Nedjelja, 22. ožujka 2020., šest sati i 24 minute. Sneno jutro koje je trebalo započeti kao i svako drugo u "novom normalnom", u epidemiji koja je netom proglašena 11 dana ranije. Sve se to u manje od pola minute promijenilo. Potres kakav generacije Zagrepčana ne pamte, udario je Zagreb i zauvijek promijenio živote svih njegovih stanovnika, a jedan je, nažalost i ugasio.
Taj datum, kao i 29. prosinac na kraju najizazovnije godine u modernoj povijesti čovječanstva, ostat će duboko urezan u pamćenje svih koji su proživjeli potres.
Glavni grad Hrvatske pogodio je treći najjači potres nakon onoga koji se dogodio još davne 1880. godine. Taj veliki potres u Zagrebu bio je prema procjenama jačine 6,3 stupnja prema Richteru s epicentrom na području Medvednice. U njemu su poginule dvije osobe, 29 ih je bilo teško ozlijeđeno.
Sekunde koje su promijenile život
Od tog potresa prošlo je 140 godina, a stravični scenarij ponovio se prije točno godinu dana kada se usred lockdowna i pandemije koronavirusa, hrvatska metropola ponovno zatresla jačinom 5,5 stupnjeva prema Richterovoj ljestvici.
Izbezumljeni stanovnici pojurili su na ulice i u neznanju i strahu čekali hoće li se ponovno tresti. I doista jest, još dva puta, u 7:01 i 7:41.
Padale su cigle, rušili su se balkoni, zidovi, dimnjaci, oštećen je i vrh južnog tornja Zagrebačke katedrale. Oštećene su i državne institucije, Hrvatski sabor, Banski dvori, zgrada Ministarstva financija i brojne zgrade pravosudnih tijela. Materijalna šteta procijenjena je na oko 42 milijarde kuna. Koliko će koštati obnova zapravo se ni ne zna jer još nije ni počela.
Na hladnoći, uz snijeg koji je kratkotrajno također počeo padati, građani su se ipak uz sav strah i užas pridržavali epidemioloških mjera.
Tlo je nastavilo podrhtavati, strah nije jenjavao, a mnogi su građani, osobito iz centra i dijelova grada koji su bili direktno iznad epicentra, bili primorani tražiti smještaje kod obitelji, prijatelja, susjeda.
Vatrogasci, HGSS, Civilna zaštita, more volontera, vojska pa i Bad Blue Boysi pojurili su u pomoć. Fotografije užasa obišle su svijet pa tako i one majki koje su sa svojom novorođenom djecom izašle u dvorište Petrove bolnice koja je pretrpjela veliku štetu.
Izgubljen jedan mladi život
Dok se državni vrh sastajao u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, na terenu su već bili svi. Nemoguće je i nabrojati sve koji su u tim trenucima dali sve od sebe da pomognu.
Ozlijeđeno je 27 osoba, a dogodilo se i ono najgore, ugašen je i jedan mladi život. Petnaestogodišnja djevojčica stradala je u stanu u Đorđićevoj ulici. Kako je tada za RTL.hr potvrdio ravnatelj Klaićeve bolnice Goran Roić, ozljede su bile preteške i djevojčici, nažalost, nije bilo spasa.
Materijalna šteta je u milijardama
Tadašnji gradonačelnik Zagreba, pokojni Milan Bandić proglasio je dan poslije prirodnu nepogodu uzrokovanu potresom. U obilazak razrušenog grada krenuli su vladajući koji su već tada obećavali da je pomoć na putu, a statičari i građevinari danonoćno su radili kako bi se počelo rušiti sve što je predstavljalo daljnji rizik.
- Više od 90 potresa zatreslo Zagreb, šteta će se sanirati godinama: 'Imali smo sreće'
- Zagreb zbraja štetu nakon potresa, Kalinić za RTL: 'Pregledi će trajati danima, šteta je velika'
Na desetke tisuća stanovnika prijavilo je štetu na objektima, zanimala ih je sudbina njihovih domova. Statičara je kronično nedostajalo, a procjena nastale štete trajala je danima. No, riječi tadašnjeg gradonačelnika usred dviju katastrofa, pandemije i potresa, koje su pogodile Zagreb i Zagrepčane, nisu baš zvučale ohrabrujuće.
''Razlog zašto se to dogodilo je neulaganje i neodržavanje vlastite imovine. Ljudi nisu ulagali u svoju imovinu. Oni koji su ulagali su ostali u redu. Oni koji nisu ulagali, nisu u redu. I to je činjenica. Škole su gradsko vlasništvo. Ja sam ulagao u škole više nego svi moji predčasnici u zadnjih 40 godina zaredom. Škole u Gornjem i Donjem gradu su građene prije 150 godina i te škole su nastradale. Održavane su, ali nisu održavane dovoljno", izjavio je tada Bandić.
Ministar graditeljstva i prostornog uređenja Predrag Štromar rekao je u travnju, mjesec dana nakon potresa, da je šteta procijenjena na oko 42 milijarde kuna. Pristizala je i međunarodna pomoć. Austrija, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Francuska, Italija, i brojne druge zemlje pružile su ruku Hrvatskoj u dvostrukoj nevolji koja ih je snašla.
Što je s obnovom?
Ni godinu dana nakon zagrebačkog potresa tek je pokoja zgrada, koja je prijetnja stanovnicima glavnog grada, uklonjena. Skele - po cijelom gradu. Fasade mnogih zgrada i dalje se urušavaju, odronjavaju, a krovovi, dimnjaci i ukrasi prijete. Potres koji je pogodio Petrinju krajem prosinca nanio je nove štete i Zagrebu pa je tako nakon mjeseci i mjeseci ignoriranja opasnosti primjerice napokon uklonjena i opasna betonska konstrukcija na zgradi u Vukovarskoj ulici, mada su potporni stupovi bili napukli još u ožujku.
Mnoga djeca ne pohađaju nastavu u "matičnim" školama. Brojni su ljudi i dalje bez krova nad glavom, žive kod rodbine, prijatelja, u privremenim smještajima - svi s istim pitanjem: "Što sad?".
Zanimljivo, iako bi se očekivao pad, s obzirom na gospodarsku krizu, epidemiju, recesiju i potres, cijene nekretnina u Zagrebu naglo su porasle, a posebno onim zgradama koje su nešto mlađe i koje u prošle dobor u potresu. Najvažnija rečenica u oglasima tako je postala: "Objekt nije stradao u potresu, niti je oštećen".
Još je krajem kolovoza resorni ministar Darko Horvat za RTL potvrdio kako će najsiromašnijim građanima, čiji su domovi oštećeni u potresu, država i lokalna vlast u potpunosti financirati obnovu.
Prošlo ljeto donesen je Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije. Rečeno je tada kako je u potresu 22. ožujka u Zagrebu je oštećeno 25 tisuća zgrada, u Krapinsko-zagorskoj županiji 409 te 510 u Zagrebačkoj županiji, ukupno 26 tisuća zgrada. Oko 1,5 posto oštećenih zgrada javne je namjene, a 98,5 posto su zgrade u privatnom vlasništvu.
Svi kandidati, a znamo da ih ima i da će izbori biti uzbudljiviji nego ranijih godina, za gradonačelnika/icu grada Zagreba prvenstveno, primarno i kao prioritet iskazuju obnovu glavnog grada. Nimalo lak zadatak na čije se rješenje, ili bar početak istog, čeka već 365 dana.
Zvuči stoga pomalo ironično izjava ministra Horvat dana prije samo koji dan, točnije 18. ožujka, nakon što je potpisano prvih 15 odluka za obnovu i poslano Fondu za obnovu: "Odgovorno tvrdim da na katastrofu ovakvih razmjera nismo bili spremni, ali smo pojednostavili sustav i prije nego se dogodi obljetnica od godinu dana od potresa, možemo reći da je obnova počela."
'Ranjeni grad'
S druge strane, nakon svih nevolja, potresa, pandemije, poplave koja je u ljeto pogodila glavni grad, a posebno nakon još jednog, jačeg potresa koji je uslijedio samo nekoliko dana prije proslave nove 2021. godine, možemo možda ipak reći da nas je cijela situacija ojačala. Spremniji smo, nažalost, i svjesniji činjenice da na neke stvari jednostavno ne možemo utjecati.
Dokazali smo i tada i posebno u drugom potresu, onom u Petrinji, da smo jedni drugima uvijek spremni pomoći. Iako se mnogi među nama i dalje trzaju na svaki šum, iako i dalje ne spavaju lako, iako i dalje mnogima pored izlaza i u automobilima stoji ruksak za prvu pomoć, i iako i dalje brojni ne znaju kako će financijski "pokrpati" sve nedaće i kada će doći to "bolje sutra", možda nam upravo iz tog pokazanog zajedništva izraste nešto više, bez obzira na obnovu koja ne počinje i sve probleme koji se samo gomilaju. A do tada je možda najbolje prisjetiti se velikog Miroslava Krleže koji je korz Petricu Kerempuha opisao ljudsku muku:
"Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo,
pak ni vezda nebu
da nam nekak nebu."
