Nakon što su Zdravko i Višnja Pevec prošlog tjedna od hrvatskih građana zatražili da im pomognu uplatom jedne kune da plate izrečenu milijunsku sudsku kaznu sada su pokrenuli online peticiju. Traže potporu kako ne bi završili u zatvoru zbog gospodarskog kriminala. Koliko god visoko poletjeli hrvatski tajkuni, gotovo kao po formuli, svi su se sapleli i s visine pali na dno.
Koliko je duboko dno, znaju samo oni koji su bili i na vrhu.
"Sve svoje što sam imao uložio sam u ovu firmu. Što danas imam? Niti kuću, niti stan. I bicikl da imam i to bi mi uzeli i samnom u zatvor", požalio se Zdravko Pevec prošlog tjedna novinarima.
Tipična hrvatska priča o megalomanskom poslovnom carstvu gotovo uvijek zvuči isto. U jeku rata, s nosom za biznis, uz blagoslov prijatelja na pravim funkcijama, njihovi su poslovi procvjetali kao magnolija u proljeće. Međutim, gotovo uvijek zvuče isto.
Zlatno doba Pevecovih
Od prodaje kosilica i male obiteljske trgovine do slogana ‘Kupujte s osmjehom’ koji se zelenio ispred trgovačkih centara u svim velikim gradovima u Hrvatskoj prošlo je 10 godina. U svom najboljem razdoblju Pevec je zapošljavao četiri tisuće ljudi, imali su 18 trgovačkih centara te ostvarivali tri i pol milijarde kuna prometa na godinu.
"I Zdravko i Višnja imaju razvijen osjećaj da je uz ulazak stranih trgovačkih lanaca bila odluka tadašnje vlasti da oni tu nestanu", kazao je odvjetnik obitelji Pevec Veljko Miljević.
- Vruća linija: 'Ljudi mi pišu 'Zdravko, šalji broj računa...' Ali, budimo realni, nisam ja sirotinja'
Međutim, bili su bez političkog zaleđa. Neki čak kažu da su znali posao, ali nisu kužili 'biznis', pa je firma doslovno prerasla njihove kapacitete. Zdravko je dobio 11 mjeseci zatvora, a Višnja 722 sata dobrotvornog rada. Uz to, državi moraju vratiti 4 milijuna kuna.
Najbolje godine za obitelj Todorić
U zlatno doba, dok je svirala harmonika, privatnim helikopterom na druženja su stizali i Todorići. Za razliku od Pevecovih, Todorići su iznad Zagreba živjeli poput plemstva iz bajke. Bila je to jedna drugačija slika uspona i pada carstva.
Iako je počeo s ocem Antom prodavati cvijeće, njegov je Konzum vrlo brzo postao sinonim za trgovinu. Todorić je od 'najdražeg prijatelja' za vlastodršce, vlasnika 143 kompanije, poslodavca za 60 tisuća radnika i kičme cjelokupnog gospodarstva postao persona non grata pa je pobjegao u London.
Za prvi je kredit navodno morao založiti bakinu kuću, a za zadnji, onaj za Merkator založio je Kulmerove dvore. I on se poskliznuo na ambiciju kad je kucao na vrata koja su za njega do tada bila širom otvorena.
Todorići su uvijek imali perspektivu gazdi. Imali su svoj otok na koji su stizali vlastitom jahtom, a kartica Agrokora uvijek je radila. Iva Balent, kćer Ivice Todorića, tako ima zavidnu kolekciju torbi u vrijednosti od 280 tisuća kuna.
Ipak, dogodio se slom Agrokora. Posao je preuzela država koja je poslala izvanrednog povjerenika da spasi stvar. Stanje na računu koje je zatekao izvanredni povjerenik iznosilo je 6 kuna, a stanje duga nešto više od 40,4 milijarde kuna.
Raspad splitskog carstva
Iako i dalje prilično dobro pliva i Kerumovo se, Splitsko carstvo – raspalo. Godinama je zavlačio, no stečaj ga je sustigao. Vjerovnici prijavljuju tražbine. A osim tvrtke ostao je bez nekretnina po otocima, u Splitu, Zagrebu, Dubrovniku...
Baš se uz njegov početak često šuškalo, ali nikad dokazalo, da je prodavao humanitarnu pomoć. Toliko mu se omililo ići uz dlaku s politikom, da je i sam u nju ušao - postao je gradonačelnik.
Međutim, i njega je preveliki zalogaj (hotel Marjan) povukao prema dnu. Od carstva su ostale samo žute Kerum vrećice za koje se nekoć govorilo da su nepoderive.
Od skromnog ugostitelja iz Sloboštine preko vlasnika 176 tvrtki
Još jedna ruina u tom gradu, Koteks, povezuje Keruma s kraljem tajkunske privatizacije 90-ih, Miroslavom Kutlom. Od skromnog ugostitelja iz Sloboštine preko vlasnika 176 tvrtki, i to nekih rudnika zlata poput Tiska, do lica s tjeralice. Kutle je uspio urušiti sve što mu je politika prepustila u ruke.
Kako pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ne bi pali u zaborav, promijenjen je i zakon u vrijeme Jadranke Kosor, ali očito bez uspjeha. Josip Gucić je u Beogradu, a Kutle u Bosni i Hercegovini. Oslobođeni su optužbi.
Vrhunac moći Ive Sanadera
Etiketa ratnog profitera ozbiljno je visila nad glavom Ivi Sanaderu.
"Možda nisam najzaslužniji za Hrvatsku samostalnost i njenu afirmaciju, ali bogami nisam ni ratni profiter", govorio je tako Ivo Sanader na sudu no nije upalilo. Sud ga je proglasio krivim za ratno profiterstvo uz zatvorsku kaznu od svije i pol godine.
Sanader je sa sobom povukao još jednog moćnog tajkuna, zaštićenog političkim krilom Roberta Ježića. Bivši vlasnik Diokija i ključni svjedok protiv bivšeg premijera u slučaju primanja mita od mađarskog MOL-a, trebao je, no nikad nije, državi uplatiti 5 milijuna eura.
Ivan Radošević, nekad poznati vlasnik Tvornice Autobusa Zagreb, u Njemačkoj je dočekao oslobađajuću presudu za ratno profiterstvo. A lista tajkuna iz vremena privatizacije ovdje, naravno, ne staje.
Većina procesa još traje, neka lica su i na tjeralicama.
