Zagrepčanin Karlo Tašler je prije godinu i pol otišao živjeti i raditi u London
Prošla godina bila je važna za Hrvate koji su sanjali o odlasku u Veliku Britaniju i zapošljavanju ondje jer su se vrata otvorila i za nas. S manje problema Hrvati su ušli na britansko tržište rada jer smo kao punopravna članica Europske unije dobili mogućnost zapošljavanja u Ujedinjenom Kraljevstvu. Upravo je zato 26-godišnji Zagrepčanin Karlo Tašler prije godinu i pol dana otišao živjeti i raditi u London. U ovaj višemilijunski grad Karlo je otišao sam kako bi se okušao na jednom od, kako kaže, naizazovnijih tržišta rada.
Karlo je svoje početke u Londonu imao u poznatom hotelu Savoy
Inače, Karlo je završio novinarstvo i upravljanje poslovnim komunikacijama na Veleučilištu VERN. Premda je otpočetka imao plan da se negdje u Londonu zaposli kao novinar, do sada to nije realizirao. Objašnjava da je prvi razlog za to činjenica da nije novinar s engleskog govornog područja pa je teško konkurirati "domaćima" jer su njihove jezične vještine znatno naprednije, što je u novinarstvu bitno. Karlo je na početku radio kao "floor porter" u Savoyu, jednom od najpoznatijih hotela u Londonu. Tamo je bio dva mjeseca pa je nakon toga našao posao u restoranu, a onda su se nakon toga "stvari nekako posložile", govori nam 26-godišnjak. Dobio je posao u velikom tehnološkom divu Appleu.
'Iskustvo rada u Appleu je nadrealno'
Njegov novi posao nalazio se u centru Londona te je u Appleu proteklih godinu dana radio kao data analyst. Karlo govori da mu je iskustvo rada u Appleu bilo nadrealno, a budući da sada radi u pubu, kroz šalu govori kako je on sigurno jedini takav slučaj - da se iz odijela prebacio za šank i zavezao konobarsku pregaču oko struka.
Karlo i njegov tim iz Applea
"Smatram da je to bio idealan posao za to moje razdoblje života u Londonu u kojem je bilo bitno usavršiti engleski jezik i upoznati se s načinom funkcioniranja londonskog poslovnog svijeta te njegovom kulturom. Samo iskustvo u Appleu je bilo nadrealno. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da uopće shvatim da radim u središnjem uredu Applea u Londonu, na Piccadilly Circusu, na usavršavanju aplikacije Apple Maps. Svakodnevno sam imao sastanke na liniji New York – Austin – London uz pomoć najsuvremenije tehnologije, radio sam za stolovima koji se dižu i spuštaju kako zaposlenike slučajno ne bi uhvatila reuma, izlazio sam u pubove s raznim šefovima odjela itd. Od toga otprilike tri mjeseca proveo sam putujući, radeći i skupljajući podatke po zemljama EU-a gdje sam sa svojim timom odsjedao u hotelima s pet zvjezdica i uživao kao i u ostalim 'perverzijama' koje Apple pruža svojim zaposlenicima, pa čak i onima koji imaju ugovor na određeno, poput mene. U međuvremenu ugovor od godinu dana je istekao pa sam se privremeno zaposlio u jednom pubu kako bih se malo psihički odmorio, fizički ojačao i sa svježim 'mindsetom' krenuo prijavljivati za poslove u medijima. Iako je odlazak iz Applea u pub prilični financijski i kulturološki šok, brzo sam se snašao. Sve to gledam kao na dio puta do ostvarivanja svojih snova. No, tješi me i činjenica da sam vjerojatno prvi čovjek u povijesti koji nakon Applea radi u pubu", komentira Karlo.
U Londonu se prestao zamarati tuđim mišljenjem, a kada je riječ o povratku u Hrvatsku pita: 'Nije li život prekratak za vraćanje?'
Na pitanje kako mu je živjeti u Londonu, Karlo odgovara da se od prvog dana u britanskoj prijestolnici osjeća slobodno. Kaže da ne zna leži li razlog za to u činjenici što je napustio rodni grad ili je pak posrijedi londonska čarolija, no od prvog trenutka kada se našao na britanskom tlu, tvrdi da je poprimio mentalitet velikog grada. Napominje da život u Londonu nosi puno povlastica, a jedna od njih je rasterećenje jer se prestao zamarati tuđim mišljenjem, što smatra oslobađajućim. Zagrepčanin ističe da je u Londonu uglavnom dopušteno sve pa kroz zezanciju kaže da "sve dok ne bacate bombe na Londonskom mostu, nitko vas ništa neće pitati". Kada je riječ o povratku u Hrvatsku, Karlo nije siguran da će se vratiti.
"Nisam siguran da bih se vratio u Hrvatsku. U Londonu se osjećam dobro, stvarno dobro. A imam osjećaj da sam tek došao i da prave stvari tek slijede. Uz to, u zadnje vrijeme se pitam ima li se smisla u životu vraćati? Nije li život prekratak za vraćanje? Međutim, kada bih se vratio u Hrvatsku s nekom velikom misijom kao što je mijenjanje države, u tom slučaju se možda ne bi radilo o vraćanju", govori Karlo.
'Bitno je samo prihvatiti samog sebe i onda su mogućnosti neograničene'
Karlu se u Londonu zapravo najviše sviđa on sam jer se na neki način promijenio i u njemu se stvorio osjećaj da je sve u životu ostvarivo. Kako govori, nakon godinu i pol dana u Londonu više ne misli da je sve u životu ostvarivo nego je sada čvrsto siguran u to. Osim toga, Karlo se nakon nekoliko mjeseci života i posla u Velikoj Britaniji bacio na pisanje knjige. Vjerovao je u sebe, ali nije očekivao da će knjigu tako brzo izdati i to samostalno preko Amazona. Smatra da se to u Hrvatskoj nikada ne bi dogodilo. Postoji mnogo toga što mu se i ne sviđa u Londonu, no ništa od toga ne utječe na mentalitet koji se u njemu stvorio.
Karlo kaže da se živeći u Londonu prestao zamarati tuđim mišljenjima
"Mnogo se toga ovdje razlikuje od života u Hrvatskoj, ali mnogo toga je i slično. Iako se u Hrvatskoj često može čuti ona 'toga vani nema', ljudi bi se iznenadili koliko toga vani zapravo ima - od redikula u parlamentu i ljudi koji uporno glasuju za te iste redikule, preko sporog zdravstva pa sve do vlakova koji kasne. Unatoč navedenom, zadovoljan sam životom i poslom ovdje. Osjećam se prihvaćeno jer tu su svi jednako prihvaćeni, a bitno je samo prihvatiti samog sebe i onda su mogućnosti neograničene. Što se tiče onoga što se događa u Hrvatskoj, više ne pratim tako detaljno, ali vidim da je zabavno!", kaže nam.
Brojne anegdote zbog kulturnih razlika
Karlo se može pohvaliti i brojnim anegdotama koje je iskusio u Londonu za koje kaže da su većinom bazirane na razlikama u kulturi. Tvrdi da postoje mnoge stvari tamo koje se njemu čine normalnima, a da su Britancima prilično "nenormalne". Jednu takvu anegdotu Karlo nam je i prepričao, a mjesto radnje je košarkaški teren dok su glavni akteri mladići iz London Business Schoola s kojima je igrao jer njegov prijatelj studira na tom fakultetu.
Runda košarke s momcima s prestižnog londonskog fakulteta
"Ta je ekipa skuplja od Golden State Warriorsa! Uglavnom, što se dogodilo? Zapikujem se u protivnički reket, finta lijevo, prolaz desno i rutinsko polaganje… Ili se tako barem činilo. Lopta je imala drukčiju zamisao. Odbila se od table, napravila dva kruga po obruču i onda je onako nečasno 'iscurila'. 'Bitch!' zaurlao sam iz sveg glasa, a dvoranom je zavladao potpuni muk. I sad… kada se sjetim košarke iz podneblja gdje sam je ja učio igrati, čini se prilično uobičajenim lopti reći što joj ide kada ne sluša. Dojam je da se tamo djeca na lopti uče o životu i o tome kako postupati s izdajom, nevjerom. Ajde, neka se javi hakler koji nikada lopti nije rekao 'k*rvo' kada je 'iscurila'. Kako bilo, tog sam dana igrajući s londonskim momcima, unatoč čvrstom uvjerenju da loptu svi košarkaši svijeta tretiraju jednako, naučio da reći lopti da je prostitutka uopće nije internacionalna stvar", prepričava Karlo kroz smijeh.
Za kraj, Karlo svakome preporučuje odlazak u London i život ondje jer se on u glavnom gradu Engleske preporodio i pronašao novog sebe.
* Imate slično iskustvo sa životom u inozemstvu ili možda potpuno suprotno, a htjeli biste ga podijeliti s nama i našim čitateljima? Javite nam se na mail: vijesti@portal.net.hr.
