DISCIPLIN A KITSCHME: Opet (Mascom Records)
Dušan Kojić – Koja i njegova Disciplin A Kitschme po svemu sudeći nikad neće prestati obogaćivati svoju glazbu novim, dotad gotovo neiskorištenim utjecajima te se svaki put pretvoriti u barem malo drugačiji bend.
Na novih 10 pjesama (uvodna „Opet“ tek je petnaestak sekundi dugačak intro) izuzetno važnu je ulogu odigrao novi član, vinkovački usnoharmonikaš Igor Djeke, poznat i po nizu hvaljenih i vrlo zanimljivih izdanja objavljenih pod imenom Harp Explosion.
Upravo zahvaljujući njemu, Disciplina je svom zaglušujuće bučnom i beskompromisnom koktelu funka, noisea, drum'n'bassa i Hendrixovskih solaža, odsviranih na vjernom Rickenbacker basu, pridodala i onaj prašnjavi, vječno inspirativni rhythm'n'blues. Djeke je tako, na neki način, naslijedio davnašnju brass sekciju Kičme i približio „zvučnu sliku“ legendarnim albumima s kraja osamdesetih, pri čemu je važno naglasiti da ga je Koja izgurao skoro pa u prvi plan te mu prilikom instrumentalnih dijelova dao prostora koliko i samome sebi.
Tih instrumentala na „Opet“ ima koliko hoćeš, pa većina skladbi traje oko osam-devet minuta, zbog čega stvarno jedva čekam provjeriti kako će „Biti imun (na ovaj nemar)“, „Spas je fonk“ i „Hendriks, Hendriks!“ zvučati na stageu.
Ono što je, međutim, najvažnije jest da Disciplina i dalje spada među rijetke koje ćete, kada ih primjerice puste na radiju, bez ikakve sumnje prepoznati već nakon dva-tri uvodna tona distorziranog basa i koje ni u bunilu nećete zamijeniti za neki drugi bend.
Za kraj ću se kratko osvrnuti i na tekstove – Koja u dva-tri stiha često kaže više nego većina u čitavoj pjesmi te poput poruka s uličnih grafita („Reci ruke u vis“, „Zaboravili rokenrol, otišli u šoping mol“) samo jednom frazom savršeno definira sve probleme i horore života u 21. stoljeću. Kako u ovim našim vukojebinama, tako i bilo gdje na tom „obećanom“ Zapadu.
Ocjena: 8,5/10
