Treba li rasvijetliti okolnosti smrti Milana Bandića?
S jedne strane novinari objavljuju sve više podataka koji upućuju na to da su bliski suradnici Milana Bandića, liječnici i političari, obmanjivali javnost, odnosno da su svjesno izgradili lažnu priču o okolnostima smrti Milana Bandića, a s druge strane je zavjet šutnje, nitko ne želi službeno odgovoriti što se točno dogodilo.
A time se otvara nekoliko dimenzija problema. Prvo, tu je reakcija zdravstvenog sustava. Jesmo li svi jednaki u trenucima kada trebamo hitnu intervenciju. Običnim građanima se poručuje da zovu broj Hitne pomoći, da čekaju, da odgovaraju na bezbroj pitanja s druge strane, a za elitu se zove ravnatelja Hitne, ili liječnike direktno – i oni dolaze. Nadamo se da će Hrvatska liječnička komora ispitati postupke uključenih liječnika.
Osobito s obzirom na sumnje da je jedan od liječnika, ujedno i prijatelj Milana Bandića – aktivno sudjelovao u laganju i osmišljavanju poželjnog scenarija. Drugo, ako se dokaže da su lagali i visokorangirani članovi Bandićeve stranke, to će biti novi teret za stranku. Pojednostavljeno rečeno, osoba koju će Bandićeva stranka sada izabrati za lidera, a po svemu sudeći to će biti Jelena Pavičić Vukičević, morati će pojasniti što je znala i je li aktivno sudjelovala u lažiranju okolnosti smrti.
Treća dimenzija problema jest to licemjerje, ne samo onih koji su osmišljavali poželjnu sliku posljednjih trenutaka gradonačelnika Bandića, nego i javnosti – koja jednim dijelom prihvaća i odobrava kao društveno prihvatljivo lažiranje posljednjih trenutaka političara.
No, ne smije se dopustiti da bude prihvatljiva šutnja cijelog sustava i svih aktera. Ovo je događaj koji se ne može samo tako podmesti pod tepih. Građani grada Zagreba imaju pravo znati jesu li se lažirale okolnosti Bandićeve smrti ili nisu.
O sukobu Plenkovića i Milanovića oko Vrhovnog suda
Radi se o iznimno kompliciranom slučaju koji razotkriva i slabosti u hrvatskom zakonodavstvu, i činjenicu koliko je jak upliv aktualne politike na kreiranje i tumačenje zakona, ali i cjelokupno funkcioniranje pravosuđa. S jedne strane imamo predsjednika koji se u ovom slučaju s punim pravom poziva na Ustav i svoje ustavno pravo da predlaže predsjednicu ili predsjednika Vrhovnog suda, a s druge strane imamo premijera i HDZ koji se pozivaju na Zakon o sudovima i proceduru s javnim pozivom, koji je zapravo bio politička kreacija kojom se htjelo svojedobno spriječiti predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović da na tu poziciju postavi Ivana Turudića – kreacija u kojoj je sudjelovao i SDP.
No, umjesto da sada Zoran Milanović inzistira na svojem ustavnom pravu do kraja, sada se već spominje ponovljeni javni poziv na koji bi se onda javila i kandidatkinja koju želi Zoran Milanović, što nipošto ne može biti dobar put za dokazivanje da je on imao ustavnu poziciju da predloži kandidatkinju. Ako se ide u ponovljeni javni poziv, dakle, postupak koji uopće ne predviđa Zakon o sudovima, i predsjednik pristane na to, znači da se opet povukao na rezervnu poziciju i krenuo u dogovaranje s HDZ-om – što nipošto nije na tragu onog kako je krenuo, na tragu borbe za svoju ustavnu poziciju.
Nezavisna lista Damira Juzbašića i Anušićeva kritika
Mnoge je iznenadilo kako je Ivan Anušić, župan Osječko-baranjski, i potpredsjednik HDZ-a, otvoreno prozvao Marija Banožića, ministra obrane i predsjednika HDZ-a u Vukovarsko-srijemskoj županiji, da mora preuzeti odgovornost u svojoj bazi i rješavati probleme, jer je Banožić zapravo vrlo važno Plenkovićevo kadrovsko rješenje. Svi su svjesni njegovih slabosti, još od trenutka kada se iznenada pojavio kao kandidat za ministra državne imovina, a onda još više – kada je postao ministar obrane, resora za koji nije imamo nikakvih kompetencija.
Ali on je jedno od onih novih HDZ-ovih lica za koje Plenković misli da mogu crpiti autoritet iz činjenice da on stoji iza njih. A osim toga, Mario Banožić je eksponent važnog HDZ-ovog seniora, TomislavaČuljka, koji zajedno s Vladimirom Šeksom još uvijek nastoji kontrolirati svoju staru bazu u Slavoniji.
Iako su i Anušić i Banožić, nakon sastanka pomirenja koji je hitno organiziran u središnjici HDZ-a, tvrdili da su riješeni svi "nesporazumi", posve je jasno da se samo radi o pokušaju da se evidentna netrpeljivost sakrije od javnosti. Uostalom, Banožić je poručio Anušiću nek se bavi svojom županijom, a nek se ne bavi onom za koju on odgovara. No, Anušićevo upozoravanje na probleme na Banožićevu terenu jako je odjeknulo među članovima HDZ-a. On je ovom prozivkom jasno dirnuo u cijeli model Plenkovićeva kadroviranja. Kada proziva Banožića on zapravo posredno poručuje da to HDZ-ovo kadroviranje u Slavoniji, posebno na krajnjem istoku, nije ispalo dobro. Plenkoviću se predbacuje da šalje na teren gotove liste, da se biraju ljudi koji ne mogu izvući pobjedu na terenu. Odnosno, da pošalje liste za koje onda netko drugi mora preuzeti odgovornost.
Prema sadašnjim procjenama HDZ bi nakon narednih lokalnih izbora mogao biti ozbiljan gubitnik, izgubiti mnogo općina u Slavoniji, ali i županije koje su držali dosta dugo, pa i Vukovarsko-srijemsku, ali i Požeško-slavonsku, te će to biti i ozbiljan udarac za Andreja Plenkovića.
Anušićev nastup je sigurno usmjeren prema HDZ-ovcima u Slavoniji, kao glas onog koji vidi unutarnje probleme i ne želi šutjeti – jer i sam ponovno ulazi u utrku za župana, i iako slovi za favorita – sigurno želi osnažiti svoju poziciju. On je već percipiran u javnosti kao jedan od rijetkih visoko rangiranih HDZ-ovaca koji se ne boji medija, spreman je komunicirati otvoreno, ali u ovom slučaju sigurno pleše na rubu vatre: poznato je da Plenković ne voli imati u stranci visokorangirane političare koji govore bez dlake na jeziku, a osobito ako se usude dirati u ono što je on propisao kao "sveto pismo".
