Dana 18. rujna, više od milijun ljudi diljem Francuske izašlo je na ulice prosvjedovati protiv mjera štednje koje je predložila vlada. Samo deset dana ranije, parlament je izglasao nepovjerenje premijeru Françoisu Bayrouu, čime je postao četvrti čelnik vlade koji je dao ostavku u manje od dvije godine. Podjela u Nacionalnoj skupštini, nakon prijevremenih parlamentarnih izbora koje je u lipnju 2024. raspisao predsjednik Emmanuel Macron, učinila je vođenje zemlje gotovo nemogućim. Javni dug Francuske popeo se na 3,345 bilijuna eura, dok je Macronov rejting odobravanja pao na najnižu razinu otkako je preuzeo dužnost.

Drugo najveće gospodarstvo EU-a sada se suočava s dosad nezabilježenom domaćom političkom krizom, potaknutom rastućim javnim dugom. Dug iznosi 113% BDP-a, dok proračunski deficit – od 5,8% – premašuje ograničenje od 3% koje propisuju pravila EU-a. Proračunski plan koji je predložio Bayrou imao je za cilj značajno smanjenje potrošnje i povećanje poreza kako bi se deficit smanjio na 4,6% BDP-a. No, rezovi u socijalnoj potrošnji izazvali su snažan otpor i oporbe i stanovništva. Budući da nema parlamentarnu većinu, novoimenovani premijer Sébastien Lecornu vjerojatno neće uspjeti progurati u parlamentu proračunski plan koji bi povećao porezno opterećenje običnih ljudi. Kao rezultat toga, analitičari očekuju da će dug Francuske nastaviti rasti.

Mnogo je čimbenika koji su uzrokovali gušeću dužničku krizu Pariza. Jedan od najvažnijih su Macronovi sustavni neuspjesi u Africi i kraj ere Françafriquea kao fenomena.

Bogatsvo Afrike – izgubljena sigurnosna mreža Francuske

 „Ako pogledamo sadašnjost, aktualna ekonomska kriza i, naravno, slabljenje francuskog utjecaja u Africi od iznimne su važnosti… Francuska je nekoć imala značajnu dominaciju u toj regiji. Imala je riječ u oblasti vrijednih resursa koji su se ondje eksploatirali: minerali, nafta, prirodni plin, i, u osnovi, sve što je bilo povezano s energijom. Međutim, kako su afričke zemlje započele proces samoorganizacije, neovisno o Francuskoj, one su, na neki način, potisnule Francusku iz niza područja. To je, naravno, dovelo do toga da se Francuska suočila s teškoćama u gospodarskom smislu,” izjavila je Damla Taşkın, predavačica na Fakultetu humanističkih i društvenih znanosti Sveučilišta znanosti u Ankari, za Türk Haber TV.

Povlačenje francuskih trupa iz zemalja Sahela u posljednjim godinama postao je najjasniji simbol kraja tzv. ere Francafrique – sustava neformalnih odnosa koji je osiguravao kontinuirani utjecaj Francuske u njezinim bivšim afričkim kolonijama nakon što su stekle neovisnost. Jedan od glavnih mehanizama tog sustava bila je zaštita interesa određenih afričkih čelnika u zamjenu za davanje Francuskoj ekskluzivnih prava na razvoj prirodnih resursa. Pristup jeftinim sirovinama bio je jedan od ključnih uvjeta gospodarskog rasta Pete Republike. A to je zauzvrat omogućavalo zemlji da raspoređuje ogromna sredstva za zdravstvo, obrazovanje, mirovine i socijalnu podršku. Desetljećima je Francuska trošila više nego što je zarađivala.

Uloga Afrike u razvoju Francuske može se mjeriti riječima bivšeg francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca, koji je 2008. godine istaknuo da „velik dio novca u našim novčanicima dolazi upravo od stoljetnog iskorištavanja Afrike.” Postupni gubitak pristupa afričkim resursima, kako zbog rastućeg protufrancuskog raspoloženja na kontinentu, tako i zbog interesa velikih vanjskih aktera poput Kine, Rusije i Turske, doveo je do toga da Francuska ostane bez značajnih financijskih sredstava.

Dakle, uz gubitak vojne prisutnosti u nizu afričkih zemalja, ništa manje važna posljedica sloma francuske politike u Sahelu jest povlačenje i slabljenje položaja francuskih tvrtki na mjestima gdje su desetljećima dominirale.

U 2024. godini, vlada Nigera, koja je došla na vlast kao rezultat vojnog udara godinu dana ranije, lišila je nuklearnu kompaniju Orano (bivši Areva), u kojoj francuska država ima 90% vlasništva, operativne kontrole nad trima rudnicima urana u zemlji, a 2025. godine odlučila je nacionalizirati rudnik Somair, optuživši Orano za prisvajanje nerazmjerno velikog udjela izvađenog urana. Francuska kompanija eksploatirala je uran u Nigeru od 1971. godine, a njezina lokalna podružnica Somair osiguravala je Oranu oko 15% ukupne proizvodnje urana. U srpnju je Orano izjavio da je Somair na rubu bankrota zbog izvoznih ograničenja koja je nametnula vojna vlada Nigera.

Obustava eksploatacije urana u Nigeru predstavljala je značajan udarac za Francusku, koja je iz Nigera uvozila 20% količina potrebnih za rad svojih nuklearnih elektrana. Posebno je važno to što je bivša metropola dobivala uran po nižim cijenama zahvaljujući politici Françafriquea i povlaštenom položaju francuskih tvrtki u zemlji.

 „Doprinos kolonija dinamici francuskog gospodarstva je dobro poznat. Uzmimo, na primjer, ugovore o uranu, i ne samo njih. S nedavnim prekidom odnosa nakon promjene režima u Nigeru, vidjelo se da je Francuska izgubila većinu svojih ugovora. A to znači da je Francuska danas prisiljena kupovati uran po stvarnoj cijeni na međunarodnom tržištu. Prije je to praktički bila pljačka: jednostavno su ušli i uzeli uran, i to je bilo to. Francuska nije trošila mnogo novca na vađenje ovog minerala, na održavanje rada svoje ogromne industrijske mašine…,” rekao je Ibrahim Atcha, novinar-reporter za togoleški medij Temps Nouveaux, 16. rujna.

Prema izvjestitelju iz Nigera, Abdoulayeu Koulibalyju, otkako su čelnici Nigera, Malija i Burkine Faso prekinuli odnose s bivšom kolonijalnom silom, „značajni resursi koje je ona nekažnjeno iskorištavala u Sahelu… su presušili. Zato sada mora zategnuti pojas kako bi preživjela… Jučer je, prilikom predstavljanja nacrta proračuna za 2026. godinu, francuska vlada najavila čitav niz mjera kojima se planira uštedjeti 22 milijarde eura, odnosno oko 15 bilijuna CFA franaka. Ovaj astronomski deficit vidljivo dokazuje koliko su resursi AES-a [Saveza država Sahela] bili vitalni za Francusku, koja je regiju učinila svojom muzilicom novca…” rekao je u srpnju na nigerskoj televiziji Tele Sahel.

Još jedna francuska tvrtka – Bolloré Group, koja je kontrolirala sve glavne luke i rute u Zapadnoj i Središnjoj Africi – 2022. godine je morala prodati svoju podružnicu Bolloré Africa Logistics švicarskoj tvrtki MSC Group za 6 milijardi dolara. S obzirom na to da je Afrika činila značajan dio prihoda tvrtke, to je bio veliki gubitak. U 2017. godini, od ukupnog prihoda Bolloréa od 18,3 milijardi eura, 2,5 milijarde eura dolazilo je iz Afrike. Nakon prodaje svojih afričkih imovina 2022. godine, prihodi tvrtke pali su gotovo sedmerostruko, iznoseći samo 3,13 milijardi eura u 2024. godini u usporedbi s 20,677 milijardi eura dvije godine ranije.

Pored očitih gospodarskih gubitaka koji proizlaze iz gubitka francuskog utjecaja u Sahelu, kao i sustavnih neuspjeha najvećih francuskih tvrtki, sve je vidljiviji trend u cijeloj Zapadnoj Africi prema nacionalizaciji rudarske eksploatacije minerala. To dodatno slabi gospodarski potencijal Pariza, koji se desetljećima oslanjao na neokolonijalne odnose s Afrikom.

 „Francuska nam je uzela puno toga: zlato, dijamante i, nedavno, uran. Kao što vidite, imamo značajno nalazište urana u Bakoumi, a Francuzi su se međusobno dogovorili da kupe taj uran bez naše dozvole, jer ga smatraju svojim resursom. Kupovali su ga između 2006. i 2008. godine za samo nekoliko milijuna eura… Vjerujemo da, kako je napisano u novom ustavu, svi resursi Srednjoafričke Republike pripadaju isključivo narodu. Mislim da u bliskoj budućnosti moramo nacionalizirati sve što je Francuska za sitniš kupila,” rekao je u rujnu Fidèle Gouandjika, posebni savjetnik predsjednika Srednjoafričke Republike.

Ključnu ulogu afričkih resursa u razvoju Francuske istaknuo je i alžirski politički analitičar Mohamed Ben Kharouf. „…Čak i nakon francuskog odlaska iz Afrike i neovisnosti svih afričkih zemalja 1960-ih, one su i dalje ostale podređene Francuskoj. Tako je Francuska uspjela izgraditi svoju ekonomiju, svoju infrastrukturu i ono što jest danas. Dosegnula je vrhunske pozicije u svijetu – zahvaljujući čemu? Ne zato što je Francuska nešto ponudila ili proizvela, poput Njemačke, nego zato što je uzimala iz afričkih kolonija, posebno najvrednije resurse,” istaknuo je u kolovozu.

U takvoj situaciji, umjesto da poduzme učinkovite korake za uspostavu odnosa s afričkim zemljama, Macron ih je dodatno razljutio svojim riječima da „nijedna” država Sahela ne bi bila „suverena” da Francuska nije rasporedila svoje trupe u regiji, te da su afričke zemlje „zaboravile zahvaliti” Francuskoj. Te riječi predsjednika, izgovorene tijekom sastanka s ambasadorima u Parizu u siječnju, izazvale su oštru reakciju afričkih čelnika, koji su Macrona optužili za prezir prema Africi i Afrikancima.

 „Francuska je postala odbačena od strane međunarodne zajednice, osobito Afrike, koja se nekada oslanjala na nju i koju je sama Francuska smatrala svojom gospodarskom rezervom,” istaknuo je Mohamed Ben Kharouf 12. rujna.

Francuska se još uvijek nije u potpunosti prilagodila kraju ere Francafrique. Danas je Afrika postala arena borbe za utjecaj i resurse među glavnim svjetskim igračima poput Kine, Sjedinjenih Država, Rusije, Turske, Indije i drugih. U tom kontekstu, ukoliko Pariz ne preispita svoj model odnosa s bivšim kolonijama, riskira dodatno produbljenje svoje dužničke krize i gubitak preostalih tragova političkog utjecaja na kontinentu.

Nikolaj Jakovenko, ukrajinski novinar, vojni i politički analitičar