KAKO SU ME U VELIKOM TRGOVAČKOM CENTRU ZAMIJENILI ZA PREVARANTA: /

Nije ih zanimala ni potvrda o uplati, puna kolica su krenula nazad

Image
Foto: Profimedia/Ilustracija

Komentar Gorana Flaudera: Da, nemamo samo vlast kakvu zaslužujemo, nego i trgovačke centre u kojima se prema nama odnose kako zaslužujemo

11.1.2021.
15:29
Profimedia/Ilustracija
VOYO logo

U zemlji u kojoj ministar financija ne trepnuvši priznaje kako za dospjeli dug veledrogerijama od osam milijardi kuna nema rješenje, ali zato ima još dvije milijarde duga koje dospijevaju za plaćanje; u kojoj zakonski rok plaćanja među trgovačkim društvima od 30, a najviše 60 dana od izdavanja računa ponajviše krše najveće državne tvrtke s ponosno istaknutim početnim "H" u svome nazivu, kako bi im vjerovnici lakše podnosili višestruko prekoračenje; u kojoj je donedavno najveća privatna kompanija uzduž i poprijeko premrežena s vlašću i zaštićena od njezina nadzora, polovicu hrvatskoga gospodarstva držala za gušu obrćući njegove milijarde i ne plaćajući račune po godinu dana…, u takvoj zemlji dobre poslovne običaje i svoje financijske obveze poštuju ponajviše oni najmanji poduzetnici i obični građani.

Oni i ne pomišljaju na navedene blagodati velikih i moćnih i urednim podmirivanjem obveza državi plaćaju još i njihovu obijest. A kada im poduzeće u kojem rade pokloni slobodnu novogodišnju opskrbu u trgovačkom centru do zakonski dopuštenih 600 kuna i odabranu robu plati odmah po elektronički poslanom predračunu, kupac je još danima ne može preuzeti. Zašto?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zato što ih dotični trgovac kojemu su donijeli novac, smatra – prevarantima!

Puna kolica na putu prema nazad

Ne pomaže ni uvjeravanje kako će im račun biti plaćen za deset minuta, što ćete im dokazati bankovnom potvrdom o uplati, da vam roba treba za sutrašnji doček Nove godine, pozivate se na status redovitoga klijenta koji im je uvijek plaćao pošteno i na vrijeme… Ne!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Službenica u info-centru uljudno će vas poučiti da morate čekati prvi radni dan kako bi u centrali vidjeli vašu uplatu na svome računu, o tome obavijestili dotični prodajni centar, ona vas telefonski pozvala i tek tada možete podići robu.

A što će biti s vašim zaleđenim plodovima mora, svježim mesom, voćem i povrćem koje ste pažljivo izabrali, jedrom salatom i toplim pecivom, narescima na akciji i dodacima za pizzu kojoj se veseli društvo vaše djece? - pitate vi. I s novogodišnjim poklonima koji iza ponoći ne vrijede koliko su vrijedili do nje?

"Sve ćemo to vratiti odakle ste uzeli i dati vam svježe kada dođete po robu, umiruje vas nedužna zaposlenica na info-pultu i vaša puna kolica predaje kolegici koja će ih progurati poznatom vam rutom kretanja, a onda za koji dan "jovo nanovo", kako biste to napokon preuzeli i iskoristili u možebitnoj reprizi novogodišnje proslave. Jer, zadnjeg dana u godini još se na njihovu računu neće vidjeti uplata vašeg poslodavca, za vikend gospoda ne rade pa se već plaćenome možete nadati tek za četiri-pet dana. Jupi!

Sve je avansno plaćeno, jer vas gospoda koja vas ondje dočekuju s osmijehom i raširenih ruku, avansno smatraju lopovom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Presumpcija nevinosti!?

Da, nemamo samo vlast kakvu zaslužujemo, nego i trgovačke centre u kojima se prema nama odnose kako zaslužujemo.

U pristojnijim društvima naprednijih zapadnih zemalja takvi bi centri brzo propali jer bi ih kupci, duboko uvrijeđeni, zaobilazili u širokom luku. Tamo još postoji presumpcija nevinosti kupaca, ministar financija na vrijeme plaća dobavljačima, poslovni partneri izražavaju si poštovanje uplatama prije isteka ugovorenog roka, zakonski su rokovi samo orijentir i državne ih službe štite kao psi čuvari, a javna poduzeća ogledni su primjer urednog poslovanja. Političari koji pogoduju odabranima napuštaju svoje funkcije čim se posumnja u njihov nemoralan čin jer im premijer više ne vjeruje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Poziv

Naša jedina i vječna Hrvatska prema svojim poduzetnicima postupa nešto drugačije, inovativno i jedinstveno.

Potpisnika ovih redova i vlasnika d.o.o.-a u kojemu je jedini zaposlenik, pozvala je prije dvadesetak godina u odaje Zavoda za mirovinsko i zdravstveno osiguranje kako bi preuzeo neke svoje dokumente. Kao naivan i nadobudan poduzetnik koji se znatiželjno upustio u tržišne izazove prihvativši poziv na izgradnju mlade kapitalističke države, otrčao sam na najviši kat poslovne zgrade, predao službenici dopis i nestrpljivo pratio pogledom što će činovnica izvaditi iz ormara.

- Ma, ne brinite, nije ništa posebno. To su vaše potvrde o uplatama kojima ste preplatili doprinose fondu pa vam ih sada vraćamo.

- O, baš ste me iznenadili. A za koliko sam preplatio? – pitam znatiželjno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

- Evo, samo da pogledam (…). Za nešto više od 500 kuna, kaže i veselo pogleda mene, ovoga puta.

- Super! – odvratim i ustvrdim kako je uvijek lijepo neočekivano dobiti neku lovu, koliko god je bilo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Opoziv

- A, ne. Nećete dobiti ništa! – dobaci kao da se zafrkava, no pojasni kako mi je potraživanje u zastari pa dug više ne mogu utužiti.

- A koji je rok zastare? – pitam i državna djelatnica me poduči da je to pet godina.

- I kada je nastupila?

- Evo, baš prije nekoliko tjedana.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

- Hm, dobro. Ali vaš dug prema mojoj tvrtki i dalje postoji, premda sam zakasnio s tužbom, zar ne?

- Točno, ali vam ga nećemo platiti bez sudske presude, bila je kratka i jasna predstavnica države.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

- Evo izvolite. Doviđenja! I hvala vam što ste preuzeli svoje dokumente, nemam više mjesta na policama.

Otišao sam zadovoljan iz državne ustanove. Dok sam se spuštao na zemlju razmišljao sam kako 500 i kusur kuna ipak nije tako visoka školarina za novostečenu kvalifikaciju.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.

Dosje jarak
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo