Znate one anegdote, čuli ste bar jednu, o pijanim razgaljenim očevima koji su u pratnji jednako pijanih i razgaljenih kumova matičaru pogrešno profrfljali ime svoga novorođenog čeda pa se tamo neki mali sada zove Vlažimir umjesto Vladimir, a neka mala neutješna Anestezija uvjerava prijateljice da se trebala zvati kao ona ruska princeza iz Diznijeva crtića. Na takve me anegdote podsjetila ekipa predvođena šibensko-kninskim županom Markom Jelićem koja je nedavno u Zagrebu osnovala stranku Akcija za promjene s nesretnim akronimom AP. Jedina je razlika u tome što nisu bili pijani, samo razgaljeni, dok su svome političkom novorođenčetu davali ime.
Koliko, naime, godine 2023. trebaš biti politički nepismen od A do… P da stranci daš naziv čija je kratica AP? Jako. Kao da si, recimo, 1990. u Hrvatskoj osnovao Stranku konzervativnog jedinstva i tumačio puku da si njenom kraticom "marketinški pogodio trenutak". Upravo je tim riječima predsjedavajući supredsjednik Akcije za promjene uvjeravao javnost, a valjda i samoga sebe, da nije zabrljao. A jest. Jer zdravorazumski gledano, a ne marketinški, nekoliko je razina lošeg u akronimu i nazivu novoosnovane stranke.
Ne bi 'pogodili' ni da su stranku nazvali AK-47
Prvo, tobože zagonetni inicijali izvjesnog AP-a se - ako su Jelić i apeovci štogod propustili dok su začinjali stranku - već mjesecima posprdno povlače po medijima i plutaju u otpadnim vodama afere koju istražuje Ured europskog javnog tužitelja i koja tek treba dobiti zamah i sudski epilog. Kada u tražilicu ukucate 'AP' iskaču vam pojmovi 'afera', 'istraga', 'DORH'… Pa ili sam slabovidan ili ne vidim što su to osnivači Akcije za promjene "marketinški pogodili". Čini se da ne bi pogodili ni da su stranku nazvali AK-47.
Evo, pročitajmo s pažnjom što je Jelić, govoreći na televiziji N1, rekao o akronimu svoje stranke: "Marketinški se pogodio trenutak. Nije aluzija na ono što mnogi misle. Zgodno je da je u ovom trenutku povezivo s nečim što je medijski dosta “in”. Ne bih ulazio previše u to. Mi znamo što je bilo namjera – Akcija za promjene."
Ključna rečenica u toj izjavi glasi: "Ne bih ulazio previše u to." Da je "ušao u to" ne bi njemu i kolegama neki marketinški šaner prodao Gućija pod Guccija. A ako su AP smislili sami i ako im je to zaista "in" - još gore!
Ako ideš u ring ne nosiš dres s inicijalima protivnika
Drugo, ako ideš u ring, ne navlačiš na sebe dres s inicijalima protivnika. Osim ako nisi prodao meč. Ili nemaš pojma. Ili imaš savjetnike i PR stručnjake koji misle da imaju pojma.
AP je naširoko profaniran akronimski biljeg i uteg Andreja Plenkovića - nitko mu se do objave famoznih, možda čak fejkanih sms-prepiski, nije na taj način javno obraćao. Pa kad danas ili iduće superizborne godine kažete "AP", prva asocijacija jest i bit će Andrej Plenković, šef HDZ-a, a ne neka nadobudna novoosnovana stranka. Ili je možda plan da time bar malo skrenu pažnju dok pravi AP s čela ne oriba neželjeni žig?
Netko bi na sve ovo rekao: Zemljo, otvori se! Ali ne treba, apeovci sami pod sobom kopaju jamu, uzimajući za akronim inicijale s kojima se ruga pola države.
Sve 'akcije' završavale kao APstrakcije
I treće - otrcanost.
Do sada je jedanaest stranaka u Hrvatskoj imalo 'akciju' u svome nazivu: Akcija mladih, Akcija umirovljenici zajedno, Dalmatinska akcija, Akcija bjelovarsko-bilogorska, Akcija Hrvatske republikanske seljačke stranke. Akcija slavonsko-baranjskih umirovljenika, Akcija socijaldemokrata Hrvatske, Akcija za bolju Hrvatsku, Građanska akcija Lumbarda, Srednjoeuropska akcija i Zelena akcija Split.
Osim donekle Dalmatinske akcije i Akcije socijaldemokrata Hrvatske, nijedna nije ostavila bogzna kakav trag. Većina ih više nije aktivna, a aktivnosti preostalih jedva da se bilježe. Njihovi politički (ne)uspjesi nemaju puno veze s nazivom, moguće je da nisu znale "marketinški pogoditi trenutak". Taj trend djelatne, parolaške kinetičnosti u stranačkom nazivlju (Pokret za Hrvatsku; Promijenimo Hrvatsku!; Naprijed Hrvatska!; sve gorespomenute 'akcije'…) nije odmicao dalje od semantičke ambicioznosti. U političkoj praksi svaka bi 'akcija' uglavnom završavala kao apstrakcija. Ups… APstrakcija!
A loš politički marketing, prefrigani PR maheri, terminološke dosjetke koje su jeftine (Stranka s imenom i prezimenom), arhaično patetične (Odlučnost i pravednost) ili prepisane sa španjolskog (Možemo!) i ekipe koje nakon prvih uspjeha na lokalnoj razini već ciljaju na obje strane Markova trga - poprilično upropaštavaju idejno i kadrovski ionako ubogu domaću političku scenu. Zato gore, na tom trgu, uglavnom imamo negativnu selekciju - najbolje od najgorega.
