Sve češće se ističe da svatko treba biti odgovoran prema svome i tuđem zdravlju, no rijetko se spominje da su potrebni i neki socio-ekonomski preduvjeti pogotovo s obzirom na to da brojni građani i građanke muku muče s brojnim ekonomskim, društvenim i zdravstvenim problemima.
Iako ima nezanemariv broj onih građanki i građana koji su doista neodgovorni prema svojem zdravlju, ipak u široj zdravstvenoj jednadžbi koja se ne može oslanjati samo na individualan pristup izostaje podrobnije promišljanje o tome koliko si zdravlja građani i građanke u Hrvatskoj mogu priuštiti i što nas čeka u budućnosti uzimajući u obzir klimatsku krizu?
Je li živjeti zdravo (što uključuje i zdravu prehranu) samo za dobrostojeće ili je riječ o mitu i koliko nam svima nedostaje i kvalitetna edukacija o prehrani, a pogotovo usklađenost različitih javnih politika poput obrazovne, okolišne, radnog zakonodavstva … s onom zdravstvenom?
- 'Podrška mentalnom zdravlju treba biti dostupnija svima, a ne samo povlaštenima'
- (Ne)moguća misija: Može li Hrvatska po uzoru na Novi Zeland imati 'proračun blagostanja'?
Osim primjerice redovite tjelesne aktivnosti te dobrog sna, među ključnim elementima zdravog načina života svakako je prehrana, a na tom polju generalni savjeti dobro su poznati: preporuka je da se konzumira manje ugljikohidrata te više cjelovitih žitarica. Ako govorimo o unosu bjelančevina, odabir izvora istih treba biti više biljnog podrijetla kao što su mahune, grah i slično, a treba smanjiti unos crvenog mesa. Također, definitivno bi bilo poželjno povećati unos ribe, a svakako se preporuča i veći unos povrća od onog trenutnog.
''S obzirom na stalan porast cijena hrane, hraniti se zdravo
moguće je unutar svojih financijskih mogućnosti, ali postaje sve
veći izazov'', istaknula je za Vijesti.hr Eva
Pavić, rukovoditeljica Sektora za prehranu i dijetetiku
KBC-a Zagreb.
''Općenito se smatra da je 'zdravija' hrana skuplja, što zapravo
i ne mora biti točno, ponekad su gotovi industrijski proizvodi
skuplji, a ujedno nutritivno siromašniji, nego ono što sami
pripremimo u svom kućanstvu'', napominje Pavić, ali i
upozorava: ''Iako je Vlada snizila stope PDV-a s 25 na 13 posto
od početka godine na svježe meso, ribu, jaja, voće i povrće,
očekivano pojeftinjenje nije se dogodilo u potpunosti.
Pojeftinilo je donekle voće. Povrće varira s obzirom na sezonu,
no čini se da je sada skuplje nego prije, a očekivano
pojeftinjenje ribe koja se svrstava u kategoriju zdravije hrane
nažalost nije se dogodilo ili ako jest, onda je sniženje
zanemarivo. Konkretno prije donošenja ove mjere cijena lososa i
tune bile su 100 kuna po kilogramu, a sada su 120 kuan po
kilogramu, barem u većini ribarnica''.
Kvalitetna riba trebala bi se jesti barem jednom tjedno zbog omega - 3 masnih kiselina koje štite srce, a uz to je i niskokalorična namirnica. Bakalar, recimo, ima samo 70 kalorija na 85 grama i čak 15 grama proteina.
Da treba voditi brigu o tome da su građani i građanke danas cjenovno osjetljivi, svjesni su i u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i prehranu (HAPIH) pa napominju da ''stoga treba sugerirati unos ribe koje su pristupačnije našim potrošačima, kao što su npr. skuše ili srdele''.
Sve ranije navedene namirnice nisu cjenovno zahtjevne, ističu iz HAPIH-a, pozivajući se na istraživanje Eurobarometra, koje je provedeno u travnju 2019. godine na području Hrvatske ,a prema kojemu su sigurnost hrane, cijena i podrijetlo hrane tri najvažnije stvari na koje ljudi obraćaju pažnju prilikom kupovine hrane. Istovremeno, okus i hranjivi sadržaj hrane te etika i uvjerenja kupaca ocijenjeni su kao znatno manje važni te se iz navedenog može zaključiti da je u Hrvatskoj cijena namirnica prioritet u odnosu na tzv. zdravu hranu, odnosno njezin hranjivi sadržaj.
Kad se govori o obrocima, doručak se ističe kao kraljevski početak, a Pavić je napravila nutritivnu i financijsku usporedbu omiljenog doručka u Hrvatskoj i njegove 'zdravije' varijante sa zobenim pahuljicama: ''Razlika je velika jer 'zdravijim' doručkom unesemo trećinu dnevnih potreba za kalijem, kalcijem, magnezijem i željezom te zdraviju opciju masnoća i značajnu količinu prehrambenih vlakana dok kroasanom uglavnom unesemo zasićene masti i jednostavne šećere, a gotovo bez minerala, vitamina i vlakana što ga čini nutritivno siromašnom hranom''.
Činjenica jest da nam svima nedostaje edukacija o pravilnoj prehrani, također napominje Pavić naglašavajući da to ide u prilogu porastu pretilosti i kroničnih nezaraznih bolesti, prvenstveno šećernoj bolesti i nekih vrsta karcinoma koji su usko vezani uz nepravilne prehrambene i životne navike.
Savjeti liječnika i nutricionista po pitanju zdrave prehrane utemeljeni su na znanstvenim istraživanjima i smjernicama struke koje se odnose na smanjenje kroničnih nezaraznih bolesti porijeklom od hrane, a s ciljem prevencije i liječenja ovih bolesti.
''Smanjenje tereta kroničnih nezaraznih bolesti prioritet je zemalja članica Europske unije s obzirom na to ove bolesti pogađaju osam od 10 osoba starijih od 65 godina. Procjenjuje se da godišnji trošak kroničnih nezaraznih bolesti za Europsku uniju iznosi 115 bilijuna eura. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u svom izvještaju iz 2010. godine donijela je preporuke o konkretnim aktivnostima koje treba provoditi svaka država, naravno, u skladu s nacionalnim politikama i rezultatima prehrambenih navika kao i općem zdravstvenom statusu nacije. Taj stav su 2011. i Ujedinjeni narodi Deklaracijom o nezaraznim kroničnim bolestima koja je rezultirala prihvaćanjem plana od strane svih članica, uključujući i Hrvatsku'', ističe Darja Sokolić, ravnateljica HAPIH-a.
''Hrvatska ima dosta dobre donesene nacionalne preventivne programe, nacionalne smjernice, pravilnike i zakone, ali smo jako loši u njihovoj provedbi i primjeni u praksi. Kao primjer navela bih Nacionalne smjernice za prehranu učenika u osnovnim školama izdane od strane Ministarstva zdravstva, koje su stručne, dobro napisane, prilagođene potrebama djece, ali nisu provedene u većini osnovnih škola u Hrvatskoj'', upozorava Pavić.
S obzirom na to da je vrijeme blagdana, ali riječ je o važnoj
preporuci koja vrijedi uvijek, kupnja hrane treba biti planirana
i organizirana kako se ne bismo doveli u situaciju da kupljenu
hranu moramo bacati, ističe Sokolić: ''Ako govorimo o širem
kontekstu i osvrnemo se na bacanje hrane, još uvijek se najveća
količina bačene hrane baci u domovima – čak 53 posto od ukupne
bačene hrane. Stoga aktivnosti Ministarstva poljoprivrede i
HAPIH-a idu i u smjeru edukacije potrošača kako bi se smanjilo
bacanje hrane''.
A najčešći razlozi bacanja hrane u kućanstvima su upravo
izostanak planiranja kupnje ili impulzivna kupnja, kupnja
prevelikih zaliha hrane, prevelike porcije, nečitanje i/ili
nerazumijevanje deklaracija na proizvodu i često posljedično,
nepravilno čuvanje i skladištenje hrane. Dosadašnja istraživanja
upućuju na to da najviše hrane bacaju samci, zatim obitelji s
malom djecom, stanovnici u većim gradovima te obitelji s većim
prihodima i mladi ljudi do 25 godina.
Infografika
s rezultatima istraživanja (Izvor: doktorski rad Branka Ilakovac,
2018)
''Potrošači koji imaju razvijene navike planiranja, koji
sastavljaju tjedne jelovnike, provjeravaju stanje namirnica prije
odlaska u kupovinu i imaju popis kojega se pridržavaju u nabavci
bacaju mnogo manje. Također, važni su znanje i vještine kod
planiranja i pripreme obroka pa osoba koja pripremi točnu
količinu jela za sebe i svoje ukućane neće biti u situaciji
baciti hranu. Isto tako, kreativni u kuhinji će vješto
iskoristiti ostatke obroka za pripremu novoga jela ili
iskombinirati u idućem obroku, a oni koji nemaju te vještine i
znanja vjerojatno će ih bez mnogo razmišljanja baciti u smeće'',
istaknula je ranije za Vijesti.hr upozorava Branka
Ilakovac iz Centra za prevenciju otpada od hrane,
koja je doktorirala upravo na temu ponašanju kućanstava u
postupanju s otpadom od hrane.
Također, temeljem istraživanja ustanovljeno je kako samo oko trećine hrvatskih građana razumije razliku rokova trajanja 'upotrijebiti do' i 'najbolje upotrijebiti do' pa je to nerazumijevanje također često razlog bacanja hrane u kućanstvima. U svrhu edukacije Ministarstvo i Agencija su izradili edukativni video spot, no kao što redovito upozoravamo - problematika bacanja hrane prisutna je u cijeloj Europskoj uniji - na području EU godišnje se u kućanstvima baci čak oko 92 kilograma hrane po članu kućanstva.
Sa stajališta sigurnosti hrane, posebnu pažnju treba posvetiti pravilnom rukovanju hranom, napominju iz HAPIH-a: ''Najčešće greške prilikom pripreme hrane su omogućavanje doticaja sirove i termički obrađene hrane te nedovoljno posvećivanje pažnje pravilima higijene i nepostizanje potrebne temperature u svim fazama čuvanja i pripreme hrane (nedovoljno niske ili nedovoljno visoke temperature)''.
Stoga je važno pridržavati se ovih preporuka:
- prije rukovanja hranom obavezno oprati ruke, radne površine i pribor vrućom vodom i deterdžentom
- prije termičke obrade namirnice temeljito oprati
- namirnice koje kuhate potpuno termički obraditi (temperatura iznad 65 °C) i konzumirati u roku od najdulje dva sata nakon obrade ili ih čuvati u hladnjaku na temperaturi ispod 5 °C
- izbjegavati pripremu jela od termički neobrađenih jaja (jaja dobro ispeći ili skuhati)
- pripremljeno jelo ne smije stajati duže od dva do tri sata na sobnoj temperaturi
- odmrzavanje hrane kao i podgrijavanje obavite u što kraćem roku bez duljeg stajanja na sobnoj temperaturi
- sirovu hranu odlagati u zatvorene i zasebne posude te držati u hladnjaku na temperaturi ispod 8 °C,
- zaštititi hranu od kontakta s insektima
- polukrvavo, nedovoljno pečeno meso s roštilja ljeti treba izbjegavati (nikako vraćati meso u posudu u kojoj je bilo marinirano)
- prilikom kupovine zamrznute proizvode kupovati posljednje.
Ako jelo nije pohranjeno u hladnjak, za nekoliko sati patogeni i ostali mikroorganizmi mogu se umnožiti u većem broju i utjecati na sigurnost te hrane i ona postaje prijetnja za zdravlje. Stoga je od iznimne važnosti provođenje dobre higijenske prakse u vlastitoj kuhinji/domaćinstvu i pravovremena pohrana hrane u hladnjak.
Što
se tiče sustava sigurnosti hrane u Hrvatskoj, a tako i na
području cijele EU, on je utemeljen na preventivnom pristupu te
dobro organiziranom institucionalnom okviru u okviru kojega
postoje brojni alati koji doprinose zaštite građana i građanki u
pogledu sigurnosti hrane, ističu iz HAPIH-a.
Međutim, iako u Hrvatskoj bacamo manje hrane nego drugi u EU, i
dalje imamo problem - ne samo moralni, nego i ekološki i
ekonomski, a doniranje hrane uvelike pridonosi rješavanju
sva ta tri segmenta, o čemu smo također pisali istražujući gdje
je i kako zapeo projekt Hrvatskoj prijeko potrebne banke hrane.
