Zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, bivši pročelnik Gradskog ureda za financije te dugogodišnji prijatelj i suradnik Milana Bandića, Slavko Kojić dao je svoj osvrt na političku ostavšitnu preminulog zagrebačkog gradonačelnika.
“To je jedan šok i treba neko vrijeme da se čovjek konsolidira i postane svjestan te činjenice. Naravno da sam ostao zaprepašten kad je novinar u noći nazvao i pitao je li istina da je Milan preminuo. Nakon toga, tu noć više nije bilo spavanja. Pogođen sam jako time i svim onim remećenjem priprema za izbore”, rekao je Kojić za N1.
S Bandićem se posljednji put vidio dan prije njegove smrti. Razgovarali su o kazni koju su dobili jer su na izborima imali previše žena na listi. To pokazuje da Bandić nije usporavao tempo, unatoč brojnim zdravstvenim tegobama. Liječnici i njegovi savjetnici su ga upozoravali na to, no on ih je ignorirao.
“Njegov profil je eliminirao to. On je samo znao raditi, raditi i raditi – to ga je odmaralo i opuštalo. Nažalost, to ima svoju cijenu. Ne može se u nedogled tako ići. Doktori su prije pet ili šest godina prognozirali upravo ovakav ishod koji se dogodio", rekao je Kojić.
Upravljanje SDP-om
Bandić je bio 21 godinu na čelu grada, ali Kojić nije komentirao njegovo vođenje metropole, već stvaranje zagrebačkog SDP-a. “Ja sam subjektivan pa mi je teško govoriti. Kad vrijeme odmakne vjerojatno će drugi bolje o tome govoriti nego ja, jer ja sam pozvan da na neki način afirmativno govorim. Nitko nije idealan ni svetac, tako da će biti i nekih elemenata za utvrđivanje nedostataka u njegovom vladanju Zagrebom. Jedna od političkih ostavština koja mi se dopada je što je on i u SDP-u, a i kasnije, stranku nije koristio kao ideologiju nego kao sredstvo. Mnogi koriste stranku kao ideološku kolijevku iz koje dokazuju svoju orijentaciju, a njemu je stranka značila samo sredstvo za afirmaciju i dolazak na vlast”, rekao je Kojić.
“On je bio zaljubljen u Račana, to je bila ljubav nesaglediva. On je o Račanu pričao kao o svecu. Tu je priča počela. Svi su dolazili Bandiću. On je jedan komunikativan čovjek i svi su ga jednako doživljavali. Pamti imena, prezimena, povezanost između ljudi, događaje…
Ništa nije postojalo osim tog nukleusa na Pešćenici, raspao se sustav uzduž i poprijeko. Mrzili su nas, ljudi su pljuvali po nama, kriomice smo išli na sastanke. Nas su stalno legitimirali, bilo je svega i svašta. On je u tom ambijentu gradio. Imali smo jedino podršku s Trnja od gospodina Slobodana Ljubičića. Ostale gradske četvrti – nigdje ništa. I od tog nigdje ništa počelo se raditi i stvarati. Kad su bili izbori, Bandić je prvi išao i lijepio plakate zajedno s nama po Zagrebu.
Kasnije, Bandić se s tim svojim manama ili vrlinama saplitao u mehanizme koje je mainstream stranke provodio i režirao pa je došlo do određenih nesuglasica. Ali, bila je kohabitacija. Nije mogao Račan zaboraviti sve što je Bandić doprinio u razvoju SDP-a u Zagrebu pa i u Hrvatskoj. To je velik, nemjerljiv doprinos. Znao je s kim ima posla”, dodao je Kojić, navodeći da je odnos među Račanom i Bandićem kasnije zahladio.
Za odnos Bandića i Zorana Milanovića, Kojić tvrdi da je bio hladan. Zasmetalo mu je što je Milanovića na izborima 2009. tvrdio da je Bandić najbolji kandidat za gradonačelnika, a sam je nosio izbornu listu. Prokomentirao je i Bandićev pokušaj osvajanja Pantovčaka.
“Nama se ta ideja nije sviđala jer gubimo gradonačelnika, a ne znamo hoćemo li dobiti predsjednika. Ja sam tu sljedećeg mišljenja: loš je pukovnik koji ne želi biti general. Kad ste u nekom poslu, napredujete do granica nemogućnosti. On je sasvim logično poželio i organizirao da bude predsjednik, iako su po mene ovlasti predsjednika manje nego gradonačelnika grada Zagreba. On je dijete sela koje s ambicijama došlo u Zagreb i ostvario je svoj san. Očito je imao želju popeti se do vrha”, rekao je i dodao:
“Gradio sam s Bandićem SDP. Po meni je bio najbolji kompromis da smo ostali svi zajedno i da smo frakciju napravili u stranci. Frakcije postoje u svijetu. Onda se kroz to radi i pregovara. To bi možda omogućilo i dva kandidata. Mi mislimo da je on bolji kandidat od Josipovića, a ovi su mislili da je Josipović. Na kraju je Josipović bio taj mandat, mogao je i drugi bez ikakvih problema samo da je malo strože pogledao na Milanovića, ali nije imao tri čiste to napraviti tako da je izgubio sve ono što je skupio”, kazao je Kojić.
'Suspekcija postoji, ali nije dokazana'
Mnogobrojni Bandićevi kritičari tvrde da je on razvio upravljački model temeljen na korupciji, klijentelizmu, podobnosti i pogodovanju. Kojić je istaknuo da to ne drži vodu.
“Meni je to nepoznato. Ispast ću smiješan jer je javni diskurs postavljen tako da suprotstavljanje toj tezi izgleda kao jurišati na vjetrenjače. Tri stvari su bitne: on je sigurno umro kao gradonačelnik, on sigurno nije izgubio na izborima i nevin je čovjek na sudu. Od svih tih afera nijedna nije dokazana. Suspekcija postoji, ali nijedna nije dokazana. Javni diskurs je tako postavljen da je na njega dignuta galama da čovjek ispada glup i blesav ako nešto drugačije govori. Onda dolazi do sudova i onda kažu da su i sud potkupili.
Bandić je najgori bio prema tim svojim bliskim suradnicima. Svima je omogućio neku satisfakciju koji su mu protivnici, ali oni koji su uz njega stajali oni funkcionirali… vjerojatno ih je smirivao tako. Mi koji smo bili uz njega, nismo ni tražili, dobili smo ono za što smo plaćeni, a ovo ostalo – bili smo veliki frendovi”, dodao je Kojić.
Prokomentirao je i ogroman dug u gradskom proračunu, koji se, prema procjenama, kreće od 600 milijuna do dvije milijarde kuna. On, kao bivši pročelnik za financije, ne vidi u tome svoju odgovornost, niti krivi Gradsku upravu zbog financiranja, a često i preplaćivanja nepotrebnih projekata.
“Ne znam otkud ti izvori. Imate direktni dug koji je oko 1,3 milijardu kuna i potencijalni dug. Kako je taj dug nastao? Zbog toga što država provodi politiku tako da na teret proračuna jedinica lokalne samouprave, uzela je općinama, gradovima i županijama iz proračuna sredstva i podijelila u plaće. To se dogodilo svim jedinicama lokalne samouprave. To se da riješiti”, rekao je Kojić.
Nitko mu nije ravan
Prisjetio se i osnivanja BM365 - Stranke rada i solidarnosti. Tvrdi da je s nekim vrlo utjecajnim članovima tada imao velikih problema. Bilo je to vrijeme kada je Bandić bio u Remetincu, ali je i dalje imao upravljačku moć.
“Nisam bio ni na osnivačkoj skupštini. Kad je konstitutivni odbor imao sastanak, a Bandić je iz zatvora poručio da je on predsjednik, Slavko će biti uz njega, a ostalo podijelite. Ovo je prvi put za javnost. Neki su članovi demonstrativno napustili konstituirajuću sjednicu. Ni danas mi nije jasno zbog čega. Kad se on vratio iz pritvora, prvo je mene kooptirao u sva tijela. Dakle, to je čovjek koji meni vjeruje i ja sam njemu cijelo vrijeme vjerovao. Koju sam ja muku imao u gradu sa Sandrom Švaljek, to nitko ne zna. To je bilo strašno nešto. Žena je oktroirala vlast, išla je birati novu upravu Holdinga”, kazao je Kojić, dodajući da je to htjela napraviti u suradnji s Head hunter agencijom, a na kraju se ispostavilo da je nekim od kandidata pisala pitanja ili su joj bili prijatelji.
Ipak, o budućnosti stranke nije htio govoriti, a kandidati za novog gradonačelnika, prema njegovom mišljenju, nisu ravni Bandiću. “Što se tiče kandidata, Milan je visoko postavio ljestvicu, bez obzira tko bude, neće mu biti lako približiti se kapacitetima koje je on postavio. Nisu kapacitirani da bi mogli biti ravni Bandiću”, kazao je Kojić i potom prokomentirao najvećeg favorita, Tomislava Tomaševića iz Možemo!: “Ne znam što je on radio u životu. Ne znam što je ta ekipa Tomaševića, koja je referenca, jesu li ikad išta radili?", upitao se.
