Bivši predsjednik Stjepan Mesić ne želi se - kao što to čini otkad je sišao s funkcije - upuštati u sukob s Vladom, stoga odbija komentirati protjerivanje libijskog diplomata Abdulkarima Naasa, rečeno nam je u Uredu bivšeg predsjednika.
Ipak, kako doznajemo, bivšem predsjedniku se po glavi motaju tri pitanja.
Prvo glasi: "Zašto se s progonom čekalo tjednima nakon objave spornog intervjua?"
Podsjetimo, Naasov intervju Večernjem listu objavljen je još 25. ožujka, a hrvatska diplomacija ocijenila kako su njegove izjave "neprimjerene i suprotne uobičajenom diplomatskom djelovanju" gotovo dva mjeseca kasnije - 19. svibnja. Ili je još nešto rekao negdje drugdje? Tu dolazimo do drugog pitanja.
Neautorizirani intervju
"Zašto se ne uzima u obzir što je otpravnik poslova libijskog veleposlanstva u Zagrebu kazao kako intervju nije bio autoriziran i da nije govorio onako kako ga je list citirao?"
Osim toga, MVPEI nije precizirao smatraju li intervju Naasovim krimenom koji je doveo do oduzimanja diplomatskog statusa i upute da se "u razumnom roku" udalji iz Hrvatske.
Naas je, podsjetimo, u verziji intervjua Večernjem listu koja je objavljena nahvalio Mesića kao osobu koju je u Hrvatskoj ponajviše zanimalo na koji način može pomoći da se sukobi između prosvjednika i Gadafijevih snaga riješe mirnim putem i ponudio se da bude posrednik. Izrazio je i žaljenje što je ministar Gordan Jandroković dao legitimitet napadu na Libiju i ignorirao činjenicu da su Gadafijeve snage pomogle u spašavanju radnika brojnih tvrtki koje su obavljale poslove u Libiji u trenutku izbijanja krize.
No, obrušio se i na NATO optužujući ga za agresiju i "navodno štićenje civila", jer je do 25. ožujka "u njihovom bombardiranju već ranjeno više od tisuću ljudi i poginulo ih je više od stotinu".
"Oni pomažu libijskom narodu tako da ga svaki dan gađaju dalekometnim projektilima, a svako dijete koje zbog toga pogine je Gadafijev vojnik", stoji u intervjuu. Optužio je također SAD za šurovanje s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Katarom koji su pogođeni krizom te se iz nje pokušavaju izvući "tuđim kapitalom", odnosno napadom na Libiju koja je bogata plinom i naftom. Osim toga, navodi i kako libijski novac, stotine milijardi dolara na računima po svijetu, koji je zamrznut s objašnjenjem da pripada Gadafiju, libijski narod više nikada neće vidjeti jer će se njime sanirati šteta krize.
Iznio je i stav Gadafija da nije mogao učiniti ništa drugo nego se boriti se protiv prosvjednika "koji na ulice izlaze naoružani raketnim bacačima, koji viču: 'Idemo na Tripoli' i koji napadaju vojarne i policijske postaje te otimaju oružje" i među kojima su bili i pripadnici al-Kaide i radikalni muslimani.
300.000 leševa i živi diktator
I dok se u Haagu piše optužnica protiv Moamera Gadafija, u Mesićevim krugovima se pitaju: "Zašto optužnica protiv predsjednika Sudana Omara al-Bashira stoji na tom sudu već godinama?"
Radi se, naime, o čovjeku kojega međunarodna zajednica smatra odgovornim za smrt 300.000 ljudi u Darfuru i progon 2,5 milijuna ljudi, optuženom za ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, a tužiteljstvo je dva puta pokušalo podići i optužnicu za genocid. I dalje je predsjednik Sudana i zasad ni jedna moćna svjetska sila nije "blagoslovila" njegovu likvidaciju ili hvatanje po svaku cijenu, kao u slučaju Gadafija.
Odnosi prekinuti napola
Hrvatska je, podsjetimo, u četvrtak "polovično" prekinula diplomatske odnosa s Libijom, što Ministarstvo vanjskih poslova opisuje na sljedeći način: "Hrvatska ne prekida diplomatske odnose s Velikom Socijalističkom Narodnom Libijskom Arapskom Džamahirijom, ali će do daljnjeg prekinuti komunikaciju s libijskim diplomatskim predstavništvom u Zagrebu".
Zatvaranje svog veleposlanstva u Libiji tumači kao "privremeno" i izazvano sigurnosnom situacijom.
Vezani članci:
arti-201105190687006 arti-201103220944006 arti-201105010017006 arti-201105200046006 arti-201103010991006
