Upravo zato javio se nizozemskoj produkcijskoj postaji 'Kro', koja emitira emisiju 'Memories' koja se bavi spajanjem starih prijatelja ili bivsih ljubavi, jer ljude zanima sto se svih tih godina dogadalo nekome koga su davno upoznali i kako je tekao njihov zivot, pise Slobodna Dalmacija.
Tako im je Martin ispricao da je tog ljeta 1964. godine bio na kampiranju, no nije se mogao sjetiti mjesta u kojem je bio, te je u kampu upoznao Nadu. Ona je tu bila, sjeca se, sa svojom bakom. Kako to obicno biva, Martinovo drustvo provodilo je veceri uz vino i gitare, a jedne je veceri mladi Nizozemac ugledao Nadu, koja je s bakom sjedila malo podalje od njegova drustva.
'Nisam mogao odvojiti oci od nje'
'Kad su nam se pogledi sreli, nisam mogao odvojiti oci s nje, toliko me je ocarala, a vidio sam da i ona mene netremice gleda. Skupio sam hrabrost, prisao joj i pitao je smijem li sjesti pokraj nje. Sjecam se da sam pomislio: 'Boze, kako je lijepa, tako graciozna i tako lijepe plave kose!' Nastavili smo sjediti cijelu noc, moje se drustvo pomalo razilazilo, a i njezina je baka otisla spavati. Mi smo, pak, ostali kraj logorske vatre cijelu noc', sjeca se Martin tih dana davne 1964. godine. Izmedu dvoje mladih planula je ljubav i tih sest tjedana, koliko su proveli zajedno, bilo je, kaze Martin, prekrasno i nezaboravno iskustvo.
No, doslo je vrijeme da se razidu, da svatko ode svome domu – on u Nizozemsku, a ona u glavni grad Slovenije. Sjeca se jos da je ona tada zivjela u Linghartovoj ulici u Ljubljani i da je govorila da zeli postati lijecnica. No, oboje su bili toliko zaljubljeni da su se dogovorili da se sretnu i sljedece godine, sto se i dogodilo. U tih godinu dana redovito su se dopisivali. Nije tada bilo drustvenih mreza i interneta, pa su s nestrpljenjem cekali dolazak postara. Ponovno su se nasli na kampiranju, nije nam poznato je li na istome mjestu, i ponovno su, veli Martin, proveli predivne tjedne zajedno.
Martinove namjere osujetio otac
Nakon sto je zavrsilo i to ljetovanje, Nada i on dogovorili su se da ce on sljedece zime doci u Sloveniju, u hotel za zimske sportove koji su drzali Nadini roditelji, te da ce raditi kod njih. Sjeca se da je taj hotel bio negdje izvan Ljubljane, a Martin kaze kako, nazalost, nikad nije upoznao Nadine roditelje, nego samo baku tog prvog ljeta.
No, kad je te 1966. godine spakirao svoje stvari spreman da ode stotine kilometara daleko od svog doma zbog ljubavi prema lijepoj Nadi, Martinove je namjere osujetio njegov otac i nije mu dopustio odlazak u drugu zemlju. Naime, Martin je na dan polaska otkrio da mu je nestala putovnica, a poslije se pokazalo da ju je njegov otac sakrio jer nije mogao dopustiti da 'luda mlada glava' tek tako ode u nepoznato, nego je zelio da mu sin odsluzi vojsku i zavrsi fakultet. Kako se tada nije uspio izvuci, kontakt s voljenom Nadom godinama je slabio i gubio se, pisma su prestala dolaziti. Ne sjeca se vise tocno, ipak je puno godina proslo, kako su i na koji nacin definitivno prekinuli vezu, no takav razvoj dogadaja doveo je do toga da je ona za njega postala nedostizna ljubav.
Unistio sva pisma
'Zbog svega sam bio jako tuzan, nemocan, frustriran, sjecam se da sam unistio sva njezina pisma i njezine slike samo da bih je lakse zaboravio', kaze Martin, cija ce prica na nizozemskoj televiziji biti objavljena sredinom listopada.
Nakon toga, Martin je upisao i zavrsio fakultet, postao je profesor prirodnih znanosti i sretno se ozenio. Nazalost, njegova je supruga umrla u 50. godini, a on danas ima dvoje djece, sina od 37 i kcer od 35 godina, te dvoje unucadi. U mirovini je i zivi u selu Beek en Donk, u provinciji Noord Brabant.
'Sad pod stare dane zelio bih ponovno vidjeti Nadu i porazgovarati s njom, da vidim kako je njezin zivot tekao, je li i ona bila sretna kao ja', zakljucuje umirovljeni profesor Hendriks. http://www.slobodnadalmacija.hr/Mozaik/tabid/80/articleType/ArticleView/articleId/257591/Default.aspx
