijepo, no čak i usputna preslušavanja "Dnevnika iz doline ogledala" jasno pokazuju kako je Piko radio neusporedivo bolje stvari još u doba prvih ploča Filma i Kazališta.
Tako da, kad zbrojimo nedostatke i vrline, zaključit ćemo da je Marr ipak bolji u "prodavanju magle" nego u pisanju pjesama iako mu se kakav-takav autorski potencijal ne može osporiti.