Ponekad treba pažljivije slušati drugi ešalon u HDZ-u. Drugi red koji popunjavaju likovi poput Branka Bačića ili recimo Marija Kapulice. Drugi ešalon takve je strukture da čovjek pomisli kako je skladan život između usta i guzice Velikog vođe ipak moguć. Veliki vođa maestralno iskoristi trenutak, u najnovijem slučaju aferu oko INA-e, pa iskoristi sve divne različitosti u Hrvatskoj koje mu se dogode, vjerovati nećete, doslovno ispred nosa, na Trgu žrtava fašizma, niti deset metara od središnjice HDZ-a.
Poznat je fenomen, naročito u svijetu "drugog ešalona", da štovatelji kulta Velikog vođe udarnički krivotvore sve na što im Andrej Plenković ukaže, pa se skup apsolutnih čudaka iskoristio mudro da se HDZ i Veliki vođa prikažu žrtvama mračne zavjere, drugim riječima, da mu dođu kao savršeni alibi. "Drugi ešalon" se ne nervira kao Veliki vođa, "drugi ešalon" je hladan kao špricer kada analizira pitanje terorizma u Hrvatskoj, "drugi ešalon" vidi radikalizam, oporba naravno sve to huška i potiče, a dečko kod kojeg je pronađen koktel koji je mislio zavitlati na središnjicu stranke – izvanredna prilika koju je Veliki vođa tako mudro i samo njemu svojstveno uočio.
Hrvatska je moderna i uravnotežena zemlja u kojoj se svaki građanin osjeća sigurno, pa se s pravom pitamo gdje je iz te fantazije odjednom isparila riječ "sigurno" jer se "drugi ešalon" spremno opremio bogatim asortimanom suprotnosti, spominjući terorizam kao sasvim normalnu stvar, pokušaj dizanja u zrak ili vatru njihove središnjice, i sve to s mirnim izrazom lica tako da čovjek pomisli kako je Hrvatska bliže Bliskom istoku, nego Europi. Kako se sve dogodilo relativno brzo, a Veliki vođa prepozna moment i reagira na vrijeme "drugi ešalon" je vidno bio uskraćen za standardnu proceduru u kojoj se kroje monumentalni planovi i strategije, i to je bilo očito, no lojalni vojnik s državotvornim čuvstvima, budan kod svakog pokreta Velikog vođe, nezamjenjiv je i nezaobilazan. Uz prigodni uvod od nekoliko rečenica Andreja Plenkovića koje su obojica ponovili, i Kapulica i Bačić nisu propustili priliku da za nemili incident u kojem smo saznali da Hrvatska niti je sigurna zemlja, niti uravnotežena – okrive oporbu, točnije ljevicu. Ta divna kohezija u "drugom ešalonu" i zbijanje redova upravo je bio i cilj izvanrednog obraćanja javnosti Velikog vođe koji nije propustio spomenuti val mržnje prema njegovoj stranci koju je naravno inicirala "grupa pojedinaca" s kojom oni, HDZ, nemaju ništa.
Kako kod Velikog vođe prvo stradaju činjenice, a one ne govore u prilog da je pojedinac s koktelom član bilo kakve terorističke organizacije, daleko bilo radikalne ljevice, Andreju Plenkoviću nije problem detektirati moderne Hrvate najopasnije sorte s unisonom osudom koju je velikodušno ostavio "drugom ešalonu" da je mudro detektira, prokaže i jasno prezentira glupim Hrvatima.
Tko je u ovom slučaju napadač, a tko žrtva? Radi zaštite golog života koji je za dlaku izbjegao ritualno spaljivanje, potrebno je otvoreno vjerovati da postoji nešto što se zove terorizmom u Hrvatskoj, a koji je generiran najnovijom mržnjom prema HDZ-u, u što je te mlade ljude lako uvjeriti, lako opremiti zapaljivim smjesama, i lako uvjeriti kako su za sva zla na ovome svijetu krivi Bačić, Kapulica i Veliki vođa.
Nikada se u HDZ-u doduše i nisu borili za istinu, nego za suverenu i samostalnu Hrvatsku, pa ako ćemo pričati o istini, najveća je istina da HDZ-u istina zapravo škodi, pa na scenu stupa "drugi ešalon" dok se Veliki vođa opsjednut virusom nakratko povukao iz javnosti. Dakle da ponovimo, za čudni skup, poprilično čudna svijeta i još čudnijih parola, "drugi ešalon" jasno je vidio organizatora, ljude iz sjene koji stoje iza svega i oni su kako smo čuli velikim dijelom iz oporbe, među kojima su i oni s radikalne ljevice.
Herbert Marcuse njemački neomarksist i filozof, jednom je istaknuo opasnost koja u modernom dobu vreba ljevicu. U svom djelu "Čovjek jedne dimenzije", tj. u eseju "Represivna tolerancija", Herbert Marcuse ističe kako je prisvajanje kulture i urbanog jednako opasno za ljevicu kao i prisvajanje radikalizma. O čemu je točno riječ, Herbert je pojasnio. Za desnicu se u pravilu drži kako velikog dodira s kulturom i s urbanim praktički i nema, i u taj prazan prostor u pravilu ulazi ljevica, točnije sve stranke i pokreti koji polaze od zaštite temeljnih ljudskih i radničkih prava, antifašizma kao tekovine čovječanstva, i borbe za sekularnu državu. No kada se spetljate s kulturom, ili istu prisvojite kao svoju tarabu, tada neminovno kroz proces vremena otupite oštricu koju svaka lijeva stranka mora imati. Oštricu koja čuva radništvo.
Osnovni grijeh ljevice u Hrvata, bolje rečeno onoga što oni misle da je ljevica, od devedesetih pa naovamo prihvaćanje je nacionalističke matrice umjesto da je sustavno i sistematično razara. Primjera za tu činjenicu je napretek, jer je nacionalna trauma bila toliko dominantna da je svaka opstrukcija nacije i nacionalizma bila ravna veleizdaji. Tako je od devedesetih, tako je poprilično i danas. Ljevica, tj. ono što misli da je ljevica u Hrvatskoj, omogućila je time udobnu selidbu političkog ekstremizma u politički centar. Hrvatska nikada nije imala problem s radikalnim nacionalistima koji su do sada bili uglavnom na margini, njih se pažljivo njegovalo i u navijačkim skupinama, a posebno u onim braniteljskim. Kada Mario Kapulica danas optužuje ljevicu i oporbu za opremanje radikalnih skupina, a Tomo Medved ide još dalje i spominje mračne organizacije koje stoje iza svega, posve nesvjesno u svojim naučenim izjavama upravo razotkrivaju bijedu ljevice koja ne da stoji iza bilo čega, nego nema niti jasnu strategiju što bi ljevica trebala raditi u Hrvatskoj, i protiv koga se na koncu boriti.
Mario Kapulica tako je potpuno nesvjesno razotkrio pravi problem u oporbi, a taj je da mi zapravo nemamo drugu opciju doli Tome Medveda koji stoji na fotografiji pored plinske boce, a danas u istu tu plinsku bocu upire prstom. Najnovije udruživanje oporbe govori nam upravo u prilog toj činjenici. SDP-u kako vidimo nije problem koalirati s Domovinskim pokretom ili Mostom. Možemo recimo u Splitu, ali vjerujem i na parlamentarnom nivou, ne vidi nikakav problem u suradnji s liberalima u centru, kao ni sa SDP-om koji je spreman zajedno i s krajnjom desnicom.
Te divne različitosti maestralno je uočio Veliki vođa, kao i trenutak da ih istakne i mobilizira svoje podanike u stranci po sistemu ugroze. Svi ste na meti mržnje, i ti Bačiću, i ti Kapulica. Čak i ti Tomo, kazat će premijer i otići u samo izolaciju. "Drugi ešalon" shvatio je poruku i što im je činiti, pa se zdušno prionulo plašenju Hrvata i radikalnom ljevicom. I gdje je bila ovih dana oporba? Gdje ljevica?
Nasmijao bi se sada Herbert Marcuse gledajući ih u kazalištu. Na baletu.
